Zaboravljeno pismo

Zaboravljeno pismo
Mirjana Kusmuk
12.04.2014 09:07

Jesi li ti čitala Zolino pismo "Optužujem"? Znaš, ja mislim da bi svaki novinar to morao da pročita. Bez toga niko ne može da bude novinar.

      Pitala me tinejdžerka koja još nema ni 17, ovih dana, tu negdje baš oko 2. aprila, dana kada je rođen Emil Zola.

Vaspitanoj u okruženju u kojem je kritička misao dozvoljena i pozitivna, odgojenoj po zakonima "Slobodne djece Samerhila", nisam imala srca da joj kažem da Zolin "J'accuse" ovdje ne čita niko. A ona je u dahu rekla da na internetu nema prevoda pisma na srpski i da će ga ona prevesti.

- Gdje ćeš otići da studiraš? - prekratila sam razgovor.

Afera Drajfus

Prije 120 godina francuski kapetan jevrejskog porijekla Alfred Drajfus zbog lažnih optužbi za špijunažu u korist Njemačke osuđen je na doživotnu robiju na Đavoljem ostrvu. Optužila ga je francuska kontraobavještajna služba, a kao glavni i jedini dokaz pokazan je tzv. "bordereau", pismo koje je navodno napisano njegovim rukopisom.

Emil Zola, najslavniji pisac tog vremena, mogao je da uživa u književnoj slavi. Ali.... Zola se zainteresovao za slučaj Drajfus, a kada je prikupio činjenice da je kapetan nevin, javno je stao u njegovu odbranu.

Napisao je otvoreno pismo tadašnjem predsjedniku Francuske Feliksu Foru u kojem je optužio francusku vladu i Generalštab za antisemitizam i progon nedužnog kapetana. Osudio je klevetničko i izdajničko društvo koje je uništilo nevinog čovjeka da bi sebe spasilo krivice.

Zolino pismo pod naslovom "Optužujem" na prvoj strani objavio je list "Oror". Novine su u Parizu rasprodate u više od 300.000 primjeraka. Masa je uzvikivala "Smrt Zoli", novine su spaljivane, stan urednika kamenovan.

Uz Zolu su stali francuski umjetnici i književnici Klod Mone, Marsel Prust, Anatol Frans, ali i oni drugi Mark Tven i Lav Tolstoj.

Drajfus je amnestiran 1900, a 1906. godine došlo je do revizije procesa u kojem je utvrđeno da je nevin. Urednik novina koje su objavile Zolino pismo dočekao je taj dan kao premijer Francuske. Zola je već bio mrtav, otrovan gasom.

Ali pismo Emila Zole francuskom predsjedniku do danas je ostalo simbol otpora, slobode i jedan od najmoralnijih angažmana nekog individualca, intelektualca kako u Francuskoj, tako u cijelom svijetu.

A šta je to napisao Zola?

Pismo

Gospodine,

Da li biste mi dozvolili da, zahvalan kao što jesam na ljubaznom prijemu koji ste mi jednom pružili, iskažem svoju brigu za održavanje Vašeg zasluženog ugleda i ukažem na zvijezdu koja je do sada sijala tako snažnim sjajem, a koja sada rizikuje da bude pomućena najsramnijom i najneizbrisivijom mrljom?

Neoprljani zlim klevetama, Vi ste osvojili srca svih nas…. Ali kakvu je prljavštinu ta Drajfusova afera bacila na Vaše ime - htjedoh reći "vlast"… Sada je slika Francuske ukaljana prljavštinom i istorija će zabilježiti da je ovaj zločin protiv društva bio počinjen za vrijeme tvoje vladavine.

Kako su se oni usudili, tako ću se usuditi i ja. Usudiću se da kažem istinu, kao što sam i obećao da ću reći, u potpunosti, jer predstavnici pravde nisu uspjeli to da učine. Moja dužnost je da progovorim; ja ne želim da budem saučesnik parodije. Noćima bi me, inače, proganjale sjenke nevinog čovjeka koji pati u najstrašnijim mukama zbog zločina koji nije počinio.... I zbog Vas, gospodine, izreći ću istinu… Poznavajući Vaš integritet, uvjeren sam da Vi istinu ne znate…

...Kao što sam pokazao, slučaj Drajfus bila je unutrašnja stvar Ministarstva rata: jedan oficir Glavnog štaba bio je optužen od strane njegovih saradnika oficira Glavnog štaba i osuđen pod pritiskom načelnika štaba. Još jednom, čitav Glavni štab je trebalo da bude proglašen krivim da bi on bio proglašen nevinim. …Kakvo je gnijezdo podmuklih intriga, tračeva i destrukcije postalo to svetilište koje odlučuje o našoj naciji...

Uistinu, to je zločin koji se bazira na najprljavijim elementima štampe, a Esterhajzova (pravi krivac op.a.) odbrana povjerena je gamadima Pariza, koji sada likuju nad porazom pravde i istine… Zločin je lagati javnost, obrlatiti javno mnjenje do krajnjih granica, a da bi se sve okrenulo u nečiju korist najgorim spletkarenjima.…

Ovo je prava istina, gospodine predsjedniče... Shvatam da nemate moć nad ovim slučajem, da ste ograničeni Ustavom. Ali ipak imate dužnost kao čovjek… Ponavljam sa najvećom žestinom i osudom: istina maršira i ništa je neće spriječiti… Kada je istina zakopana pod zemljom, ona raste i dostiže toliku snagu da jednog dana kada eksplodira nosi sve pred sobom...

...Što se tiče ljudi koje optužujem, ne poznajem ih, nikada ih nisam vidio i ne nosim ni mržnju ni zlovolju prema njima. Za mene su oni puka lica, nosioci štete po društvo…. Imam samo jedan cilj: da prosvijetlim one koji su čuvani u mraku, u ime čovječanstva koje je patilo toliko mnogo i koje ima pravo na sreću. Moj vatreni protest je jednostavno plač moje duše. Pustite ih sada da me osude, da me izvedu pred sud pravde i da vrše istragu usred bijela dana. Ja čekam! Emil Zola, 13. januar 1898.

Samo nekoliko dana kasnije vlast je optužila Zolu za klevetu i osudila na godinu zatvora. Da bi izbjegao kaznu pobjegao je u Englesku.

Zolino pismo "Optužujem" do danas je ostalo jedna od najznačajnijih političkih, etičkih, novinarskih knjiga u istoriji moderne Evrope. U istoriji medija ono je primjer dvije strane iste medalje: slobode i njene zloupotrebe.

Zola je zarad istine i pravde, zarad dobrobiti svoje zemlje, hrabro istupio rizikujući sve što je imao. I svima održao istinsku lekciju iz patriotizma. To što je uradio Zola onda, Snouden je učinio danas. Na svoj način.

Mediokriteti

Budite bez brige, nama se neće dogoditi Zola, iako sve što je napisao prije 120 godina vrijedi i ovdje i danas. U vremenu mediokriteta niko neće stati u odbranu Drajfusa, jer bi ta odbrana značila njihov kraj.

Mediokriteti nemaju svoje mišljenje. Oni imaju svoj interes. Mediokriteti uvijek nađu zlatnu sredinu. Oni ne iskaču. Oni su prosječni. Oni se plaše promjena. Oni mijenjaju političke stranke kao košulje. Oni su dobre sluge. Oni ne znaju ništa da rade, ali ne odbijaju nijednu funkciju. Oni ne stoje ni iza sebe, pa kako će iza nekog drugog?

A kada mediokriteti dobiju zrno vlasti, oni nipodaštavaju i uništavaju sve što je stvoreno prije njih. Jer oni znaju da nisu sposobni da stvore ništa. Ali mediokritet nije ni doveden da stvara. On je tu da izvršava, da bespogovorno sluša.

Mediokriteti su poltroni. Oni ne prihvataju kritiku kao dobronamjeran korektiv društva. Mediokriteti vladaju intrigama i lažima. Svoju poziciju grade na klevetama i spletkama. I na skidanju glava svakome ko je od njih viši barem za jedan centimetar.

U parafrazi Bukovskog mediokriteti se smiju drugačijima od sebe, a pametni se smiju njima, jer su svi isti.

Dok pametni stvaraju, mediokriteti sve stvoreno ruše. Dok pametni promišljaju, mediokriteti kradu njihove misli i predstavljaju kao svoje. Dok pametni ćute o svojoj intimi, mediokriteti tračaju o tuđoj. Dok pametni ne žele vlast, mediokriteti žive za jedno njeno zrno. Dok pametni žive svoje živote, mediokriteti žive njihove.

I taj lanac nema kraja. Mediokriteti raspoređuju mediokritete po dubini. Da li ih siromaštvo stvara? Ili oni stvaraju siromaštvo? Biće - oboje.

Zola je poimenično optužio aktere, mediokritete francuskog sistema, za progon nevinog čovjeka, za ubijanje istine, pravde i slobode. Mogao je da napiše i ovako:

Optužujem političare da su đavolski tvorac tog podbačaja pravde - nesvjesno - želio bih da vjerujem….

Optužujem intelektualce za saučesništvo, makar po osnovu mentalne nestabilnosti, u jednoj od najvećih nepravdi vijeka

Optužujem saradnike da su držali u svojim rukama apsolutni dokaz nevinosti, ali su ga prikrivali…

Optužujem policiju za sprovođenje loših istraga, pod kojim podrazumijevam one monstruozno pristrasne…

Optužujem skrivene "urednike" za korišćenje medija da bi sproveli odvratnu kampanju koja bi zaslijepila javnost...

Konačno, optužujem pravosuđe za prikrivanje nezakonitosti po naređenju…

Obrazac "optužujem" vječna je opomena. U toj opomeni i jeste veličina Zolinog čina.

- I kada budete razumjeli ovo, gospodo, osjetićete da postoji samo jedan mogući lijek: kazati istinu, ostvariti pravdu... Sve izgleda da je protiv mene: oba doma Skupštine, građanska vlast, štampa s velikim brojem primjeraka, javno mnjenje koje je štampa otrovala. Imam sa sobom samo ideju, ideal istine i pravičnosti. I ja sam vrlo miran. Ja ću pobijediti. Nisam želio da moja zemlja ostane u laži i u nepravdi. Mogu me ovdje i osuditi, ali će mi Francuska jednoga dana biti blagodarna što sam pomogao da se spasi njena čast - rekao je Zola u svoju odbranu.

- A ti - kuda ćeš na studije? - upitala sam je još jednom. Dok ne shvati da pismo koje je prevela, želeći svojoj zemlji sve najbolje, neće čitati niko.

Kolumne Komentar dana

© Glas Srpske 2012 | Impresum | Marketing | Kontakt | Latinica | Ćirilica