Samo budala piše što vidi

 Samo budala piše što vidi
Mirjana Kusmuk
19.06.2015 00:09

Kako se sa padom temperatura na podnošljivu mjeru podiže čovjekova aktivnost i on zatvoren tokom dana u klimatizovane prostorije u istraživanja kreće u kasno poslijepodne, tako se podiže i njegova potreba za kulturnim uzdizanjem.

U tvrđavi Kastel završeno je renoviranje "Kamene kuće" za šta je EU donirala 2,5 miliona evra. Početkom sedmice zaputila sam se da vidim šta se dešava u "Kući", datoj na upravljanje Kulturnom centru Banski dvor. Kad ono kuc, kuc.... zgrada ljepša i starija nego što je bila - zaključana. Iako su dva muzeja pripremila izložbu za njeno otvaranje, izložbe nije bilo, pa nije bilo ni otvaranja. Uprava Banskog dvora do danas ne zna šta da radi sa "Kućom" pa je odlučila da je najsigurnije da je drži zaključanu.

U novinskim vodičima nisam pronašla, ali sam na TV-u čula da je izložba "Beogradska mitropolija i srpski duhovni prostor (1804-1918)", na kojoj je predstavljena dokumentarna građa Arhiva SPC, u organizaciji Arhiva RS otvorena u Galeriji Akademije nauka i umjetnosti do četvrtka, 25. juna.

U namjeri da korisno (šetnja) spojim sa ugodnim (izložba) pred vratima Galerije ANURS našla sam se u ponedjeljak oko 18 časova. Kuc, kuc... Zaključano! Vjerovatno sam zakasnila, možda rade po skraćenom ljetnom vremenu. Nije Galerija Akademije kafana pa da ljeti radi duže.

U utorak, sada već po prilično visokoj temperaturi, oko 17 časova ponovo sam na "licu događaja". Kuc, kuc... Zaključano!

Iako sigurna da bi Galerija Akademije morala da bude otvorena duže nego banke subotom, promijenila sam taktiku. Važno je iznenaditi "neprijatelja" potezom koji od vas ne očekuje. Zato sam u srijedu put Galerije krenula oko 10 časova. Kuc, kuc... Zaključano!

Ljubazna gospođa na glavnom ulazu Akademije objasnila mi je da oni nemaju ništa sa izložbom i da su prostor Galerije samo ustupili Arhivu RS kao izložbeni salon. Rekla je još i to da je, koliko zna, od one noći kada je izložba otvorena, Galerija zaključana. Pa ko je vidio, vidio je.

Istražujući šta je to moglo izložbu da zatvori prije zatvaranja, otkrila sam da je u organizaciji Arhiva RS 10. juna u Banskom dvoru otvorena još jedna izložba "Od Sarajeva do Versaja". Tu izložbu Arhiv RS realizovao je u saradnji sa Arhivom "Timočka Krajina" povodom 9. juna, Međunarodnog dana arhiva.

Znači to je razlog! Ljudi iz Arhiva RS bili su u gužvi oko otvaranja nove izložbe pa su na onu u obližnjoj Galeriji ANURS potpuno zaboravili.

 

Noć bez knjige

 

Još jedna izložba povodom 100 godina početka Velikog rata ovih dana uzburkala je duhove i izazvala gradske polemike. Izložba Historijskog muzeja BiH u Narodnoj i univerzitetskoj biblioteci RS.

Nisam stigla da pogledam da li je zaista na toj izložbi Gavrilo Princip "odurni zločinac", što je bio glavni argument optužbe. Nemam ništa ni protiv teze odbrane da ništa loše nije u tome da vidimo kako su to drugi vidjeli istorijske događaje na Balkanu tog vremena. Polemika je uvijek zdrava, jer podstiče kvalitet.

Ne znam ni da li su u okviru te izložbe održane "radionice za profesore i nastavnike istorije i kustose na kojima će im biti predstavljeni načini kako da muzejske izložbe povežu sa nastavom" (kako je najavljeno na otvaranju). Promaklo mi je i to da li se bilo ko od nastavnika i kustosa oglasio istim povodom i da li su postavku povezali sa nastavom? Ali ništa od toga nije ni važno, ali jeste šta oni misle o postavci i da li je logično da izložba istorijskog muzeja nije postavljena u sebi srodnoj instituciji, muzeju, nego u biblioteci? Ako ništa muzej po prirodi djelatnosti zapošljava kustosa koji pregleda, priređuje i odobrava postavku izložbe, a biblioteka, logično, ne.

Ima već neko vrijeme da se institucije kulture u RS učestalo, izvan vlastite djelatnosti, smisla, vizije, misije, pa i zakonskog određenja, bave izložbama. Kako su izložbe manifestacione prate ih mediji i emituju u posljednjim minutama Dnevnika, to je efikasan način da se čelni ljudi institucija kulture redovno pojave i pokažu kako su radni i sposobni. Jer kada bi se bavili onim što je smisao i svrha, kao što su recimo naučna istraživanja, ko bi uopšte to emitovao u centralnom dnevniku?

Ako je smisao, a jeste, nova moda naglašene manifestacione prezentacije rada (ako te nema u medijima ne radiš ništa), načina uvijek ima. Zato je u najmanju ruku čudno da je NUB RS u "Noći knjige", koja se organizuje povodom Svjetskog dana knjige i autorskih prava, bila zatvorena tačno u 20.00. Nijedna promocija, nijedan književnik, ništa. Iako bi sasvim sigurno dobro osmišljenja i organizovana "Noć knjige" imala mnogo veći publicitet u medijima od svih dosadašnjih izložbi po hodnicima.

Eto i HRT je objavio da je "Noć knjige" u Hrvatskoj obilježena u 180 gradova i 400 kulturnih centara. Centralna manifestacija noći koja slavi i promoviše knjigu, čitanje, autora i izdavaštvo bila je u Nacionalnoj biblioteci Hrvatske (pa neće valjda u muzeju?) gdje su se sa knjigama družili pjesnici, pisci, profesori književnosti, čitaoci, diplomate...

 

Svetlana u zemlji čuda

 

Kada smo već kod knjige, ove sedmice u ANURS promovisana je zanimljiva knjiga "Umetnost i stvarnost srpskim očima" autora prof. dr istorije umjetnosti na Frenklin koledžu u SAD Svetlane Rakić.

Riječ je o antologiji u kojoj je predstavljen 21 srpski slikar i njihova djela nastala od 1992. do 2012. godine. Svetlana je knjigu američkoj javnosti predstavila lani na engleskom jeziku, a poslije promocije srpskog izdanja u Beogradu i Novom Sadu, odlučila je da je predstavi Banjaluci.

Na promociji je govorio i Bogdan Rakić, prof. dr istorije književnosti na američkom univerzitetu kao pisac predgovora kroz koji je čitaocima u SAD pokušao da približi istorijske, političke, socijalne okolnosti u ovom dijelu svijeta.

A posjetioci? Jedva da ih je bilo petnaestak. Među njima dva akademika, Rajko Kuzmanović i Svetlanin otac Svetozar Koljević.

Dva profesora američkog univerziteta, dva priznata stručnjaka u svojim oblastima, a u publici nijedan student, nijedan profesor i ni slučajno dekan Akademije umjetnosti u Banjaluci! Nijedan kustos i samo jedan ovdašnji istoričar umjetnosti.

Naivno bi bilo i očekivati da je neko mogao i trebalo da zamoli Svetlanu Rakić da studentima Akademije umjetnosti (onako kako to redovno čini u Kini) održi barem jedno predavanje, što bi ona sasvim sigurno i rado i besplatno učinila. Ali, možda su i u pravu, šta bi Svetlana Rakić mogla uopšte da im kaže što oni već ne znaju?

 

Monolog

 

U isto vrijeme kada i promocija u Gradskom pozorištu "Jazavac" trajala je sedmica Studija "Jazavac". Mladi ljudi, zaljubljenici u teatar, predstavljali su publici ono što su sa mentorima naučili u protekloj godini. Oni najstariji premijerno su izveli autorsku predstavu "On Air". Oštro kritikujući devijacije društva u kojem žive, kvazivrijednosti koje im se nude, jasno su pokazali da su tu, da vide, da razumiju, da znaju. Muk u sali pratio je monolog nepoznatog pisca:

Ima na Balkanu jedna zemlja koja se graniči sama sa sobom…

Gdje žive najljepše žene, a natalitet opada.

Gdje na najplodnijoj zemlji žive ljudi koji gladuju.

Gdje vozovi kasne po redu vožnje.

Gdje svi igraju fudbal, a pobjeđuju u drugim sportovima.

Gdje je zdravstvo besplatno, a liječenje skupo.

Gdje je krvni pritisak veći od penzije.

Gdje su novinari slobodni da napišu šta god im se naruči.

Gdje je svjetska kriza dobila državljanstvo.

Gdje se ratovi nikad ne završavaju.

Gdje se istorija ponavlja svaki dan.

Gdje su najbogatiji oni koji ne rade ništa.

Gdje pametne proglašavaju ludacima, a ludake sposobnima.

Gdje nepismeni pišu istoriju.

Gdje se svako svakom smješka, a niko nikome ne želi dobro.

Gdje su poplave jedini način navodnjavanja.

Gdje nisi normalan ako ne poludiš.

Gdje je vrijeme beskonačno, a glupost besmrtna.

Gdje se najmanji uspjeh ne prašta.

Gdje i umjetnost mora da ima partijsku knjižicu.

Kolumne Komentar dana

© Glas Srpske 2012 | Impresum | Marketing | Kontakt | Latinica | Ćirilica