U strahu su veliki zidovi

  U strahu su veliki zidovi
Mirjana Kusmuk
29.10.2015 00:24

Zid od cigle, betona, žice, drveta sa šiljcima, nevidljivi zid? Kineski zid. Berlinski zid.

Zid plača. Zid srama. Jedni padaju, drugi se grade, pred trećima se moli, pred četvrtim plače. Jedni su dijelili gradove, drugi narode, treći civilizacije, četvrti ideologije, peti religije, šesti staleže, sedmi države... Postoje i zidovi ljubomore, bedemi sazidani oko kuća da sačuvaju žene. Ali nijedan od njih do danas ništa nije uspio da odbrani. Bilo da je bio zidan od čvrstog materijala (betona ili cigle) ili "skrojen" od bodljikave žice.

Ovih dana objavljeno je da je u jugoistočnom dijelu peruanskog glavnog grada, Lime, podignut zid dugačak deset kilometara i visok tri metra na čijem se vrhu nalazi bodljikava žica. Zid je podignut da dijeli bogate od siromašnih i odmah je dobio ime "zid srama". Izgradnja tog zida započela je 1980-ih, a dovršena prije tri godine. Kako Tanjug javlja, i poslije toga bogati su nastavili da umiru.

Ako se na studije arhitekture uskoro uvede novi predmet i pravac (po mišljenju uglednog hrvatskog profesora neophodan), koji će se zvati "tajkunska arhitektura", ozbiljno bi trebalo razmotriti uvođenje još jednog koji bi se bavio "arhitekturom zidova". Sve u skladu sa realnim trendovima.

Balkanski zid

Nakon što je pao Berlinski 1989. godine izgledalo je da je došao kraj zidovima u Evropi. A onda je nikao "Mađarski zid", uz realne najave da se trend gradnje zidova nekontrolisano širi Evropom.

Graditelj prvog zida, mađarski predsjednik Viktor Orban upitan mogu li izbjeglice sa Bliskog istoka i iz Afrike, koje hrle prema Evropi, preko Balkana, probiti zid od bodljikave žice, koji je njegova zemlja postavila prema Hrvatskoj i Srbiji, odgovara da je ograda neuništiva, jer su je pravili mađarski zatvorenici "vlastitom tehnologijom".

Priznaje da je u tom poslu, ograđivanja Evrope od ostatka svijeta, Mađarska imala veliku muku da nabavi dovoljne količine žice. "U Evropi nije bilo zaliha, što govori o tome da je Evropa bila nespremna na ovako veliki migrantski talas", konstatuje žalosno Orban.

Kasnije je otkriveno da je njemačka kompanija odbila Mađarskoj da isporuči oko 10.000 koturova bodljikave žice uz obrazloženje: "Bodljikava žica namijenjena je sprečavanju krivičnih djela, a djeca i odrasli koji se u izbjeglištvu pokušavaju dokopati spasa ne pripadaju kategoriji počinilaca".

I tamo dalje na zapadu, u francuskom Kaleu, britanska vlada je potrošila cijelih 10 miliona dolara kako bi podigla zid - ogradu kod tunela koji povezuje Francusku i Englesku, a kojim "nadiru" migranti.

Grčka je još prije tri godine izgradila zid prema Turskoj da bi takođe zaustavila migrante koji prelaze grčku granicu, ali se zid ispostavio kao neefikasan. Grčka nije uspjela da zaustavi talas seoba u kojem ljudi nadiru preko mora, a na moru još niko nije sazidao zid.

Mogući su i novi zidovi na Balkanu - Hrvatske prema Srbiji, Slovenije prema Hrvatskoj, Bugarske prema Turskoj, Makedonije prema Grčkoj... Austrija će izgraditi ogradu duž svoje granice sa Slovenijom, najavila je austrijski ministar unutrašnjih poslova Johana Mikl-Lajtner.

Nesrećni Balkan, na sredini puta, na onom mjestu gdje se ukrštaju istok i zapad, postaje tampon zona, sabirni centar za nevoljnike iz cijelog svijeta. Opasan zidovima.

A nije samo Evropa odbranu našla u gradnji zidova. Saudijska Arabija je među prvima podigla zid dugačak čak 950 kilometara, koji je brani od dolaska Sirijaca, Libijaca, Kurda…

Ali ne podižu se zidovi samo zbog migranata. Ukrajina kaže da takođe planira da gradi jedan na granici sa Rusijom. I Estonija kaže da će zidati jedan u istom pravcu u dužini od 70 milja.

 

Nevidljivi zidovi

 

Ima i mnogo gradova u svijetu koje dijele zidovi. Nekada su ti zidovi fizički vidljivi, a nekada, iako samo virtuelni, posve su neprobojni.

Jerusalim je podijeljen još od biblijskog vremena. Nevidljivi neprobojni zid sasvim precizno dijeli ga na zapadni - jevrejski dio grada i istočni - arapski.

I Trst je nekada bio podijeljen između Italije i Jugoslavije. Tek 1975. Osimskim sporazumom utvrđena je konačna granica.

Ni Kosovsku Mitrovicu ne dijeli žičani zid, ali je dijeli jedini most-zid na svijetu, onaj na rijeci Ibar na sjeverni, srpski i južni albanski dio grada.

U gradu Belfastu dvije zajednice, katolička i protestantska, vode dva odvojena života još od 1968. godine. Zidovi koji dijele katoličku četvrt Folz od protestanske ulice Šenkil stalno su dograđivani. Sagrađeni su na vrhuncu sukoba, sredinom sedamdesetih godina, kako bi se dvije zajednice fizički razdvojile.

Bejrut je nakon građanskog rata podijeljen na muslimanski, zapadni dio i hrišćanski, istočni dio. Mislim bez zida.

Nikozija, koju zovu još i Berlin na istoku, važi za jedinu podijeljenu prestonicu na svijetu. Do podjele grada, kao i ostatka Kipra, došlo je kada su Turci izvršili invaziju 1974. godine. Nikozija nije podijeljena žičanim zidom, ali jeste "zelenim linijama". Grci i Turci koji žive na ostrvu gotovo da se ne miješaju. Oba dijela grada žive svoje, paralelne živote, sa ove i sa one strane "zelenog zida".

Iako se ne ubraja u podijeljene prestonice svijeta, Sarajevo je podijeljen grad od 1992. godine. Nekada ga je dijelila rijeka Miljacka i to linijom od mosta "Bratstva jedinstva" do mosta na Marijinom dvoru, pa onda dolje niže na Nedžarićima, dužinom Kasindolske ulice. Nakon rata ta granica je pomjerena na vrh Vraca.

Iako ne postoji zid koji dijeli dva grada Istočno Sarajevo i Sarajevo, postoje ljudi koji nikada nisu zakoračili u grad preko.

Vidljivog zida nema ni u Mostaru, koji je podijeljen na zapadni, hrvatski, i istočni, bošnjački. Ali i slučajnom posjetiocu, koji dođe u taj grad, prvi put granica je jasno ispisana.

Iako su svi podijeljeni, ipak, svaki od tih gradova podijeljen je na svoj način. Baš o tome su 2009. godine napisala knjigu dvojica Amerikanaca Džon Kalame i Ester Čarlsvort. Za pet godina istraživanja posjetili su pet podijeljenih gradova svijeta, a jedan od njih bio je i Mostar.

"Na prvi pogled svaki od tih podijeljenih gradova o kojima se govori u našoj knjizi izgleda jedinstven u svojoj sudbini, ali možda je najinteresantniji dio našeg istraživanja upravo to da ovi gradovi imaju mnogo toga zajedničkog. Gotovo kao da postoji bolest, koja se širi i koja doprinosi da se stvaraju zidovi, podjele. Veoma je lako preći sa desne na lijevu obalu Neretve u Mostaru, ali većina ljudi, ipak, ne prelazi na drugu stranu", kaže o svom istraživanju Kalme.  

Zaključuje da "kada bilo koji grad napravi unutar sebe granice, kada podigne vidljive ili nevidljive zidove, može se reći da time poništava nepisanu zakletvu koja grad čini gradom kao mjestom tolerancije i komunikacije".

A kada Evropa podiže zidove, da li time poništava samu sebe? I ruši nepisana i pisana pravila civilizacije na kojoj počiva, sistema vrijednosti i principa kao što su ljudska prava, sloboda kretanja... I šta se uopšte dešava sa tolerancijom, a šta sa komunikacijom?

Kineski zid

A zid je tu da razdvoji, nas s ove, i njih s one strane. Da podijeli ono što bi bilo od onoga što bi trebalo da bude. Da odbrani, spriječi, izoluje, kazni. Uzalud.

Istorija, učiteljica života, kaže da je još 221. godine prije nove ere moćni kineski car Ši Huang Ti naredio da se podigne veliki zid na granicama koji će štititi Kinu od varvarskih plemena Mongola. I šta je bilo? Da li je taj veliki zid zaštitio Kineze od upada Mongola? Nije!

Upravo u godinama kad je u potpunosti završen zid, sa obala Amura krenuo je mladi mongolski narod Mandžu i uputio se prema jugu. Nezadrživim napredovanjem Mandžu su stigli do Pekinga. Posljednji car kineske krvi iz dinastije Ming udavio se vlastitim rukama. Mandžurci su postali novi gospodari Kine: osvojili su čitavu zemlju i pomiješali se sa Kinezima.

Za sva vremena Mongoli su oduzeli značaj Velikom zidu. Zid iz vremena Minga danas je interesantan jedino turistima i naučnicima.

Naravoučenije kaže: "Uzalud vam trud svirači". Nema tog zida koji može da zaustavi vrijeme. Ma kako žica bila bodljikava.

A da, zaboravila sam da kažem da su Kinezi ubili graditelja Velikog zida. I cara koji je naredio zidanje. Jer mač, kao i zid, uvijek ima dvije oštrice, ili dvije strane. Nikada čovjek ne može biti siguran da li je na pravoj.

Kolumne Komentar dana

© Glas Srpske 2012 | Impresum | Marketing | Kontakt | Latinica | Ćirilica