Pismo iz kalifata

Pismo iz kalifata
Mirjana Kusmuk
17.01.2015 08:08

.

         "Nije li politika zapravo samo vještina da se laže u pravi čas".  Volter

U trenutku dok EU u strahu od terorizma najavljuje pooštravanje zakona za strance, a novi broj francuskog magazina "Šarli ebdo" prvi put na kioscima, poslije masakra u redakciji, na naslovnoj strani prkosno donosi karikaturu proroka Muhameda koji nosi natpis "Ja sam Šarli", Islamska država je proglasila nove kalifate. Na toj karti cijeli Balkan obilježen je kao crni islamski kalifat u kome će vladati strogi šerijat. "Boko haram" stvorio je preko noći u Nigeriji novu islamsku državu veličine Hrvatske.

 

Pucanj u Voltera

Ima neko vrijeme a ne prođe sedmica da u vojsci Islamske države ne pogine jedan mladić iz BiH. Malo koji teroristički napad u svijetu prođe, a da ne bude otkrivena neka veza sa nama.

U ovom posljednjem u Parizu municija iz koje su teroristi ubili novinare proizvedena je ovdje, u fabrici u Konjicu. Vadiona koja je uslijedila je da "meci jesu iz BiH, ali ih je izvezla SFRJ". Trgovina oružjem ionako je ostala mrtvo slovo na skupom novinskom papiru.

A u onom napadu od 11. septembra u SAD većina terorista "prekalila" se u ratu u BiH i imala naše pasoše. Slično je bilo i u terorističkim napadima u Madridu i u Londonu.

Ima neko vrijeme a ne prođe mjesec da se neka tinejdžerka porijeklom iz BiH iz Beča ili ko zna otkud ne zaputi put ratišta Islamske države.

Iako razni eksperti upozoravaju na opasnost od terorističkih napada u BiH, biće ipak da takva mogućnost u ovom trenutku ne postoji. Ne postoji jer je jasno da je BiH, isto kao što su Sandžak i Kosovo, poodavno izabrana kao najbliža tačka džihadista u Evropi. Sada kao baza, a u budućnosti kao  crni kalifat. Ništa čudno, jer...

Zar godinama ovdje ne funkcionišu islamistički sajtovi koji propagiraju ideologiju "Al-Kaide" i Islamske države?

Zar se godinama ovdje na ulicama ne prodaje islamistička literatura i kasete na kojima džihad borci odsijecaju glave nevjernicima?

Zar godinama ovdje institucije neće tome da se agresivnije i u skladu sa zakonom suprotstave?

Poslije napada u Parizu, uplašena Evropa najavljuje pooštravanje zakona za strance i nadzora "zone Šengena". Ne treba ni sumnjati da će veliku štetu pretrpjeti svi koji imaju pasoše BiH, ne svojom krivicom.

Direktnu odgovornost za imidž sa kojim živimo snose politika i institucije koje nisu uradile ništa da se distanciraju od terorizma, terorista i još davno obračunaju sa ratnim nasljeđem "svetih ratnika".

Da nije tako, davno bi bilo završeno procesuiranje zločina mudžahedina u posljednjem ratu, koji su upravo ovdje izvježbali bojevo gađanje i odsijecanje glava da bi godinama kasnije mogli da organizuju terorističke ćelije za napade širom svijeta i odsijecaju glave pred kamerama.

Da nije tako, davno bi bili presuđeni oni koji su u ime islama ovdje dovukli i dali pasoše ratnicima za džihad sa kojima ni tada, ni danas narodi na ovim prostorima nemaju ama nikakvu civilizacijsku vezu.

Da nije tako, davno bi na dugogodišnje zatvorske kazne bili osuđeni idejni tvorci, inspiratori i učenici terorističkog kampa Pogorelica.

Da nije tako, nikada se ne bi desilo da sedam puta pretuku imama Selvedina Beganovića iz Velike Kladuše, borca protiv vehabija, a da niko ne bude uhapšen.

Da nije tako, ne bi Mirsad Kebo danas otkrivao "toplu vodu" o zločinima džihadista na Vozući, njihovim komandantima i političkim zaštitnicima.

Da nije tako, ne bi se desilo da Sud BiH u drugostepenom postupku preinači ili smanji sve presude za terorističke napade u BiH, od napada u Bugojnu do napada na Ambasadu SAD u Sarajevu.

Da nije tako, u vojsci Islamske države danas ne bi bilo "bosanske čete", niti bi jedan od njenih najvažnijih komandanata bio u Sudu BiH na smiješno malu kaznu za terorizam osuđeni Bajro Ikanović.

Da nije tako, u svetom ratu za Islamsku državu ne bi tolike ljude u samoubilačkom napadu u ime Alaha u dalekom Iraku pobio ovdje u procesu za terorizam oslobođeni Emrah Fojnica.

Da nije tako, povratnici iz vojske Islamske države, njih oko 50, ne bi mjesecima slobodni šetali među nama.

Da nije tako, ne bi bilo brže na slobodu pušteno nego što je uhapšeno 27 džihadista, od kojih je nekim čudom u zatvoru zadržan samo Bilal Bosnić.

Da nije tako, davno bi bio primijenjen zakon i zabranjeni islamistički sajtovi "Vijesti Umeta", "Put vjernika", SAF...

Da nije tako, davno bi bila završena istraga kako i zašto Somalijac Abu Talha, koji je zbog terorizma protjeran iz Saudijske Arabije, u BiH kupuje nekretnine za vehabije.

Da nije tako, ne bi se dogodilo da se užasni komentari puni mržnje i opravdanja zločina pojave na portalima ispod tekstova o terorističkom napadu u Parizu.

Ništa od toga ne bi bilo tako da su institucije radile svoj posao, onaj zbog kojeg su osnovane i plaćene. Posebno ne bi da su Sud i Tužilaštvo BiH (osnovani za borbu protiv terorizma, organizovanog kriminala i pranja novca) svojim akcijama, radom i presudama opravdali postojanje, zaštitili pravnu državu i sve njene građane.

Ništa od ovoga ne bi bilo da je od početka bilo iskrene želje za pomirenjem i suživotom, i mnogo manje politike, licemjera i duplih aršina.

Islamski terorizam vjerovatno nikada ne bi rastao tom progresijom da su barem samo jednom Anri Levi, Bernar Kušner, Florens Artman progovorili o učešću džihadista u ratu u BiH, po sistemu ranog dijagnostikovanja bolesti. Da je Florens Lazar snimila istinit film o tome, a ne propagandni, pun falsifikata i laži.

I ovdje i u politici Evrope, i prema sebi samoj, i prema nama, i prema drugima, dupli aršini i nedosljednosti dovele su do sve većeg straha da postoji realna mogućnost da demokratska Evropa ovu bitku izgubi. Na ono što slijedi niko normalan ne smije ni da pomisli. Kao što ne smije glasno da pita: da li je atentatom na "Voltera" počeo rat u Evropi?

 

Proročanstvo ili mašta?

Teroristički masakr u centru Pariza digao je na noge cijeli demokratski svijet, koji procjenjuje da je to samo uvod u seriju sličnih terorističkih akcija i da je Islamska država izabrala novu taktiku borbe u kojoj sa svog terena "haos" prebacuje u evropsko dvorište. Umberto Eko smatra da je rat Islamske države protiv Evrope već počeo, a Mario Ljosa upozorava: "Zapadni svijet i Evropa moraju da shvate da se na njihovoj teritoriji odigrava rat i da u tom ratu moramo da pobijedimo, ako ne želimo da varvarstvo preuzme mjesto civilizaciji".

Vjerovatno u tom leži i odgovor na pitanje zašto istu reakciju nije izazvao dan kasnije izvedeni masakr u Nigeriji kao što je bila ona u slučaju terorističkog upada i masakra u redakciji lista "Šarli ebdo".

Kritičari, posebno oni iz rastuće evropske desnice, smatraju da je Evropa rat protiv terorizma već izgubila svojim liberalnim odnosom prema migrantima. Brojni intelektualci smatraju pak da će pogubljena u vlastitoj nemoći zapadna demokratija platiti i da već plaća danak vlastitoj nedosljednosti.

A ruku na srce, nedosljednosti u ovom svijetu nije bilo malo. Sve do ovih posljednjih viđenih u protestnoj šetnji na ulicama Pariza protiv terorizma, za slobodu govora i odbranu slobode i demokratije.

Profesor Mark Linč sa Univerziteta Džordž Vašington na svom "Tviter" nalogu toga dana izrazio je "zadovoljstvo što je tako puno svjetskih čelnika uzelo pauzu od zatvaranja i mučenja novinara i disidenata u svojim zemljama kako bi za slobodu govora marširali u Francuskoj".

"Vašington post" primijetio je da je na tom skupu bio impresivan broj svjetskih vođa koji su se pridružili poklicima za odbranu slobode medija, iako su u svojim zemljama veoma uspješni u gušenju iste te slobode.

"Mond" je primijetio da je u odbrani slobode govora marširao mađarski premijer Viktor Orban, tvorac sijaset zakona za gušenje slobode medija sve do ovog posljednjeg kojim traži uvođenje poreza na internet. Za slobodu govora marširali su i funkcioneri Saudijske Arabije u kojoj je baš tih dana zbog "bogohuljenja" izbičevan jedan bloger.

Za slobodu medija marširao je i turski premijer Ahmet Davutoglu i nikome nije smetalo to što je on predstavnik države u kojoj su stotine novinara po zatvorima, a desetine medija zabranjeno. Čim se vratio kući Turska je blokirala sve portale koji su objavili novi broj "Šarli ebdoa".

Nikome nije smetalo ni marširanje osumnjičenog za ratne zločine, trgovinu organima, drogom i oružjem Hašima Tačija, "Evropljanina i intelektualca", koji je ravno iz Pariza otputovao na Univerzitet u Tiranu na dodjelu titule doktora nauka.

Ali nije nedosljednost osobenost samo marša lidera u Parizu iako se tamo najbolje vidjela, jer je bila manifestaciona. Godinama svijet živi i nedosljedno i po duplim aršinima, a posebno kada je riječ o ostvarenju ljudskih prava, od kojih je sloboda govora samo jedno. Jedan od primjera je poštivanje vjerskih prava i sloboda.

Tako, recimo, dok je nošenje nikaba u Evropi stvar zagarantovanih ljudskih prava, u Saudijskoj Arabiji žena nema šanse da ostvari ljudsko pravo da ne nosi nikab.

Dok je u svim demokratskim zemljama svijeta, pa tako i u Evropi, pravo na ispovijedanje vjere zagarantovano ljudsko pravo, u Saudijskoj Arabiji hrišćanima je zabranjeno da se mole Bogu, tamo nema nijedne crkve, a posljednji sveštenik protjeran je 1985. godine.

Dok je u svim demokratskim zemljama svijeta, pa tako i u Evropi, vjera i religija stvar ličnog izbora, u Saudijskoj Arabiji svi stanovnici moraju biti poklonici islama.

Dok je u svim demokratskim zemljama svijeta, pa tako i u Evropi, prelazak na drugu religiju stvar ličnog izbora, u Saudijskoj Arabiji za to se izriče smrtna kazna.

Dok je u svim demokratskim zemljama svijeta, pa tako i u Evropi, ispovijedanje vjere slobodno i zagarantovano ljudsko pravo, u Saudijskoj Arabiji obavljanje hrišćanskih molitvi je strogo zabranjeno pa vjernici mogu biti zatvoreni, mučeni i ubijeni.

Dok je u svim demokratskim državama svijeta, pa tako i u Evropi, protivljenje gradnji džamija necivilizacijski i nedemokratski čin kojim se drastično krše ljudska prava, 1,5 miliona hrišćana u Saudijskoj Arabiji nema nijednu crkvu.

Slično je i u Kataru gdje ima više od 3.000 džamija i samo jedna katolička crkva. A turske vlasti su tek nedavno prvi put od 1923. godine odobrile izgradnju jedne hrišćanske crkve, prve od formiranja Republike.

Planetarni borci za ljudska prava ne rade ništa, ili to rade da ih niko ne čuje, da upozore na ove nepremošćene razlike među civilizacijama i apsolutna kršenja ljudskih prava u islamskim zemljama.

U isto vrijeme samo u Francuskoj izgrađeno je 2.000 džamija, a 150 je u izgradnji. Ipak, više nego često moglo se čuti kako je Francuska zemlja rastuće islamofobije.

U svijetu nedosljednosti, licemjerja i interesa, izjava gradonačelnika Roterdama privukla je simpatije miliona. Musliman sa dvojnim marokanskim državljanstvom, nekoliko časova poslije napada u Parizu, sunarodnicima koji ne mogu da prihvate novu civilizaciju poručio je da idu odakle su došli.

Ahmed Aboutaleb nije mogao sakriti bijes pa je muslimanskim imigrantima koji neće da prihvate novu domovinu u koju su svojom voljom došli poručio:

"Postoje mjesta na svijetu gdje možete biti svoji, biti iskreni prema sebi i pri tome ne ubijati nevine novinare. Ako vam se ovdje ne sviđa zbog toga što humoristi koji vam se ne sviđaju izdaju novine, onda vam poručujem da slobodno odj..... odavde. Nestanite iz Holandije".

Svijet bi sigurno bio mnogo bolji ­da su svi oni koji odlučuju o njegovoj sudbini bili bar pola iskreni i direktni koliko je bio gradonačelnik Roterdama. I ­da ljudi nisu vrijeđali ničija vjerska osjećanja. I ­da su se istim aršinom mjerile svačije slobode i prava. I ­da nema skrivenih interesa velikih svjetskih multikompanija. 

Na dan napada na redakciju "Šarli ebdoa", na naslovnoj strani lista našao se Mišel Uelbek, najpopularniji i najkontroverzniji francuski pisac, čiji novi roman "Pokoravanje" zamišlja Francusku kojom 2022. vladaju muslimani i šerijatski zakon. Proročanstvo ili mašta?

Kolumne Komentar dana

© Glas Srpske 2012 | Impresum | Marketing | Kontakt | Latinica | Ćirilica