Valter je četnik

Valter je četnik
Mirjana Kusmuk
31.05.2014 08:08

Nema razlike između klasičnih srpskih nacionalista i beogradskih salonskih ljevičara. Za Principom kao simbolom posežu akademici SANU, preobraćeni Emir Kusturica i lijevoliberalna spisateljica Biljana Srbljanović...

 Princip je pop ikona, preteča Tita, partizana, Boška Buhe, Če Gevare, Naoma Čomskog i Slavojka Žižeka. Koga zanima takva slika Principa može se nadahnuti radovima Muharema Bazdulja, Miljenka Jergovića i Vuka Bačanovića.

Nove snage

Ovako u jednom skorašnjem intervjuu govori dr Zlatko Hasanbegović, istoričar, saradnik Instituta društvenih nauka u Zagrebu, upozoravajući da su Princip i "Mlada Bosna", simboli i preteče jugoslovenstva, zablude zbog koje su Bošnjaci "vijekovima stradali".

Zato Hasanbegović poziva Bošnjake da se obračunaju sa prošlim vremenima i da "podjednako vrednuju sve zločine, pa makar ko ih počinio, Josip Broz ili Valter Perić". Paralelu opasnog djelovanja koja se završava sa B. Srbljanović ili M. Bazduljem, Hasanbegović započinje nizom Princip - Draža - Radovan...

Slične stavove u posljednje vrijeme iznosi veći broj mladih muslimanskih intelektualaca, i laika i teologa, koji sve što je vezano za prethodne dvije Jugoslavije posmatraju kao antibošnjačko i antimuslimansko, poručujući da to iskustvo Bošnjacima govori da nema mjesta za povjerenje i suživot.

Samo nekoliko dana poslije Hasanbegovića, Esad Džudžević dosjetio se da muslimani iz svojih prezimena "treba da izbrišu vić i ić, dodatke koji su im nasilno pridodavani posljednjih 100 godina", a kolumnista lista IZ "Preporod" Esmir Bašić pronašao je novi "opasni plan" SANU "Memorandum 2" svježijeg datuma, iz 2012. godine. Onaj stari iz osamdesetih prosto je izlizan i neprimjeren današnjoj situaciji. Novi govori o ujedinjenju RS i Srbije, kojeg jasno nema u onom prvom, što ga samim tim čini deplasiranim.

I nema u svim tim ludorijama ništa ni nejasno ni iznenađujuće. Jednostavno, baterije kojim se puni bošnjaštvo prilično su prazne, pa se traže novi punjači. Stari memorandumi, kao i novi - stari četnici za to nisu dovoljni. Ali to da će Valter postati četnik, e to niko nije mogao da predvidi.

Cerić vs Valter

Ne znam tačno kada je bivši reis Islamske zajednice u BiH Mustafa ef. Cerić prvi put javno iskazao namjeru da se ostvari u politici, ali znam da je prvi nagovještaj da bi efendija mogao da osnuje stranku i da se kandiduje za člana Predsjedništva BiH objavio islamistički list SAFF. Pisalo je i to da će efendijina stranka biti osnovana pod okriljem njegove NVO - Svjetskog bošnjačkog kongresa.

I dok se čekala konačna, javna Cerićeva odluka o kandidaturi, koju su, kao i ovu kolumnu, prolongirale poplave, SBK, čiji je Cerić i osnivač i predsjednik, u svojoj Programskoj povelji dao je pravce političkog djelovanja "novog - starog" lica na bošnjačkoj političkoj sceni.

Jasno je da je ta povelja Cerićev politički program, objavljen mnogo prije njegove zvanične kandidature, ali nije jasno kako i zbog čega je Cerić odlučio da u kampanju krene revizijom istorijskih činjenica, dižući cijelu mrežu "pomagača" u tom poslu.

Tako je u sjedištu SBK-a u Sarajevu dan uoči 6. aprila, dana oslobođenja grada od fašističkog okupatora, održan Istorijski čas na kojem su "ugledni govornici istakli da je Sarajevo 5. aprila oslobodila 16. muslimanska brigada, čije su zasluge nepravedno pripisane srbijanskim i crnogorskim četničko-partizanskim formacijama koje su 6. aprila 1945. umarširale u oslobođeni grad".

Kojoj vojsci je pripadala ta 16. muslimanska brigada? U knjigama piše da je ta jedinica formirana 1943. godine u Brčkom i da se nalazila u sastavu 27. istočnobosanske divizije Trećeg korpusa NOV Jugoslavije. Dakle bili su partizani. Ali otkud četnici u Sarajevu 6. aprila i to zajedno sa partizanima to zna samo efendija.

Na Istorijskom času u SBK-u Nihad Halilbegović rekao je da je došao do "validnih podataka" da je spisak od "4.000 građana Sarajeva funkcionera i službenika u okupacionom i kolaboracionističkom aparatu i saradnika okupatora, koji je sačinio Vladimir Perić Valter, po svemu sudeći, znatno duži". Dakle, Valter je pravio spiskove za ubijanje Bošnjaka poslije oslobađanja Sarajeva, a na tom spisku bilo je više od 4.000 saradnika okupatora.

U uvodnoj riječi Admir Muratović poručio je da su "Bošnjaci dočekali radost kad mogu slobodno govoriti o istorijskim činjenicama koje su godinama skrivane", a usvojeni su i zaključci.

Između ostalog, zatraženo je da se na nivou grada Sarajeva "formira stručna komisija koja će objektivno i bez ideoloških i stranačkih uticaja sagledati činjenice i predložiti tekst Deklaracije o osudi četničko-partizanskih zločina nad Bošnjacima Sarajeva nakon 6. aprila 1945", te da se na spomeniku "Vječna vatra" ispiše "istinit istorijski tekst o oslobodiocima Sarajeva i nevinim žrtvama koje su ubili četnici u partizanskim uniformama 1945"...

Iako je godinama na ovim prostorima aktivno lažiranje istorijskih činjenica radi njihove zloupotrebe u političke svrhe, tribina u Cerićevom SBK-u prevazišla je sve dosadašnje manipulacije i na najbudalastiji način započela propagandno ideološku interpretaciju Drugog svjetskog rata.

Tako se Valter, ni kriv ni dužan, našao na predstartu Cerićeve političke kampanje. Oni bolje upućeni tvrde da se čak razmišlja da se Cerić na izborima pojavi sa sloganom čiji radni naslov glasi: "Valter, das ist bandit!"

Das ist Valter

Valter to je onaj partizan, narodni heroj, gerilac, kojeg su u Sarajevu nekada davno svi gotivili. Kao klinka nešto sam bila ubijeđena da je Valter bio musliman, odnekud sa Bistrika.

O njemu je Hajrudin Šiba Krvavac 1972. godine snimio kultni film "Valter brani Sarajevo", uz koji smo manje-više svi odrasli. Malo ko nije znao rečenicu koja je simbolizovala otpor okupatoru: Onda gledaj lafčino, vidiš ga? Das ist Valter! A Valter je u tom kadru bio grad u podnožju planina - Sarajevo. Valter je bio junak svih nas, ali i milijardu Kineza. Valter je bio naš Brus Li. Valter je životna rola Bate Živojinovića. I prvi album "Zabranjenog pušenja".

U Sarajevu danas jedna ulica nosi njegovo ime, Osnovna škola "Vladimir Perić Valter" preimenovana je 1996. godine, a spomen-ploča postavljena na mjestu Valterove pogibije kažu da je jedva vidljiva.

I možda baš to otkriva suštinu. Onu o kojoj piše Momo Kapor u autobiografskom romanu "Ispovesti", navodeći kako su se table ulica u Sarajevu mijenjale sa promjenama vlasti i ideologija, ali ne i oni koji su ih skidali i stavljali nove. Oni su uvijek bili isti - neki "cerićevci".

- Svi napadi na mene kao pisca uvek su išli iz Sarajeva i uvek su bili zbog gluposti i primedbi na moju slobodu pisanja. Pisao sam tako da sam se rodio u sarajevskoj ulici Kralja Aleksandra, pored Katedrale, gde nam je, na uglu bila kuća, a na fasadi tabla sa imenom ulice. U kuću su 1941. godine došli neki bubuljičavi, masni tipovi, prošli kroz sobe do prozora, skinuli tablu sa natpisom ulice, bacivši je na tlo, gde ju je nogama gazila gomila komšija muslimana. Tada su na to mesto, uz klicanje, stavili novu tablu ulice Dr Ante Pavelića. Onda su 1945. godine ponovo došli neki tipovi u kožnim mantilima, skinuli Pavelićevu tablu, bacili je na tlo, a oni isti koji su skakali 1941. godine opet su ovu tablu izgazili. Tada je na fasadu stavljena tabla ulice Maršala Tita… Sada se taj deo, gde je stanovala moja baka zove ulicom Mula Mustafe Bušeskije, a u produžetku je ostala ulica Maršala Tita. Sve table su u tom gradu, inače, zelene, islamske boje…

Slična ovoj je i priča Muharema Bazdulja iz "Vremena" u kojem je objavio fotografiju Adolfa Hitlera kojem za rođendan 1941. iz Sarajeva donose poseban poklon - skinutu spomen-ploču sa mjesta na kojem je stajao Gavrilo Princip kada je ubio Franca Ferdinanda. Na toj ploči, koja je dva puta skidana, jednom 1941, a drugi put 1992. godine, tri puta se mijenjao i tekst i pismo kojim je bila ispisana.

Zato priča o Principovoj tabli, kao i Kaporova o ulicama, dovoljno govori o promjenama istorijskih gledanja, zloupotrebama, izvrtanju činjenica, ali i razlozima i povodima za raskrinkavanje novih "ljevičarskih egzibicionista".

- Šta još radiš ovdje? Zar ne vidiš da su pametni preko bare, manje pametni preko Drine, a budale ostadoše? - pitao me tadašnji direktor Todor Dutina još 1993. Ali da će Valter postati četnik, a reis kandidat za predsjednika, e to ni on nije mogao predvidjeti.

Kolumne Komentar dana

© Glas Srpske 2012 | Impresum | Marketing | Kontakt | Latinica | Ćirilica