Volja jača od prijetnji

Glas Srpske 30.07.2007 00:00

Prošlog ljeta, kada je ih je posjetio srpski član Predsjedništva BiH Nebojša Radmanović i ohrabrio riječima da je zakon na njihovoj strani, Srbi počeli da razmišljaju kako da dovrše započeti posao... Učestile anonimne prijetnje

DOBOJ - Julske vreline primorale su većinu stanovnika izbjegličkog naselja Trnovo polje 1 i 2 u Kotorskom kod Doboja da potraže debelu hladovinu. Juče su na pripeci jedino oni Srbi koji pokrivaju kuće, ali nije im teško. Žure, jer hoće, kažu, da što prije stave crijep pa da i oni tako umaknu jakom suncu. Boli ih jedino to, što su ovu rabotu mogli da obave mnogo ranije, ali to im godinama nije bilo dozvoljeno premda su po zakonu imali pravo. Tek od prošlog ljeta, kada je ovdje boravio srpski član Predsjedništva BiH Nebojša Radmanović i ohrabrio ih riječima da je zakon na njihovoj strani i da niko ne može da im zabrani da grade, počeli su da razmišljaju i da se snalaze kako da dovrše započeti posao. Jer, u međuvremenu mnogo zdravlja, ali i sredstava su izgubili. Neki su otišli u penziju, pojedini ostali bez posla pa je bilo teško prikupiti novac. Tako je i kod porodice Petković, Dragana i Jadranke, koja sa trinaestogodišnjim sinom Kristijanom šest godina živi pod pločom. - Ostala sam bez posla, jer je Enterijer otišao u stečaj, muž radi na nadnicu tako da smo jedva smogli snage da konačno pokrijemo kuću. Nadamo se da ćemo to brzo završiti, a za dalje ne znam. Nastavićemo kada opet budemo sakupili para. Ipak, zasad je najvažnije da je krov nad glavom - kaže Jadranka, dok njen muž Dragan i komšije koji mu pomažu da postavi krov, ne silaze, nemaju vremena za gubljenje i razgovor. Slična je situacija i u neposrednom komšiluku, gdje Pilip Baškalo, čiji je plac, zajedno sa zetom Radojom Poletanom, takođe podiže krov. Radoje je jedini zaposlen, podigao je kredit i krov je na vidiku. Nadaju se da će opremiti sprat i pobjeći ispod ploče, gdje su do sada živjeli u zajedničkom domaćinstvu, njih petoro stari Pilip i supruga i mladi Radoje sa ženom i kćerkicom. Preko puta njih, u drvenoj šupi, više od pet godina stanuju Radovan i Dušanka Pašalić. - I ne zna se koliko godina još. Istina, pokrivamo kuću, ali uz pomoć sina Bore, koji je zaposlen, uzeo kredit i sada nastojimo da uradimo što se može više. Najvažnije je da se obezbijedi da se sin, snaha i unuk, koji ide u treći razred osnovne škole, do zime smjeste. Supruga i ja možemo da pričekamo - kaže Radovan. Da nije bilo zabrana, podsjeća, da je ciglu po ciglu pripremao, do sada bi kuća bila gotova, pogotovo što je tada radio, a plata bila mnogo veća nego što je sada penzija. Te brige prebrinuo je penzioner Miladin Jović, koji je prije nekoliko dana pokrio kuću. Ni sada nema mira, mota se po dvorištu , raducka štošta, a pripomaže mu supruga Božica. - Ni od koga nismo dobili nikakvu pomoć. Da smo na to čekali ne bismo dalje od temelja makli, samo da nije bilo zabrana, gdje bi nam bio kraj - vajka se Miladin. Osim što im je opština besplatno dodijelila placeve, ni u čemu im više potom nije pomagala. Zapravo, samo jedanput: izdvojila je 20 hiljada maraka za priključak na električnu energiju u fabrici Enterijer. - Ostalu infrastrukturu smo riješili sami, kako smo znali i umjeli. Izgradili smo u sopstvenoj režiji i o vlastitom trošku kanalizaciju, a o vodovodu zasad ne razmišljamo. To je za nas prevelik zalogaj. Snabdijevanje pitkom vodom obezbijedili smo izgradnjom bunara i ručnih pumpi za vodu. Nije baš sjajno, ali šta se može - kaže član Građevinskog odbora i predsjednik mjesne Boračke organizacije u Trnovom polju 1 i 2 Đorđe Pavlović. Problem sa strujom još uvijek nije u potpunosti riješen, jer je snabdijevanje posredstvom fabrike koja prestaje sa radom. - Dobili smo urbanističku saglasnost za elektrifikaciju, izrada projekta je u toku, očekujemo da će nam napokon u tome i opština pomoći - nada se Pavlović, koji je prije nekoliko dana zajedno sa načelnikom opštine Doboj Obrenom Petrovićem prisustvovao sastanku u Sarajevu na kome su Bošnjaci iz Kotorskog tražili da se Srbima opet zabrani gradnja. - Petrović na to nije pristao, a u tome ga je podržao predstavnik OHR-a Margarit Prins, koja je rekla da za to ne postoji zakonska osnova. Pritisci Bošnjaka da ne gradimo, odnosno, da nas otjeraju odavde, gdje mi nismo došli svojom voljom, sa sada naše zemlje, kako je presudio sud, time ne prestaju. Dobio sam anonimno pismo u kome mi se prijeti smrću ako gradnja bude nastavljena. A ja takvu odluku nisam nadležan da donesem, niti bih je donio i da mogu - kaže Pavlović i dodaje da ga nije strah. Ni ostali Srbi, koji grade ne boje se tih prijetnji, jedino ih plaši besparica. A ona je sada jedina kočnica dalje gradnje. S. PUHALO POMOĆ - Ovdje živi stotinak porodica, a to znači da je iskorišćeno toliko od dobijenih 126 placeva. Do sada je pokriveno 45 kuća što znači da nisu u potpunosti dovršene. Dvadeset pet porodica živi u alternativnom smještaju, a sve ostale su pod pločama i u šupama, dakle, u teškim uslovima. Sve porodice su iz reda boračke kategorije. Od posjete Radmanovića pokriveno je deset kuća, a još pet ih je u fazi pokrivanja. Malo, jer zasad nema pomoći mada Vlada nagovještava da će u okviru svog projekta stambenog zbrinjavanja boračke populacije pomoći nekim nepovratnim sredstvima. Nadamo se da nas neće ovdje zaobići - istakao je Đorđe Pavlović.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.