Dosije "Glasa Srpske": petnaest godina od smrti 12 beba u

Glas Srpske
Dosije "Glasa Srpske": petnaest godina od smrti 12 beba u

Sve mi majke smo znale da se sprema veliko zlo, ali nijedna se nije usudila da povjeruje da se to dešava baš nama. A loše vijesti su stizale bez prestanka. Samo smo iščekivale kad će nesreća stići do nas, prisjeća se Željka Tubić

TOG kobnog ljeta 1992. godine svijet je zatvorio oči pred stravičnim zločinom. Skrštenih ruku slušao je vapaje za pomoć iz banjolučkog porodilišta, gdje je svaki dan zbog nedostataka kiseonika umiralo po jedno tek rođeno dijete. Svjetski moćnici, humanisti, vlastodršci... tako su lako okretali leđa pred kricima majki koje su nemoćno gledale kako se smrt približava njihovim kolijevkama. Majda i Nazif Ćuran iz prnjavorskog sela Konjuhovci roditelji su prve rođene bebe tog paklenog ljeta 1992. godine. Dobili su sina, koji nije poživio ni toliko dugo da ga majka uzme u naručje. - Ponekad pomislim da se to nije ni desilo, jer je strašno poput najcrnjeg sna. A onda vidim sina naših prijatelja, rođenog isti dan kao i naša beba i pitam se zašto je mom najmilijem uskraćen život, a meni majčina radost - kazuje Majda. Prnjavorčanka Milena Sandić rodila je 15. juna djevojčicu. Ljekari su joj istog dana rekli da je jedino kisik može održati na životu i ako boce stignu, sve će biti u redu. Boce, nažalost, nisu stigle. Djevojčica je umrla poslije 34 časa. - Nikad mi se te scene neće izbrisati iz sjećanja. To mi je bila prva trudnoća i imala sam težak porod, a neizvjesnost zbog kiseonika kao da je trajala vječno. Žao mi je što se nikad nisam srela sa drugim majkama, jer sigurna sam da jedino nas 12 možemo da razumijemo jedna drugu - rekla je Milena. Godinu dana poslije smrti njene zvjezdice, Milena je rodila još jednu curicu. - To dijete je odraslo zdravo, bez ikakvih problema. Kad pomislim kako je malo trebalo da mi poživi i prva djevojčica, užasno se rastužim - priča Milena. Najbolniji joj je, sjeća se, bio izlazak iz bolnice. Neke srećnije majke držale su svoju djecu u naručju, a ona je morala kući sama. Milena Sandić je danas samohrana majka dvoje djece, jer je njen muž poginuo na ratištu na Ozrenu godinu-dvije nakon smrti kćerkice. Svake godine u maju posjećuje spomen-kosturnicu na Novom groblju u Banjoj Luci, gdje je sahranjen njen muž, i spomenik zvjezdicama, među kojima je i njena prerano ugašena. Među prvom rođenom djecom bio je sin Željke Tubić iz Prijedora, koji je na svijet došao 19. maja. Poživio je toliko dugo da ga je mama mogla pozvati imenom - Bojan. Umro je poslije deset dana. - Imala sam dvogodišnjeg sina kada sam rodila Bojana, ali poslije njega više nisam rađala. Takav bol razori čovjeka i nisam se više usudila da razmišljam o trudnoći. Nije prošao dan da mi ta 1992. godina nije prošla kroz glavu, da nisam razmišljala o bolu koji nas je snašao. Ne može se to nikad zaboraviti - rekla je Željka. Dani kad je Željka sa djetetom iz prijedorske prešla u banjolučku bolnicu bili su stravični. Prava agonija. - Sve mi majke smo znale da se sprema veliko zlo, ali nijedna se nije usudila da povjeruje da se to dešava baš nama. Nisam mogla povjerovati da sam dio te priče i da je taj pakao stvarnost. Niko ništa nije znao. A loše vijesti su stizale bez prestanka. Samo smo iščekivale kad će nesreća stići do nas - sjeća se Željka. Svjetlana Živanić iz Prnjavora je 5. juna rodila muško dijete. Porod je bio na vrijeme, njoj majci drugi. Ali, odmah po rođenju javili su joj da dijete ima problema sa disanjem i da mu je neophodan kiseonik, kojeg nije bilo. Njen sin je umro 9. juna. Nije ni pokušavala da preboli, jer majčino srce zna da to nije moguće. Rana i danas zaboli kao i prije 15 godina. Dragica i Jovan Komljenović iz Kneževa dobili su 24. maja djevojčicu, rođenu na vrijeme, ali nedovoljno jaku da bi već prvih dana mogla sama disati svojim malim plućima. Kiseonik je i za nju bio prijeko potreban. Dragica je tih dana proživljavala pakao. Bila je spremna dati sve da zaštiti svoju djevojčicu, ali nije imala načina da se bori sa nesrećom. Kao i svih njenih 11 majki sapatnica, Dragica je nemoćno iščekivala milost moćnika da se sažale i poštede nevine živote. Ali, nisu se sažalili. Njena malena umrla je 7. juna. - Tih dana sam znala da bebe umiru i da se tom paklu ne vidi kraj, ali nikad nisam srela nijednu drugu majku, jer mnoge od nas nisu mogle ni biti u bolnici pored djece, jer je bolnica bila prepuna ranjenika. Ne može se opisati osjećaj kada izgubite dijete. To je nešto što nije prirodno i što majku obilježava za cijeli život - priča Dragica. Prije pokojne djevojčice, Dragica je imala sina, a poslije nje rodila je još kćerku. Bol za malenom zvjezdicom nije izblijedio. Godine tu ranu nisu mogle da izliječe. A Banja Luka Dragici Komljenović i danas budi tugu. - Ne mogu da uđem u bolnicu, čak ni nekome u posjetu, jer uspomene ožive i razdiru me. Stalno su mi pred očima te slike, dijete koje u trenutku vidim i više je nema - rekla je Dragica. Molila se, kaže, mnogo puta da ljudi ne zaborave njenu i žrtvu svih drugih majki, koje se nisu mogle boriti za svoje najdraže, da ne zaborave njihove male anđele. Kćerke Safete Medić, Zilhe Delić, Nađe Puškar, kao i sinovi Fatime Dedić, Živke Knežić i Dušanke Đukelić - šest je banjolučkih zvjezdica čije majke nismo mogli pronaći. Vihor rata odveo ih je na različite strane svijeta. Snježana MILANKOVIĆ (U ponedjeljak: "13. zvjezdica" Slađana Kobas) VLADIMIR Banjolučanka Grozda Rauš rodila je sina, koji je od svih zvjezdica najduže poživio - 23 dana. Dobio je i ime - Vladimir. Rođen je prvi, a umro posljednji. Grozda je svaki dan slušala jecaje drugih majki kojima su javljali najcrnje vijesti i nadala se da će nju zla kob zaobići i da će kiseonik ipak stići. Nikad neće zaboraviti predvečerje 19. juna kad su joj ljekari saopštili da njenog sina više nema. ZAHVALNOST Majke 12 zvjezdica nikad se nisu srele, da podijele bol i jedna drugu utješe. Zbog toga sve žale, jer vjeruju da bi zajedno lakše prošle kroz najteže trenutke. Tužno je, kazuju, što ih za sve ove godine nikad niko od vlasti nije pozvao, okupio na jednom mjestu i zahvalio im što su izdržale bol za svojim malim herojima, što su dale najvrednije od sebe. Nikad ih se niko nije sjetio i to je ono što ih najviše boli.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.

Amber alert
Amber alert
Do mentaliteta je
Do mentaliteta je
Od Tita do Olbrajtove
Od Tita do Olbrajtove
Pravosuđe u leru
Pravosuđe u leru
Tapkanje u mjestu
Tapkanje u mjestu
Prevencija, šta je to?
Gluv, zbunjen, normalan
Gluv, zbunjen, normalan
Šamar domaćim radnicima
Šamar domaćim radnicima
Ko jamu kopa...
Ko jamu kopa...
Borba za opstanak
Borba za opstanak
Dosrbljavanje
Dosrbljavanje
Bježi, Fadile
Bježi, Fadile
© AD "Glas Srpske" Banja Luka, 2018., ISSN 2303-7385, Sva prava pridržana