Operacija Raduša 72 (8)

Glas Srpske
Operacija Raduša 72 (8)

Helikopterska potjera nije dala mira preostaloj četvorici bugojanske grupe terorista, kojima ni nova skrovišta nisu više bila sigurna. Bili su otkriveni, svjesni da su time navukli još veću hajku na sebe.

Pošto su zanoćili u pećini na zapadnim padinama Čvrsnice, četvorica preostalih terorista iz "Bugojanske grupe": Ambroz Andrić, Pavao Vegar, Vidak Buntić i Mirko Vlasnović nisu imali jasnu predstavu o tome koliko su dugo spavali u novom skrovištu. Probudila ih je jaka buka helikoptera, koji je na pravcu sjever-jug napravio krug ka Posušju, vraćajući se na sjever prema Duvanjskom polju. Teroristi su smatrali da, ako ostanu u ovom skrovištu, veće su šanse da ih potjera ne otkrije. Helikopter je ponovo napravio veliki krug i sve više se približavao padinama Čvrsnice. Onda su ga u jednom trenutku izgubili iz vida kad je zamakao za planinu, ali su i dalje jasno razaznavali njegov zvuk, koji je bio sve bliži. U jednom trenutku letjelica je izronila iza brda u niskom letu, produživši prema Posušju. Teroristi su odahnuli, a njihov vođa Ambroz Andrić ih je tješio kako im je sklonište u pećini najsigurnije. Pored straha od potjere, teroriste je najviše mučila glad. Hrane im je odavno nestalo, pa je Vegar, koji je poznavao teren, otišao i donio voća i povrća, koje je našao po voćnjacima i baštama. Ostali su skriveni u pećini još pet dana. Svake noći se neko drugi spuštao u najbliže selo i pribavljao hranu. Ali, duže od nedjelju dana nisu mogli izdržati. Devetog jula krenuli su u najbliže selo, kako bi se snabdjeli hranom. Spuštali su se niz planinu do prvog sela, gdje ih je, umjesto dobrodošlice, dočekao plotun jedinica teritorijalne odbrane. Sačekuša svuda Morali su ponovo bježati u planinu. Ali sada su bili svjesni da su otkriveni i da su navukli hajku na sebe. Bježali su kroz šikaru iznad Posušja prema Imotskom. Uveče su stigli u Brkiće, koje je Vegar dobro poznavao. Ušli su u zaselak, ali čim su stigli do prvih kuća, začuo se pucanj. Zasjeda ih je čekala na putu. Otrčali su u zaklon i uzvratili vatrom. Počeli su se povlačiti, nastavljajući da pucaju. U toj razmjeni vatre teže je ranjen rezervista Mile Odak iz Ljubuškog. Rana je bila smrtonosna. Nažalost, bila je to dvanaesta žrtva u redovima jugoslovenske vojske i policije. Bezglavo bježeći iz sela, Andrić, Vegar, Vlasnović i Buntić iste noći su se sklonili u pećinu koju su pronašli dan ranije, ostavši u njoj cijelu narednu nedjelju. Ali, ponovilo se ono što su već bili proživjeli u pećini na Čvrsnici. Ponovo su ostali bez vode i hrane, a nije bilo ni šumskih plodova. Uz sve to, potjera je sada tačno znala gdje se skrivaju. Šestog dana boravka u pećini odlučili su da nastave put. Kada je pala noć, krenuli su prema zapadu. Kretali su se sjevernim padinama Biokova prema Mosoru. Kad su izbili na jednu čistinu, zaustavili su se da se odmore. Bili su potpuno sigurni da im potjera nije iza leđa, ali nisu znali da idu pravo u klopku. Bilo je to iznenađenje na koje nisu računali. Krenuli su prema selu Trmbusima iznad Omiša, na istočnim obroncima Mosora, jer im se učinilo da bi tamo mogli dobiti hranu. Skovali su plan da Andrić i Vegar u najbližoj kući potraže hranu, a da Vlasnović i Buntić čuvaju odstupnicu u slučaju da se plan izjalovi. Nisu ni slutili da im je to posljednja "akcija" i da dvojica od četvorice preostalih članova razbijene terorističke grupe "Feniks" žive svoje posljednje minute. Dvojica terorista su ušla u prvu kuću, a odmah za njima i dvojica policajaca, koji su ih nakon dojave iz Omiša čekali u selu: "Vaše dokumente, molim", obratio se policajac. U tom trenutku Andrić je zavukao ruku u unutrašnji džep i umjesto dokumenata potegao revolver. Istog trenutka dva pucnja slila su se u jedan. Andrić se bez glasa srušio na pod, a policajac se zateturao. Metak ga je okrznuo i zabio se u zid iza njegovih leđa. Drugi milicionar vidio je svoju šansu onog trenutka kad je Andrić bjesomučno ispraznio revolver i istovremeno pao pokošen. I sam je osjetio snažan udar, s desne strane, a zatim i u lijevu nogu iznad koljena. Povukao je obarač upravo kad se Vegar spremao da učini to isto. Rafal iz automata bio je brži i više se nije pomakao. Poslije dramatičnog događaja u Trmbusima, Buntić i Vlasnović su se u panici razdvojili i svaki je krenuo na svoju stranu. Potjera je ubrzo pronašla Buntića u selu Šestanovcu blizu Omiša, iza neke ograde, potpuno izgubljenog i pomračenog uma. Devetnaesti i posljednji terorista, Mirko Vlasnović, još se krio negdje u nepristupačnim predjelima Mosora. Potjera nije odustajala. Ispred Mirka Vlasnovića bilo je novih dvije stotine kilometara tumaranja planinskim vrletima. Išao je prema rodnom Zemuniku, kod Zadra. U četvrtak, 27. jula uveče, stigao je u svoje selo i banuo na vrata kuće u kojoj se rodio. Niko mu ni ime nije pomenuo. Bio je sav izobličen i zarastao u bradu. Iste noći iz Zadra je u štab akcije "Raduša" poslana i posljednja hitna poruka. "Noćas u jedan sat u Zemuniku je uhvaćen živ devetnaesti član fašističko-terorističke grupe koja se prije mjesec dana ilegalno ubacila u zemlju..." Presuda Sva jugoslovenska glasila prenijela su 13. marta 1973. godine saopštenje Vojnog suda u Sarajevu, u kojem je, između ostalog, stajalo: "Pred Vojnim sudom u Sarajevu održan je od 11. do 21. decembra 1972. glavni pretres - suđenje uhvaćenim članovima fašističko-terorističke grupe: Đuri Horvatu, Vejsilu Keškiću, Mirku Vlasnoviću i Ludvigu Pavloviću. Grupa se prebacila iz Austrije u našu zemlju 20. juna 1972. da terorizmom, nasiljem i ubistvima djeluje na razbijanju Jugoslavije i rušenju Ustavom utvrđenog poretka SFRJ. Na osnovu opsežnog dokaznog materijala Vojni sud u Sarajevu utvrdio je da su Horvat, Keškić, Vlasnović i Pavlović počinili krivična djela protiv naroda i države, te ih osudio na smrtnu kaznu. Razmatrajući žalbu optuženih i njihovih branilaca, Vrhovni vojni sud potvrdio je u cijelosti presudu Vojnog suda u Sarajevu. Optuženi i njihovi branioci uložili su žalbe Vrhovnom sudu Jugoslavije na presude Vrhovnog vojnog suda. Vrhovni sud Jugoslavije odbio je žalbe optuženih i branilaca kao neosnovane i potvrdio presude Vrhovnog vojnog suda. Povodom molbi za pomilovanje koje su podnijeli osuđeni i njihovi branioci Predsjedništvo SFRJ donijelo je odluku da se ne uvaže molbe za pomilovanje Đuri Horvatu, Vejsilu Keškiću i Mirku Vlasnoviću, a Ludvigu Pavloviću usvojilo je molbu za pomilovanje i smrtnu kaznu zamijenilo strogim zatvorom od 20 godina. Presude nad osuđenim Đurom Horvatom, Vejsilom Keškićem i Mirkom Vlasnovićem izvršene su." (Nastaviće se)

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.

Do mentaliteta je
Do mentaliteta je
Od Tita do Olbrajtove
Od Tita do Olbrajtove
Pravosuđe u leru
Pravosuđe u leru
Tapkanje u mjestu
Tapkanje u mjestu
Prevencija, šta je to?
Gluv, zbunjen, normalan
Gluv, zbunjen, normalan
Šamar domaćim radnicima
Šamar domaćim radnicima
Ko jamu kopa...
Ko jamu kopa...
Borba za opstanak
Borba za opstanak
Dosrbljavanje
Dosrbljavanje
Bježi, Fadile
Bježi, Fadile
Šta žene slave?
Šta žene slave?
© AD "Glas Srpske" Banja Luka, 2018., ISSN 2303-7385, Sva prava pridržana