Hrvatske snage zbornog područja Split, kojima je komandovao general Ante Gotovina, imale su, izgleda, najdelikatniji zadatak - likvidaciju Knina, uporišta Republike Srpske Krajine. Za ovu etapu operacije data su znatna pojačanja vojske, policije, artiljerije, raketa i avijacije. Bobetko pri tome ističe značaj masleničke akcije u deblokadi Zadra i učešće HVO-a iz BiH
Prethodnim manjim operacijama Maslenica, Medački džep i Bljesak stvorena je operativna osnovica za grupisanje i pripremu snaga hrvatske vojske i policije za završnu akciju Oluja, koja je počela četvrtog avgusta i okončana dva dana kasnije, mada je bila planirana da traje duže. Međutim, poslije tih vojnih dejstava Hrvatske na prostoru bivše Republike Srpske Krajine, nastavljena su čišćenja područja od ostatka srpskog stanovništva. Mnogi zločini i razaranja, izvršeni prije, u toku Oluje i posle nje, što se sve podvodi pod pojam Hrvatske Oluje, ostavili su iza sebe pustoš. Srpski narod je u celini proteran iz svoje domovine. O zločinima i razaranjima, koji su uglavnom uzrokovali egzodus Srba, biće reči kasnije.
Nišić potom citira Bobetkovu knjigu Sve moje bitke, u kojoj opisuje etape Oluje u četiri segmenta, sa rasporedom snaga na pojedinim sektorima, što je u stvari jedinstvena operacija koja se istovremeno realizuje. Petrinja, Kostajnica, Glina, izbijanje na državnu granicu Hrvatske i spajanje sa Petim korpusom Armije BiH, ovladavanje područjem Banije, Korduna, rejonom Topuskog itd. - pravci su rasporeda dejstava hrvatskih snaga, koje spominje Bobetko, ističući neke svoje poteze i planirane zamisli.
Zadatak generala Gotovine
- Zadatak Zbornog područja Split u kampanji Oluje IV, piše dalje Nišić kojim je zapovijedao general Ante Gotovina bio je, izgleda, najdelikatniji, jer je trebalo likvidirati uporište RSK - Knin. Povodom tog posla Bobetko precizira da se glavnim snagama gardijskih brigada na pravcima djelovanja Dinare - Knin - selo Orlić omogući uporabom HD (helikopterskog desanta) i sinhroniziranim djelovanjem sa snagama MUP-a, zrakoplovstva, topništva i raketa po Kninu i Benkovcu, razbiti neprijatelja na datim smjerovima i zauzeti Knin, a u drugoj etapi operacije pristupiti cjelokupnom oslobađanju okupiranih dijelova Dalmacije.
Za takav zadatak dodeljena su znatna pojačanja vojske, policije, artiljerije, raketa i avijacije. Bobetko pri tome ističe značaj masleničke akcije kojom je deblokiran Zadar i omogućeno postupno zauzimanje Dinare i pravca Glamoč - Grahovo, u čemu precizira udeo sadejstva, Hrvatske vojske i pripadnika HVO iz BiH. Kakve je ambicije Hrvatska imala na tom pravcu, moguće je zaključiti iz Bobetkove konstatacije:
Može se pretpostaviti da je general Gotovina imao još dvije oklopne bojne u rezervi, sudbina Banje Luke bila bi riješena istodobno sa zauzimanjem Mrkonjić Grada.
Inače su na pravcu Glamoča dejstvovale glavne snage Četvrte i Sedme gardijske brigade. Tako je zauzeto i Grahovo i presečena je komunikacija Grahovo - Knin, a preostala komunikacija Knin - Donji Lapac je bila pod neprekidnom artiljerijskom vatrom. Na taj način su izvršene sve predradnje za napad na Knin.
Ministarstvo unutrašnjih poslova je zauzelo Alan i preseklo komunikaciju prema Gračacu, usmeravajući dejstva prema Donjem Lapcu. Ipak, u toku prve noći Srbi su sa zadarskog prostora preko Knina uspeli da izvuku deo svojih oklopnih snaga. Istovremeno je izvlačeno i civilno stanovništvo iz Knina u pravcu Donjeg Lapca.
Operacija na tom pravcu pripremana je, po Bobetku, godinu dana. Na teškom terenu izgrađeno je više od 300 km puteva tako da smo oklopnim snagama dolazili gotovo na prvu crtu bojišnice i s nje tukli. Knin nam je bio na dlanu i više nije bilo ni teorijskih mogućnosti da vrate taj dio teritorije.
Bobetko navodi da se posle Knina operacija Oluja produžila dalje zauzimanjem Drvara, Mrkonjić Grada i izbijanjem dijelom snaga na samu Manjaču, što znači da smo imali još jednu do dvije oklopne bojne, mogli smo sigurno presjeći put Prijedor - Banja Luka, te Banju Luku staviti u situaciju da izvlači svoje snage. To je mogući propust, ali tu vjerojatno ima i nekih političkih konotacija, koje još nisu posve jasne.
Bobetko zaključuje da je za ovu operaciju u celini epicentar bio Knin, Dinara i veza Knin - Grahovo. Zauzimanjem Grahova, situacija se strategijski promenila u korist Hrvatske. Čim je Gotovina preko zapovjednika 126. dp pukovnika Kotromanovića, koji je poznavao teren i otkrio prazne prostore u koje su uvučene glavne snage, ovladao Grahovom i Strmicom, sudbina Krajine, po Bobetku, bila je zapečaćena.
Bobetkov komentar
Zaslužuje pažnju i Bobetkov komentar odnosa Srbije i Amerike prema hrvatskom obračunu sa RSK:
Što se tiče Srbije, ona je bila pred odlukom ili da ide u rat, ili da ih (Srbe u Krajini) napusti. Prihvatila je, očito, za njih lošiju varijantu, a za nas bo lju. Jer, novi bi rat tražio novi odnos snaga, novo reagiranje svijeta, i pozicija im tada ne bi bila bolja od naše.
Mi smo tada bili u prednosti. Da su i počeli neki novi rat, nisu imali dovoljno snaga; trebalo je vremena za novu koncentraciju... Srbija je u ovom trenutku vrlo jasno respektirala Hrvatsku kao državu, hrvatske snage kao oružanu silu, i nije donosila odluke koje su zahtijevali i kojima su se nadali naši Srbi koji su se neuredno i neorganizirano izvlačili iz tog prostora. U području Topuskoga predao se gotovo čitav korpus. Sve je to značilo da je strateški odnos snaga bio izmijenjen, da je politički stav onih koji su sumnjali bio presječen, da je Hrvatska izašla na svjetsku pozornicu kao država, kao vojna sila, i kao subjekt, s kojim Europa u strateškim odnosima pregovara, razgovara i mora računati. Amerika je to shvatila prva, i mislim da je ono što danas čini upravo rezultanta naših borbi i naših procjena, koje su materijalizirane u ovoj dobivenoj bici.
Ipak, koliko je za krah Republike Srpske Krajine i gubitak srpskog prostora u zapadnoj Bosni kriva politika, a koliko vojska, ostaje za neku drugu analizu.
(Nastaviće se)
