Golgota jednog od srpskih povratnika u Kruhare kod San
Glas Srpske
Golgota jednog od srpskih povratnika u Kruhare kod San
Čim je počeo da se buni i traži pravdu, komšije Bošnjaci zapalile mu ostatak šume, ukrale rasnog lovačkog psa, a u potok, na kojem poje konje, počele da bacaju smeće... Najteži udarac doživio kada su mu prošle godine otrovali konja
Golgota jednog od srpskih povratnika u Kruhare kod Sanskog Mosta
Golgota jednog od srpskih povratnika u Kruhare kod Sanskog Mosta
ZA svojih 75 godina ivota Rade Stanisavljević, iz sela Kruhari, nadomak Sanskog Mosta, ne pamti kada su Srbi u ovom kraju tee ivjeli.
Umjesto da preostale dane, koje mu je Bog podario, proivi u blagodeti velikog porodičnog imanja od 118 dunuma, ovaj nekada ugledni seoski domaćin svakog dana muku muči sa novim "komšijama", policijom, opštinskim birokratama...
Do 1995. godine u Kruharima je ivjelo blizu 600 srpskih porodica. Danas, 12 godina kasnije, svega nekoliko. Pridošli Bošnjaci svojski se trude da i ove preostale porodice natjeraju da napuste vjekovna ognjišta.
- Nema šta nam ne rade - otimaju, kradu, pale... Teško Srbinu u Kruharima, ali i u čitavoj sanskoj opštini - sa teškom gorčinom počeo je svoju priču starina Rade.
Sjeća se Rade vrlo dobro one nekadašnje, kako je kazao, "ustaške drave", ali to ne moe da se poredi sa golgotom kroz koju prolazi posljednjih godina.
Uz suze koje guše riječi, Rade Stanisavljević nam priča da je po povratku iz izbjeglištva 1998. godine, na svojoj zemlji zatekao čak 40 bašti, koje su obrađivale pridošlice.
- Muka me uhvatila kada sam vidio tolike bašte. Još mi tee bilo kada sam se okrenuo i vidio da su mi svu šumu posjekli, a ono što nisu mogli ukrasti - popalili su. Od šume nisam mogao da vidim put, a sada mi je Sanski Most k'o na dlanu - kae naš sagovornik i dodaje da se, ipak, nije predavao. Zatraio je od "luterana" pakete pomoći za sebe i njegovog mentalno teško oboljelog sina Draška. Ubrzo je stigao i dio građevinskog materijala za obnovu imanja, dok drugi dio nikada nije vidio.
- Kuću nisam mogao da obnovim, jer nisam imao dovoljno građevinskog materijala. Sa onim što sam imao, napravih štalu i u nju se uselih. Ni sada nemam struje, pa u krpe lijeem čim padne prvi mrak - kaziva Rade.
Za ovog vitalnog 75-godišnjaka, tek kada je napravio štalu, počeli su problemi. Nije prošlo mnogo vremena, a Bošnjaci mu sa kućice skinuše crijep, a nedugo zatim ukradoše mašinu "aran", koju je Stanisavljević - uz tešku muku - dovukao iz izbjeglištva.
Rade kae da zna po imenu i prezimenu ko mu je ukrao i crijep i mašinu. Međutim, kada je krađu prijavio policiji, odgovorili su mu da to nije njihov problem.
Čim je počeo da se buni i trai pravdu, komšije su mu zapalile ostatak šume, ukrale rasnog lovačkog psa, vrijednog dvije hiljade maraka, a u potok, na kojem poji konje, počeli su da bacaju smeće.
Čak su i na put, koji vodi do njegovo imanja, razbacali polomljeno staklo, kako bi se stoka povrijedila, a točkovi na konjskim kolima isjekli...
- Ni tu nije bilo kraja pakostima. Iz novoizgrađene žamije, hoža je sproveo kanalizacione cijevi u potok. Od policije sam traio da uklone cijevi, na šta su mi odgovorili da ih prvo moram pokazati. Kako ću, sa svojih 75 godina, iskopati kanal dubok metar i 70 centimetara, da im pokaem gdje je kanalizacija? - jada se ovaj povratnik u Kruhare.
Cijevi su, na kraju, otkopane i uklonjene, ali Rade nije ostavljen na miru. Ubrzo mu je oduzeta lovačka puška, za koju ima dozvolu i ni do danas mu nije vraćena.
Najtei udarac ova starina doivjela je prošle godine, kada su mu otrovali konja, sa kojim je osvojio prvo mjesto na takmičenju uzgajivača bosansko-brdskih rasnih konja sa područja opštine Sanski Most.
Pitanje je da li bi i osvojio prvo mjesto, da njegovog Zelenka nije izveo i jahao Bošnjak iz grada na Sani.
- Čim sam ušao u štalu, vidio sam da su sve tri kapije otključane, a konj lei pored zobnice. U prvi mah sam pomislio da je sin Draško, u psihičkom rastrojstvu, izašao iz kuće i otrovao konja, ali kada sam ugledao tragove cipela, sve mi je bilo jasno - kroz stisnute zube ispovijeda se Rade.
Dodao je da je konja odveo veterinaru, koji ga je uspio povratiti u ivot. Međutim, Zelenko je ostao "slab na nogama", teško se kreće i ne moe da radi.
Pored svega što su mu uradili, kazao je Rade Stanisavljević, i dalje mu prijete i govore da u Kruharima Srba više nikada neće biti.
- Nemam penziju, a ovi mi ne daju da zaradim za koru hljeba. Nekad sam bio ugledni domaćin, a sada sam spao na prosjački štap. Nema mi druge - il' mrijeti il' ponovo spakovati krpe i u izbjeglištvo. Bošnjaci sve čine da Srbe otjeraju iz grada na Sani - završio je svoju priču povratnik u Kruhare, Rade Stanisavljević.
Tekst i snimci
P. PEĆANAC
GROBNICA
Stanisavljević smatra da su u velikoj grobnici na gradskom pravoslavnom groblju u ušnjarima pokopana tijela Srba, pobijenih 1995. godine kod klaonice u Kruharima. Njihova tijela nikada nisu pronađena.
- U toj grobnici sahranjena je, inače, porodica Vidović, koju su ustaše objesile na trgu u Sanskom Mostu 1941. godine. Godinama je zemlja na grobnici bila "utonula", a sada je iznad nekadašnjeg nivoa. Nije mi jasno kako zemlja moe da se slegne, pa ponovo podigne za pola metra?! Moda se varam, ali tu nisu čista posla - rekao je Stanisavljević.
