Sudija, sviraj blam

Sudija, sviraj blam
Mirjana Kusmuk
09.08.2014 12:01

Samo nekoliko mjeseci nakon izricanja presude "najvećoj kriminalnoj organizaciji u BiH na suđenju stoljeća", kako su je mediji kod nas i šire u udarnim terminima i naslovnicama nazvali, došlo je do potpunog obrta kojim je pravosudni sistem u BiH konačno kapitulirao, šaljući javnosti jasnu i nedvosmislenu poruku da pravne države nema i da su ubijene sve nade da će je skoro i biti.

Bruka vijeka

Apelaciono vijeće Suda BiH ovih dana pod obrazloženjem povrede krivičnog postupka ukinulo je presudu Suda BiH Zijadu Turkoviću i drugima i "suđenje vijeka" vratilo na početak.

Sve se dogodilo osam mjeseci nakon što je Sud BiH "Turkoviću i drugima" izrekao ukupnu zatvorsku kaznu od 100 godina za pljačku kargo-centra Aerodroma u Sarajevu, monstruozna ubistva pet lica, šverc droge i oružja, iznudu i druga krivična djela.

Turković i Milenko Lakić osuđeni su krajem novembra prošle godine na kazne zatvora od po 40 godina, Saša Stjepanović na 12, Fadil Aljović na pet godina. Muamer Zahitović je zbog iznude i pranja novca dobio tri godine, dok su Nijaz Zuban i Hilmija Mašović oslobođeni.

Kao glavni razlog ukidanja prvostepene presude Apelaciono vijeće Suda BiH navelo je nedavanje mogućnosti odbrani da u toku procesa sasluša svjedoke pokajnike Isljama Kalendera i Seada Dumančića.

Istom prvostepenom presudom iz novembra Turkoviću je oduzeta i sva imovina, a da li mu je odlukom o poništavanju presude vraćena nije baš posve jasno. Biće da jeste.

Odluka Apelacinog vijeća izazvala je oštru reakciju glavnog tužioca BiH Gorana Salihovića koji se oglasio sa godišnjeg odmora nazvavši je "katastrofom za pravosuđe". Apelaciono vijeće mu nije ostalo dužno munjevito uvraćajući da Sud BiH nije, niti će podlijegati bilo čijim pritiscima.  Rat u uzdanici pravosudnog sistema - Sudu i Tužilaštvu BiH isplivao je na površinu, a pravosuđe i pravda su na "procesu vijeka" doživjeli kapitulaciju.

Džaba bilo miliona i miliona maraka međunarodnih donacija za konstituisanje i rad Suda i Tužilaštva BiH, džaba bilo stranaca, stručnih saradnika, džaba bilo stranih sudija i tužilaca, džaba bilo visokih plata i dnevnica, džaba bilo putovanja po atraktivnim svjetskim destinacijama na seminare i dodatna obučavanja sudija i tužilaca. Ne ulazeći u razloge ko je omanuo: tužilac koji nije uspio da dokaže optužnicu ili je sudija Izo Tankić, koji je vodio suđenje, povrijedio prava optuženih ili je Apelaciono vijeće donijelo nakaradnu odluku jasno je da je ovakvom odlukom srušena svaka nada u postojanje pravne države. 

Poslije tog i takvog skandala u kojem je poništena presuda od 100 godina zatvora, jasno je da se suđenje vijeka, pretvorilo u bruku vijeka. A poslije takve bruke u svakoj pravnoj državi, sem u ovoj, ili glavni tužilac ili predsjednik Suda bi morali da podnesu ostavku ili budu smijenjeni. Ovdje se to, izvjesno, neće dogoditi. 

Politizovano pravosuđe

Mediji, posebno oni u FBiH, bolje upućeni u tematiku, mjesecima poslije hapšenja Turkovića i članova njegove kriminalne grupe, objavljivali su detalje o teškim krivičnim djelima, stravičnim ubistvima, zakopavanju leševa i koječemu. Nije nedostajalo ni "mesa", ni fotografija kojima su mogli da raspolažu i ustupe ih isključivo istražni organi.

Upravo zato veoma je indikativno da je odluku Apelacionog vijeća o poništavanja presude "najvećoj kriminalno organizaciji u BiH" najveći dio njih dočekao nezainteresovano, a fokus svoje medijske pažnje usmjerili su su na koridu u Čevljanovićima dajući joj u medijskom prostoru apsolutnu prednost nad krahom procesa vijeka. Prednost je zadržao i politički dirigovani progon Gorana Zupca sa ciljem njegovog uklanjanje sa čela SIPA, iza kojeg, kako je sam rekao, stoji  SDA kojoj se zamjerio u startu mandata otvarajući slučaj Mehmedović.

Zanijemili su i drugi učesnici javnog, političkog i pravosudnog života,  pravni stručnjaci, policajci, analitičari..... svi koji su sa ushićenjem pozdravili prvostepenu presudu u predmetu Turković, ističući da je  pravna država konačno profunkcionisala. 

Podsjećanja radi nakon izricanja presude, portparol Tužilaštva Boris Grubešić rekao je da je to "poruka građanima BiH da postoji vladavina prava, da postoje jake institucije BiH, koje će se izboriti s veoma ozbiljnim predmetima organizovanog kriminala".

- Ova presuda je poruka i međunarodnoj zajednici da BiH na putu ka evropskim integracijama ima doista profesionalne, jake i odgovorne policijske i pravosudne institucije - rekao je tada Grubešić.

Na sličan način reagovao je i ministar policije Kantona Sarajevo Nermin Pećanac koji je rekao da je "ovakva presuda znak je da je pravosuđe u BiH konačno počelo izricati adekvatne kazne, što je do sada bilo rijetko", da to "daje  snagu i polet i samoj policiji" i da "vraća vjeru u pravnu državu".

Poslije odluke Apelacionog vijeća o poništavanju presude svi ovi iskazi pretvaraju se u svoju suprotnost, koju niti ima, nije očito je smije bilo ko da izgovori. Ta istina je da je poništavanje presude poslata poruka građanima BiH "da ne postoji vladavina prava, da ne postoje jake institucije  koje će se izboriti sa veoma ozbiljnim predmetima organizovanog kriminala, da je to poruka i međunarodnoj zajednici da BiH na putu ka evropskim integracijama nema profesionalne, jake i odgovorne policijske i pravosudne institucije, da je uništena vjera u pravnu državu i da oni koji su se ogriješili o zakon nikada neće snositi sankcije".

Poslije svega jasno je da je jedini znao o čemu priča Turkovićev advokat Fahrija Karkin koji je istoga dana kada je izrečena presuda rekao da će je srušiti već na prvoj stepenici, tamo gdje je i donesena - u Sudu BiH. I srušio je.  

Kao jedan od razloga rušenja presude naveo je i to što je tužilac u procesu protiv Turkovića bio Oleg Čavka, čije izuzeće je tražila odbrana, budući da je od svjedoka-pokajnika u tom procesu navodno primio 30.000 evra mita. Karkin tvrdi i to da je Kantonalno tužilaštvo otvorilo istragu protiv Čavke, ali da Tužilaštvo BiH nije prihvatilo da ga povuče iz ovog procesa.

Da li sve to jeste ili nije, da li je u pitanju namještaljka ili afera, nemoguće se izjasniti bez ozbiljnih dokaza i saznanja. Ali u jednom Karkin je bio u pravu: Tužilaštvo BiH po cijenu poništavanja presude Čavku nije povuklo iz procesa i odredilo drugog tužioca da zastupa optužnicu, dok je bivšeg glavnog tužioca Milorada Barašina smijenilo sa  funkcije samo na osnovu nikada dokazanih indicija i mejlova koje je sa njegovog naloga slao upravo "haker" Čavka.

Karkin je ovih dana otišao i korak dalje, i najavio da će 18. septembra, za kada je zakazana statusna konferencija pred Apelacionim vijećem suda BiH, tražiti ukidanje pritvora za Zijada Turkovića i njegovo puštanje na slobodu!

Krah "slučaja Turković" upravo zbog toga što je kršten kao "suđenje vijeka" i što je u tom procesu izrečena najviša kazna do danas u predmetu organizovanog kriminala zadao je najjači udarac pravosuđu u BiH. Neko bi morao da zbog toga odgovara i snosi sankcije. Svejedno da li je to Tužilaštvo, koje nije znalo da napiše i zastupa optužnicu, ili je  Apelaciono vijeće koje je donijelo odluku o poništavanju presude za šta nije imalo argumente.

Zato ovdje nije važan Turković i drugovi, ovdje je riječ o nečemu drugom. O krahu najviše pravosudne institucije BiH osnovane upravo sa ciljem da se bavi najtežim slučajevima privrednog, organizovanog kriminala, terorizma i pranja novca. 

Bolje upućeni u zbivanja u sarajevskim političkim krugovima, tvrde da je slučaj Turković poslužio za konačni obračun klanova što kriminalnih, što političkih. Po tim pričama Turković i njegova grupa su sarajevska raja, pod zaštitom SDA, a  protiv njih je sandžački lobi, blizak SBB. Čavka i Diana Kajmaković, tužioci u procesu, trebalo bi da su bliski SDP, a predsjednica Suda BiH Meddžida Kreso favorit je SDA.

Da li je baš sve tako ili nije, teško je na sudu dokazati, ali jasno je i to je "slučaj Turković" nedvosmisleno pokazao da "depolitizovano" pravosuđe igra po političkim instrukcijama a žrtva su pravda i pravednost.

Cunami u budžetu

Godinama su predstavnici Republike Srpske badava upozoravali na selektivan pristup Suda i Tužilaštva BiH u istragama i presudama, iznosili činjenice, brojem i slovom, tražili reformu pravosuđa, upozoravali da se radi o politički instruisanoj i selektivnoj pravdi. Ni neumoljive činjenice, brojevi i analize nisu mogle biti dovoljan protivargument floskuli da je svaka kritika udar na slobodno i nezavisno pravosuđe. 

Badava što nikada do danas nije okončana istraga za ratni zločin nad vojnicima JNA u Dobrovoljačkoj, niti je podignuta optužnica protiv Atifa Dudakovića najavljivana mjesecima i godinama. Još uvijek nema ni optužnice za  ubistvo osam vojnika JNA u Velikom parku, iako su godinama poznata imena nalogodavaca i izvršilaca....

To je jedan dio priče o (ne)radu najviše pravosudne institucije BiH koji se zove selektivna pravda.

Drugi dio iste priče odnosi se na u ladnu vodu bačene pare dva entiteta, tri naroda i svih građana za plate, regrese, dnevnice, putovanja, skupe propale sudske procese u pravosudnoj instituciji koja nije opravdala ni svrhu ni namjenu svog postojanja. 

Samo po posljednjoj finansijskoj reviziji Sud BiH u prošloj godini  na plate je potrošio 10,4 miliona, za naknade zaposlenih pola miliona, a za regrese su podijelili 228.135 maraka. Kako sudije moraju dok rade i da jedu isplaćen im je i topli obrok od 166.713 KM. Kako moraju da dođu i odu s posla za prevoz su dobili iz budžeta građana 114.079. Bilo je i jubilarnih nagrada za koje je otišlo 22.032 KM i stimulacija da rade u iznosima od 97 do 1.355 KM.

Išli su i da se obučavaju, pa su na putovanja na konferencije, obuke, savjetovanja i posjete potrošili 22.879 KM, od čega na avio-karte 51.000 KM. Bilo je tu još koječega, jer su sudije morale da recimo telefoniraju za šta je plaćena 194.415 KM, morali su da kupuju opremu, pa su samo na tonere za štampače potrošili oko 50.000 KM.

U isto vrijeme broj neriješenih predmeta u Krivičnom odjeljenju Suda BiH povećan za 51 ili 14 odsto, a u  Apelacionom odjeljenju za 151 predmet ili 109 odsto. Džaba je bio i prijem 46 nova radnika u Sud BiH u prošloj godini.

Jedan kolega u nekoj kafanskoj usputnoj priči reče kako nije lako sudiji Kreso održati američki standard i redovno pazariti u elitnim sarajevskim prodavnicama od firmiranih servisa za ručavanje do firmiranog namještaja što za stan u Sarajevu, što za kuću u Dubrovniku. Ajde neka pazari, plata joj je visoka da ne bi kriminalci mogli da je potkupe za sitne pare. Ali šta je rezultat?

Rezultat je dugogodišnji pravosudni cunami u budžetu i pravno i moralno uništena zemlja. Bez nade u skori oporavak.

Kolumne Komentar dana

© Glas Srpske 2012 | Impresum | Marketing | Kontakt | Latinica | Ćirilica