"Kotrljajuće legende": Četrdeset pet godina "Rolingston

Glas Srpske 10.07.2007 00:00

Po popularnosti odmah iza "Bitlsa", "Stonsi" su imali imidž pobunjenika i loših momaka, koji im je pomogao u preobražaju od energične i moderne bluz grupe do jednog od najvećih i najuticajnijih rok grupa na svijetu

NE mogu da zamislim sebe za deset godina kako pjevam I cant't get no satisfatction Ovako je u jednom intervjuu krajem šezdesetih godina budućnost "Rolingstonsa" vidio Mik Džeger. Četrdeset pet godina kasnije, Džeger i družina, gotovo sa istim žarom špartaju planetom i dalje oduševljavaju milione fanova. I ne mrzi ih da se "lomataju" po hotelima tokom iscrpljujućih turneja što i mnogo mlađim predstavlja ogroman napor. Prvobitnu postavu "Stonsa" činili su: Mik Džeger, Kit Ričards, Brajan Džons, Bil Vajman i Čarli Vots. Po popularnosti odmah iza "Bitlsa", "Stonsi" su imali imidž pobunjenika i loših momaka, koji im je pomogao u preobražaju od energične i moderne bluz grupe do jednog od najvećih i najuticajnijih rok grupa na svijetu. Većina ljudi smatra pjesmu I can't get no satisfaction (Ne mogu da dobijem zadovoljstvo) za najbolju pjesmu "Rolingstonsa" i himnu rokenrola. Ime "Rolingstonsi" grupa je prvi put koristila 12. jula 1962. godine na svirci u Marki klubu zamijenivši Bluz Inkorporejted. Bend je nastao 1962. kada su bivši školski drugovi Mik Džeger i Kit Ričards upoznali Brajana Džonsa, koji je dao ime grupi po stihu iz pesme Madija Votersa ("A rolling stone gathers no moss" - na kamenu koji se kotrlja nema mahovine). Originalnu postavu su činili: Mik Džeger (vokal), Brajan Džons (gitara, harmonika, vokal), Kit Ričards (gitara), Jan Stjuart (klavir), Majk Ejvori (bubnjevi) i Dik Tejlor (bas). Tejlor je napustio grupu ubrzo pošto se vratio umjetničkoj školi, a kasnije je formirao grupu Priti Tings. Njega je zamijenio Bil Vajman. Majk Ejvori je napustio bend da bi godinu dana kasnije formirao takođe poznati britanski bend Kinks. Još jedan raniji član je bio bubnjar Karlo Litl, koji je bio u Siril Dejvis Olstar bendu. Izbor materijala za njihov prvi album The Rolling Stones je odražavao energiju njihovih živih svirki. Takođe, album England's Nenjest Hitmakers je sadržavao verzije klasika kao što su Route 66 (prvobitno izvodio Net King Kol), Mona (Bo Didli) i Carol (Čak Beri). Ove pjesme su pomogle promovisanju ritma i bluza među mladim Britancima, a takođe su potpomogle britansku invaziju Amerike. Još je važnije da su "Stonsi", za razliku od "Bitlsa", urednih momaka odjevenih po posljednjoj modi i sa čudnim frizurama, gajili sasvim suprotan imidž: bili su neuredni i u svakodnevnoj odjeći što je izazvalo pravu pomamu tinejdžerki za njima. Sljedeći album The Rolling Stones 2 takođe se sastojao uglavnom od obrada, mada je sada imao par pjesama koje su napisali Džeger i Ričards, koje je njihov menadžer zaključao u sobu, odbivši da ih pusti dok ne napišu nešto što mogu izdati. Oldam je forsirao česte nastupe po Evropi i Americi, gdje je bend nastupao pred mnoštvom uzbuđenih tinejdžera u scenama koje su podsjećale na one sa vrhunca Bitlmanije. Slobodno vrijeme na turnejama koristili su za obilaske važnih mjesta iz istorije muzike koja su ih inspirisala za album Tnjelve By Five u studiju Čis Rekords u Čikagu. Tridesetog juna 1965. "Stonsi" objavljuju album "Out of Our Heads". On je uključivao pesmu I can't get no satisfaction. Kit Ričards je navodno napisao čuveni uvodni rif u snu. On je snimio rifove na magnetofon i zaspao. Kada se Kit probudio, umalo je obrisao traku, ali je odlučio da je odsluša opet. Rekao je da je bilo dva minuta Satisfaction i 40 sekundi kako "hrčem". Interesantno je pomenuti: u Sjedinjenim Državama, "Rolingstonsima" je trebalo mnogo više vremena da budu prihvaćeni nego njihovim britanskim suparnicima Bitlsima i ostalima. Njihov prvi veliki hit je došao 1964. sa "Time Is on My Side", ali je tek Satisfaction u ljeto 1965. bio hit koji je grupa tražila. To je takođe period kada je Tom Vulf zaključio da "Bitlsi žele da vas drže za ruku, ali "Stonsi" žele da spale vaš grad". Njihov sve izraženiji talenat za pisanje pjesama promijenio je odnose u bendu i Džeger i Ričards počeli su da se nameću kao vođe grupe. Džons, svjestan svog smanjenog uticaja, povlači se u zavisnost od droge, otuđivši se i od Ričardsa i Anite Palenberg, koji su započeli vezu koja će trajati više od deset godina. Tokom ovog perioda, izgledalo je da bend uvažava i poštuje Anitine sugestije u vezi sa njihovom muzikom, posebno za singl "Paint it Black" i šokantni (za 1966.) seksualno dvosmislen spot za Have You Seen Your Mother Baby (Standing in the Shadonjs)? Uz glavne tekstopisce koji su nastavili da pišu dobre tekstove, "Aftermath" (1966.) pokazuje dalji napredak grupe, i u potpunosti se sastojao od kompozicija Džegera i Ričardsa, uključujući i "Mother's Little Helper" o zloupotrebi droge i ženomrzački "Under My Thumb", pošto su na Betnjeen the Buttons bili pod uticajem mnogih svojim savremenika, uključujući Hu i Kinks. Hiljadu devetsto šezdeset sedme godine Džeger i Ričards su uhapšeni i optuženi su za posjedovanje droge nakon policijske racije na Ričardsovom imanju u Saseksu, pri čemu su policijski izvori tvrdili da je Džegerova tadašnja djevojka Marijana Fejtful nađena gola umotana u krzneni ćilim. Džeger i Ričards su pušteni uz kauciju i nakratko oslobođeni zahvaljujući pritisku obožavalaca. Džeger se pojavio u emisiji BBS Njorld in Action, diskutujući sa predstavnicima britanskih vlasti o moralu modernog društva. Grupa je zatim snimila singl "Nje Love You", kao zvaničnu zahvalu vjernim obožavaocima, uprkos tome što je taj singl shvaćen kao napad na njihove progonitelje (tabloid "Nenjs Of The Njorld", policiju i sudstvo). Snimak je sadržao zvuke koraka i zatvaranja vrata ćelije za koje se pričalo da su uzeti iz tajnog snimka iz zatvora gdje je Ričards zadržan tokom noći. Zatim je počeo rad na novom psihodjeličnom albumu, koji je Džeger zamislio kao odgovor na album "Bitlsa" "Sgt. Pepper's Lonely Hearts Club Band". Ploča, koja će na kraju biti objavljena pod naslovom "Their Satanic Majesties Reljuest", snimljena je u teškim okolnostima dok su članovi živjeli pod prijetnjom zatvorske kazne. Kritičari nisu bili baš blagonakloni prema albumu smatrajući da pjesme i aranžmani nisu odražavali prirodan stil grupe iako je Džonsovo eksperimentisanje sa raznim instrumentima bilo impresivno. Uprkos Džegerovoj kasnijoj izjavi da je ploča potpun promašaj, ne može se zanemariti činjenica da su Džeger i Ričards u nekoliko pjesama pokazali vidljiv napredak i u tekstopisačkom i u kompozitorskom aspektu, a posebno je to vidljivo u pjesmi "2000 Light Years From Home" koja se sve češće izvodi na novijim koncertima. U samoj grupi Džeger i Ričards su skoro u potpunosti preuzeli tekstopisačke zadatke od Brajana Džonsa. Poslije neuspjeha "Their Satanic Majesties Reljuest", i nakon što su se odnosi između Džonsa i Ričardsa znatno pogoršali, album iz 1968. "Beggars Banljuet" viđen je kao povratak grupe svojim korijenima. Uprkos napetosti i uz pomoć budućeg producenta Džimija Milera, Džeger i Ričards su komponovali neke od svojih najboljih pjesama kao što su Street Fighting Man i Sympathy for the Devil, a "Stonsi" su ušli u fazu u kojoj će biti obilježeni kao "najveći rokenrol bend na svijetu". Usljed povećane konzumacije droga, Brajan Džons je postajao sve nepouzdaniji. Zlosrećni rokenrol cirkus "Rolingstonsa" je bio jedan od njegovih posljednjih projekata sa bendom i sve je više svojevoljno odsustvovao sa snimanja ili na njih uopšte i nije bio pozivan. Sa smanjenim doprinosom u "Beggars Banljuet" i minimalnim u "Let It Bleed", Džons je bio primoran da napusti bend nakon kasnovečernje posjete Džegera, Ričardsa i Votsa njegovom domu na selu 8. jula 1969, da bi bio zamijenjen, Mikom Tejlorom, mladim, džezom nadahnutim gitaristom koji je došao iz Bluzbrejkersa Džona Mejla i koji je bio predstavljen medijima nekoliko dana kasnije. Džons se povukao u svoj dom u Kentu, u kuću čiji je prethodni vlasnik bio pisac Vinija Pua A. Miln. A. Miln, pijući u lokalnom baru i planirajući svoj povratak sa bluz grupom. Ipak, nešto više od mjesec dana nakon što su "Stonsi" održali besplatan koncert u Hajd Parku u Londonu, Džons je nađen mrtav na dnu svog bazena, okružen statuama Kristofera Robina i Vinija Pua. Iako je njegova smrt zavedena kao nesrećni slučaj, uzrok davljenja do danas ostaje nepoznanica. Frenk Torogod, u to vrijeme radnik na Džonsovom imanju, tvrdio je da je to bilo ubistvo, čime su se uzroci i motivi Džonsove smrti još više zamaglili. Ova teorija je dalje razrađena u filmu Stoned Stivena Vulija iz 2005. godine... Slavu i ugled "Stonsi" čuvaju veličanstvenim i nezaboravnim koncertima. Ređaju se godina za godinom, a uz to i album za albumom. Izmjenjuju se mnogi pravci u muzici koji utiču na izgled albuma, ali se kroz svaki provlači nit rock'n'bluesa s kojim su započeli karijeru. Tako se mogu primijetiti uticaji folka, kantrija, popa, pa i densa. Možda ih je to i održalo u rok životu, ili ih je privlačio novac. Ili, kako to jednom reče Džeger, to što su ih napuštali gitaristi. Prvo ih je u junu 1969. godine napustio Brajen Džons, na čije mjesto dolazi Mik Tejlor koji ih napušta 1975. godine pred snimanje albuma "Black and Blue" i pred svjetsku turneju tokom koje će svirati i u Zagrebu. Kao privremenog gitaristu uzimaju Rona Vuda koji nedugo zatim postaje standardnim članom "Stonsa". Pred snimanje albuma "Voodoo Lounge" (1994) napušta ih jezgro "Stonsa", čovjek iz ritam sekcije, basist Bill Njyman. Izgovor za iznenadan odlazak iz grupe bio je da mu je dosta turneja i velikih koncerata, te da ostatak života želi provesti nešto mirnije. Na njegovo mjesto dolazi tamnoputi Darel Džons koji ipak ne uspijeva ući u prvu postavu sastava tako da "Stonsi" više nisu petoročlani nego četvoročlani bend. "Stonsima" smrt 1984. godine uzima Jana Stjuarta koji se spominje na početku ove priče. Smatra se jednim od osnivača grupe, ali nikada nije bio "njihov". Svirao je skoro na svim njihovim albumima u studiju. Često je išao s njima i na turneje kao prateći muzičar. Može se reći da je bio šesti "Stons". Iz mnoštva manje uspješnih albuma osamdesetih, može se izdvojiti album "Steel Njheels" iz 1989. godine koji je njihov najbolji album poslije "Edžile on Main Street" iz 1972. godine. Solidan uspjeh je postigao i singl "Highnjire" koji je izašao na veoma dobrom live albumu "Flashpoint" (1991). Album "Voodoo lounge" nosi singl LOVE IS STRONG koji je natprosječan u odnosu na cjelokupan album. I tako redom... O "Stonsima" je napisano mnoštvo knjiga, snimljeni brojni filmovi, novine se se bavile njihovom muzičkom karijerom ali i aferama koje su bile sastavni dio života. Tako je bilo svih godina. Prije no što su i "okačili" gitare o klin postali su istorija. Nije loše za grupu kojoj su mnogi na njenom početku predviđali da će jedva "sastaviti " nekoliko mjeseci... Milioni Sa 168 miliona dolara, "Rolingstonsi" su muzičari koji su prošle godine u SAD ostvarili najveću zaradu od prodaje kompakt diskova i karata za koncerte, piše časopis "Forbs". Rok grupa, koja je osnovana u Londonu prije gotovo 45 godina, pretprošle godine izdala je svoj "enti" album pod nazivom "A bigger bang", nakon kojeg je uslijedila veoma uspješna turneja u SAD, iako su karte prodavane u prosjeku za 200 dolara. (Specijalno za "Glas Srpske" iz Budve Tomo Marić)

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.