Pola vijeka od početka svemirskih istraživanja

Glas Srpske
Pola vijeka od početka svemirskih istraživanja

U ranu zoru 4. oktobra 1957. godine vojnik Crvene armije zvukom trube ispred lansirnog kompleksa u Bajkonuru, na kojem je stajala raketa sa satelitom, najavio je početak kosmičkog doba

NA današnji dan, prije 50 godina, čovjek je krenuo put zvijezda. Mali loptasti satelit "Sputnik", težak 86 kilograma otisnuo se u svemir i tako postao simbol vječne ljudske težnje da ovlada prostorom koji ga okružuje. Traka za svemirski prestiž velikih sila otpočela je odmah po završetku Drugog svjetskog rata. Na ostacima njemačkog raketnog programa, odvijala se grozničava potraga za vodećim raketnim stručnjacima Trećeg rajha, koji su u to doba imali ogromno iskustvo u izgradnji raketnog oružja velikog dometa, po zlu čuvenih raketa "V -1" i " V-2". Američka vojska i obavještajne službe prebacili su vodećeg raketnog inženjera Vernera fon Brauna i veći dio njegovog tima u SAD. Ubrzo su na vojnom poligonu u Novom Meksiku obnovljena lansiranja rakete " V-1" (američka oznaka Viking). Sa druge strane, sovjetski vojnici su imali manje sreće. Uspjeli su da dođu u posjed samo nekoliko nekompletnih raketa " V-1" u postrojenjima Penemindea. Skroman plijen ipak je bio dobra osnova za razvoj sovjetskog raketnog oružja, što je kulminiralo u pedesetim godinama prošlog vijeka izgradnjom moćnih raketa nosača sposobnih da teret iznesu u orbitu Zemlje. Pripreme za slanje prvog satelita u svemir otpočele su gotovo istovremeno u SAD i SSSR. Vodeća imena kosmonautike tog doba radila su danonoćno u cilju preuzimanja primata prve svemirske sile. Na Međunarodnom astronautičkom kongresu u Kopenhagenu 1955. godine odlučeno je da 1957. bude proglašena za Međunarodnu geofizičku godinu. Bio je to odličan povod za lansiranje prvog satelita u svemir. Krajem 1956. godine SSSR donosi odluku o gradnji vještačkog satelita za koji je bio zadužen prvi sovjetski "raketni čovjek", Sergej Karaljov. Prisajedinjenje vodećih stručnjaka za izradu raketnih motora grupi Karaljova ubrzalo je izgradnju čuvene rakete "R-7" ("Ruska semjorka"). Ovaj adaptirani balistički projektil velikog dometa u to doba je korišćen kao nosač atomskog oružja. Godinu dana ranije, na jugu SSSR započela je gradnja kosmodroma Bajkonur u Kazahstanu. Grozničavo se žurilo sa izgradnjom lansirnog kompleksa, bez koga nije bilo moguće testiranje i lansiranje raketa sposobnih za let u svemir. Danas je ovaj raketni kompleks bez premca u svijetu. Prvi satelit je dobio službeni naziv "Prosteiši sputnik" ili najjednostavniji satelit, ali je kasnije jednostavno preimenovan u "Sputnik". Karoljov nije bio zadovoljan njegovim izgledom pa je inženjerima naredio da ga dizajniraju u oblik lopte. Obrazložio je to čisto estetskim principima, "jer će taj komad metala uskoro postati simbol nove ere u istoriji čovječanstva, pa zato i treba da izgleda skladno i efektno". Inženjeri su izmijenili izgled satelita u jednostavan loptasti oblik u čijoj unutrašnjosti je smješten samo radio predajnik koji je tokom leta emitovao signale. Osim predajnika, u unutrašnjosti se nije nalazila nikakva oprema za naučna istraživanja. Na loptasto tijelo pričvršćene su četiri štap antene što je formiralo svima poznati izgled prvog satelita. U ranu zoru 4. oktobra 1957. godine vojnik Crvene armije zvukom trube ispred lansirnog kompleksa, na kojem je stajala raketa sa satelitom, najavio je početak kosmičkog doba. Plamen moćnih raketnih motora osvijetlio je kosmodrom i ponio raketu put zvijezda. Tokom lansiranja inženjeri su iz bunkera pažljivo pratili tok leta. Poslije 95 minuta, Sputnjik se našao iznad Bajkonura i tada su antene primile slabi signal satelita koji je odjekivao u ritmu: Bip-bip-bip...Amerika je bila šokirana. Primat u svemirskoj trci bio je izgubljen. Bio je to "tehnički Perl Harbur" kako su komentarisale ondašnje američke dnevne novine. "Sputnik" je kružio do 4. januara 1958. godine kada je, nakon 1.400 obilazaka oko Zemlje, ušao u guste slojeve atmosfere i tamo sagorio. Pripremio Goran DUJAKOVIĆ RUKAVICE Kada je Sputnjik prebačen na kosmodrom, uslijedila su testiranja svih sistema prije lansiranja. Mnoga ispitivanja je pratio i sam Karoljov. Za vrijeme jednog od njih primijetio je otiske prstiju na loptastom tijelu satelita. - Šta je ovo? Upamtite jednom za svagda, niko vas neće pohvaliti ako ste loše obavljen posao završili za kratko vrijeme - rekao je Sergej Karoljov, Od tada, rukavice su stalni pratilac za vrijeme ispitivanja i montaže vještačkih satelita.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.

Do mentaliteta je
Do mentaliteta je
Od Tita do Olbrajtove
Od Tita do Olbrajtove
Pravosuđe u leru
Pravosuđe u leru
Tapkanje u mjestu
Tapkanje u mjestu
Prevencija, šta je to?
Gluv, zbunjen, normalan
Gluv, zbunjen, normalan
Šamar domaćim radnicima
Šamar domaćim radnicima
Ko jamu kopa...
Ko jamu kopa...
Borba za opstanak
Borba za opstanak
Dosrbljavanje
Dosrbljavanje
Bježi, Fadile
Bježi, Fadile
Šta žene slave?
Šta žene slave?
© AD "Glas Srpske" Banja Luka, 2018., ISSN 2303-7385, Sva prava pridržana