Ostin Siti Limits: Dilan, moćan i bez glasa!

Glas Srpske

Piše Oleg SLADOLjEV-JOLIĆ

OSTIN je čudan grad i tim se ponosi ("Keep Austin weird" je česta parola na ovdašnjim automobilima i majicama). Prijestonica Teksasa - jedne od najkonzervativnijih, "crvenih" američkih država - Ostin je, čak i za sjevernjačke, liberalne pojmove, prilično raspojasan, "fanki" grad sa veoma profilisanom i konstantno uzbudljivom muzičkom scenom. Idealno, dakle, mjesto za ambiciozni rok festival na otvorenom! Ostin Siti Limits, sada već u šestoj godini postojanja, jedan je od najatraktivnijih američkih rok festivala, zato što ima savršenu lokaciju (ogromni Zilka park - tek tri milje od samog centra grada, dovoljno veliki prostor za dva glavna i pet manjih stejdžova), srčanu podršku gradskog vijeća te publiku koja zna da cijeni muziku uživo i konačno, zato što je "brend nejm" (festival je nastao na tradiciji istoimenog i najdugovječnijeg američkog muzičkog TV programa). Ovaj festival je zato jedini koji ima problema ne sa manjkom, nego sa viškom interesa (koncertni biznis u Americi je već neko vrijeme u krizi). Organizatori su tako i ove godine ograničili dnevnu posjetu na 65 hiljada ljudi, mada su u prve četiri godine sa lakoćom prodavali petnaestak hiljada ulaznica više po danu. Koliko je interesovanje možda najbolje pokazuje činjenica da su kompleti karata za sva tri dana festivala (sa cijenom od 120 do 150 dolara, to je najjeftinija varijanta; dnevne karte išle su za 80 dolara) ponovo rasprodane na neviđeno, odnosno prije no što se znalo ko će sve svirati! Kada su konačno objavljeni spiskovi izvođača, na gubitku su bili oni koji nisu kupili karte na vrijeme. Ostin Siti Limits 2007. je osigurao nastupe: Boba Dilana, Bjork, Vilka, Arkejd Fajer, Dicemberists, Mjuz, Maj morning džeket, Kvins of ston ejdž, Arktik mankis, Blok parti, Demien rajsa, Kilersa, Lusinde Vilijams, Kajzer Cifsa, te niz drugih redom interesantnih imena, poput iznenađujuće briljantnog benda iz Denvera, Divocka, veoma interesantnih i obećavajućih Midlejk (neko je ispravno rekao da ovaj bend iz Denton, Teksasa, inače veoma popularan u Evropi, "zvuči onako kako bi Koldplej trebao"), australijskih veterana Krauded Haus, lokalne kantri princeze (sa sjajnom novom pločom), Keli Vilis, šarmantno djetinjaste Redžine Spektor (koja je svojih sat vremena "odradila" poptpuno sama, što nije mala stvar pred dvadesetak hiljada ljudi)... Ovo je veoma eklektična, ali isto tako impresivna lista: od veterana i mitskih pojava (Dilan), preko imena koja su ovdje veća nego što se to iz evropske perspektive može da pretpostavi (Kilers, Kvins of ston ejdž), uzbudljivih klupskih atrakcija koje traže svoju potvrdu na većem tržištu (Mjuz, Arktik mankis), kultnih imena (Spun, Jo La Tengo), do izvođača koji rijetko sviraju u ovakvom okruženju (El Si Di Saundsistem, Komon), ovogodišnji "lajnap" samo je potvrdio reputaciju Ostin Siti Limitsa kao sigurne stvari. Istina, dvije atrakcije su otkazale u posljednji trenutak: Ejmi Vajnhaus je, naravno, u "rihabu" a, što je vjerovatno najviše razočaralo prisutne, Meg iz Vajt strajps (koji su trebali biti "hedlajneri" drugog dana) pati od paralizirajućih napada anksioznosti! Nastupi koje je vaš izvještač video bili su "hit and mis": Midlejk, mada sa veoma lošim saund-miksom (čemu nije pomogla bizina stejdža na kojem su istovremeno bili eksplozivni Divocka) je bend na tragu Task-era Flitvud Mek, samo sa još zavodljivijim melodijama, koji će ili ostati "smol taun" legenda ili prerasti u stadionsku atrakciju. Poput Vilka, ciji je set bio poslovično fenomenalan, sa frontmenom Džef Tvidijem u strahovitoj pjevačkoj formi. Već nekoliko puta spomenuti Divocka izgledaju kao da su spremni za velike stvari, sa energijom na kojoj bi im razvikani Arkejd Fajer trebali da pozavide. Lusinda Vilijams, ipak, usprkos seriji odličnih albuma i skorom vjenčanju, zvuči i izgleda kao neko čiji (očigledni) bol i patnja više nisu (umjetnički) interesantni. Na granici koherentnosti, Lusinda je u Ostinu (baš kao i prije par mjeseci u Hjustonu) bila tek sjenka one osobe koja je prije tek dvije ili tri godine bila u stanju da bude "prljavija" od Stonsa i potresnija od Nila Janga. Ovoj ženi treba pomoć! Festival je - kako i treba - završio Dilan. Njegov nastup je - pretpostavljam - bio sok za mnoge (veliki broj ljudi je krenuo prema izlazu nakon prve dvije pjesme) koji ga nisu čuli uživo u posljednjih pet-šest godina. Dilan, naime, više ne pjeva (jer nema glasa) nego riče, izdiše (kao plućni bolesnik) i, sve u svemu, zvuči kao Lui Armostrong na samrti ili prehlađeni Tom Vejts. Jednom, ipak, kad se to - glas - prihvati (a kako je vrijeme prolazilo i glas je postajao bolji; valjda se "ugrijao"), ostaje savršeno usvirani i konstantno inspirisani bend i, razumije se, najbolja kolekcija pjesama koje bilo ko posjeduje. I to ne u smislu "grejtest hits" (mada smo čuli uzbudljive verzije Tangled Up in Blue, Ballad of a Thin Man i Like a Rolling Stone), nego u činjenici da su najimpresivnije zvučale upravo nove pjesme (naročito Working Man's Blues i Thunder on The Mountain). Što je apsolutno nevjerovatno i, na neki čudan način, umirujuće. Četrdeset godina nakon što je promijenio svijet, Dilan je i dalje relevantan, beskompromisan i svoj. Sa glasom ili bez njega, who cares?!

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.

Amber alert
Amber alert
Do mentaliteta je
Do mentaliteta je
Od Tita do Olbrajtove
Od Tita do Olbrajtove
Pravosuđe u leru
Pravosuđe u leru
Tapkanje u mjestu
Tapkanje u mjestu
Prevencija, šta je to?
Gluv, zbunjen, normalan
Gluv, zbunjen, normalan
Šamar domaćim radnicima
Šamar domaćim radnicima
Ko jamu kopa...
Ko jamu kopa...
Borba za opstanak
Borba za opstanak
Dosrbljavanje
Dosrbljavanje
Bježi, Fadile
Bježi, Fadile
© AD "Glas Srpske" Banja Luka, 2018., ISSN 2303-7385, Sva prava pridržana