Otisci 2014.

Otisci 2014.
Mirjana Kusmuk
03.01.2015 08:08

Nekako sa odlaskom stare i dolaskom nove godine svako od nas iz posve ličnog ugla sumira godinu iza sebe.

 I barem tih prvih dana nove godine čini nam se kao da smo sa otkucajima sata u ponoć 31. decembra sve brige iz stare godine ostavili iza sebe. Čaša razbijena u ponoć po legendi bi trebalo da simbolizuje razbijanje svega što je bilo loše i mnogo uspješnije dane koji dolaze. Ta maštarija novogodišnje noći već 3. januara ispostaviće se kao pusta želja, jer život će se nastaviti baš tamo gdje je i stao posljednjeg dana stare godine.

Nedavno sam pogledala "dijagnozu" neuspjeha i uspjeha koju je dao Zoran Đinđić, a glasi ovako: Ima zemalja koje imaju dijamante, zlato i energiju, pa su siromašne, zato što ljudi nisu sposobni da to iskoriste. Ima zemalja koje nemaju ništa, pa su bogate, zato što su ljudi sposobni da se dobro organizuju. Znači, u principu, sve je do ljudi.

Mali prelet kroz 2014. otisnut isječcima iz 12 kolumni samo je potvrda da je u tome suština svih naših i uspjeha i neuspjeha. Zato se u 2015. ništa neće promijeniti. Jer, sve je bilo, jeste i biće do ljudi!

JANUAR

Ko je ubio Djeda Mraza?

Prva i osnovna stvar uoči novih godina, onih krajem sedamdesetih i početkom osamdesetih godina prošlog vijeka, bila je da nekome od raje starci odu kod rodbine na porodičnu feštu od dva litra "ždrepčeve krvi" i, naravno, isprazne stan.

Raja bi do tada obavila sve pripreme, iće i piće ranije nabavljeno udruženim snagama, čekalo je u šteku i čim bi starci zamakli za prvu krivinu fešta je počinjala. Zbog svega toga, i još koječega, naše nove godine i danas hrane nostalgiju. Zbog svega toga, i još koječega, naši klinci teško da će imati privilegiju da o novim godinama sa tim lijepim sjećanjima i žarom pričaju svojoj djeci. Jer i Djeda Mraza ubio je internet.

FEBRUAR

Vratite djeci Kostu V.

Uloga obrazovanja, pored toga što mora podsticati sve ljude da uče i napreduju, ne samo do željene kvalifikacije, nego i do zadovoljavajućeg nivoa kvaliteta života, jeste i u tome da ono stvara ljudski kapital jedne zajednice. Jedan iskusni profesor Univerziteta koji sa ponosom može da kaže da je postignuće onih koje je učio priznato širom planete kaže: Ja bih profesorima propisao zadatak da najmanje jednom mjesečno gledaju "Šešir profesora Koste Vujića".

Koste Vujići postoje i danas. Pomozimo im da pobijede!

MART

Treći entitet

- Kada smo mi prešli granicu? Zašto nam nisu tražili pasoše - začuđeno je upitala profesorka Beogradskog univerziteta, naša saputnica tog 8. februara kroz zapadnu Hercegovinu, negdje oko Čitluka.

Rekli smo da nismo prešli granicu sa Hrvatskom i da se nalazimo na teritoriji BiH, ali na području na kojem žive Hrvati. U selu Krčedin kod Širokog Brijega fotografisali smo spomenik hrvatskoj ćirilici, istoj onoj koja je crnom bojom prefarbana na svim putokazima u zapadnoj Hercegovini. Ručali smo lešo ribu kuvanu u vinu, onakvu kakvu prave ribari u hrvatskoj Dalmaciji. Svuda smo mogli platiti u kunama, KM ili evrima. Jedino dinare ne primaju. To je zapadna Hercegovina, dolje na jugu.

APRIL

Zaboravljeno pismo

Budite bez brige, nama se neće dogoditi Zola, iako sve što je napisao prije 120 godina vrijedi i ovdje i danas. U vremenu mediokriteta niko neće stati u odbranu Drajfusa, jer bi ta odbrana značila njihov kraj.

Mediokriteti nemaju svoje mišljenje. Oni imaju svoj interes. Mediokriteti uvijek nađu zlatnu sredinu. Oni ne iskaču. Oni su prosječni. Oni se plaše promjena. Oni mijenjaju političke stranke kao košulje. Oni su dobre sluge. Oni ne znaju ništa da rade, ali ne odbijaju nijednu funkciju. Oni ne stoje ni iza sebe, pa kako će iza nekog drugog? A kada mediokriteti dobiju zrno vlasti, oni nipodaštavaju i uništavaju sve što je stvoreno prije njih. Jer oni znaju da nisu sposobni da stvore ništa.

Dok pametni stvaraju, mediokriteti sve stvoreno ruše. Dok pametni promišljaju, mediokriteti kradu njihove misli i predstavljaju kao svoje. Dok pametni ćute o svojoj intimi, mediokriteti tračaju o tuđoj. Dok pametni žive svoje živote, mediokriteti žive njihove.

I taj lanac nema kraja. Mediokriteti raspoređuju mediokritete po dubini. Da li ih siromaštvo stvara? Ili oni stvaraju siromaštvo? Biće - oboje.

MAJ

Diskretni heroji

Nevolja je uvijek ista, kao što su isti i stradalnici. Samo su im imena drugačija. Kao što su drugačija i imena heroja. Ovih nekoliko slika ostaće na jednom mjestu u znak zahvalnosti nekima od onih čija srca su čista, a djela ogromna. Piloti iz Helikopterskog servisa RS sa Bobanom Kusturićem na čelu spasili su stotine ljudi, najtežih bolesnika, najugroženijih u poplavama. Iako je vrijeme u četvrtak i petak bilo kišno i vjetrovito, veoma rizično za letenje, letjeli su danonoćno. Suvišno je i reći da su rizikovali svoje živote da spasu tuđe.

JUN

U zdravlje, žohari!

Kako se mijenjao odnos Sarajeva prema Principu tako se mijenjala i sadašnjost, ali i istorija. Kako se mijenjao odnos Sarajeva prema Principu, tako se mijenjao i status Srba u tom gradu. Kako je Princip prelazio put od heroja i tiranoubice do teroriste, tako su Srbi bivali dobri ili zli momci.

Srbi su iz Sarajeva vazda odlazili "dobrovoljno". Prvi put kada je Princip pucao u Ferdinanda. Drugi put kada je Hitleru iz Sarajeva za rođendan stigao najdraži poklon - tabla koja je do 1941. bila okačena na mjestu atentata. I oba puta poslije "dobrovoljnog" odlaska vraćali su se kao oslobodioci, a Sarajevo je nastavljalo da živi svoj život, na strani pobjednika.

I tako je bilo sve do ovog rata u kojem je iz Sarajeva "dobrovoljno" otišlo 150.000 Srba. Samo ovog puta oni se nisu vratili kao oslobodioci, nego su ostali da žive daleko od Sarajeva kao agresori. Istovremeno, Princip je postao terorista.

Vidovdan je, 100. od tada. "Iza nas je pakao, a ispred nas kineski zid". U to ime, u zdravlje žohari! Jer, PRINCIP JE PRINCIP.

JUL

Život je maskenbal

Nije ovdje problem samo u državi. Problem je u pojedincu. Zamislimo jednog Engleza koji stupa na američki kontinent u 16. vijeku i traži Biro za zapošljavanje, a zatim sjedi na zemlji (jer i kuću neko treba da mu izgradi, a kredit mu još nisu odobrili) skrštenih ruku i uzdiše: "Eh, ja sam čitao sve viteške romane i jako sam načitan, ali mene neće da zaposle" sa istim onim prizvukom sa kojim danas ljudi uzdišu i govore: "Eh, ja sam čitao Hegela..."

... I šta sada? Potreban je bunt! Za jednog Hamleta je potreban bunt! Intelekt, obrazovanje i bunt - tri sveta pravila za mijenjanje učmalog društvenog stanja. Ovako svijet u kojem živimo vidi neko ko još nema 17. I nema pojma da je Laž ukrala haljinu Istini.

AVGUST

Crkni magarče, kad si magarac

Brisel za 800 miliona evra sa donatorske konferencije, bez obzira na to što se većina odnosi na kredite, čeka konkretne projekte kako bi se novac mogao koristiti. A projekata nema, pa nema. Državna birokratija ne žuri, jer budžet se dovoljno puni da plate ne kasne, mobilni telefoni su plaćeni, odvojeni život se uredno isplaćuje, pa regresi, dnevnice, topli obrok.....

Tako se između tromog Brisela i ljudi stradalih u poplavama ispriječila vojska državnih činovnika, koja niti ima odgovornosti, niti empatije prema stradanjima, potrebama i patnjama male raje. Jer, feragosta je! A onda će kampanja. A ti crkni magarče dok trava naraste... kad si magarac!

SEPTEMBAR

Moj utisak je...

Provincija nije geografija, to je duhovna kategorija. Ne zavisi od veličine države, zajednice, autonomije, entiteta, grada, nego od od sposobnosti te zajednice da daruje najbolje, da podrži najbolje, da privuče najbolje.

U tome vjerovatno i leži odgovor na pitanje zbog čega mladi ljudi bježe odavde. Bježe ne samo zato što je zemlja siromašna i što će teško dobiti posao, oni odlaze jer traže svoj prostor, šansu da pokažu šta znaju i da se to znanje verifikuje realnom ocjenom njegove vrijednosti. Mladi ljudi žele društvo koje će im dati šansu da uspiju i podržati ih na putu ka uspjehu. Društvo koje ih neće pitati ko im je tata, a ko mama, imaju li novac ili funkcije, koje im neće tražiti partijske knjižice, koje će ih pitati jedno jedino pitanje: da pokažu šta znaju. A znaju!

OKTOBAR

Ćutolozi, čujemo li se?

Oni koji se i odluče da svoj stručni stav i mišljenje o nekom konkretnom problemu iznesu javno uradiće to samo onda kada imaju ličnu korist, naviknuti da im se sve plaća ili novcem, ili privilegijom, ili napredovanjem. Zato su hiljade profesora univerziteta, akademika, umjetnika, javnih ličnosti najodgovorniji za stanje u kojem se nalazimo i za devijacije sa kojima živimo, bez obzira na to o kom segmentu života je riječ. Zato je isključivo njihova i samo njihova odgovornost za stvoreni ambijent u kojem nekompetentni ljudi donose vrijednosne ili stručne sudove, urušavajući na taj način sistem vrijednosti do temelja.

NOVEMBAR

Tako je govorio Jovan S.

Sto godina kasnije, "zakoni se i dalje donose, ali i ne vrše, čime se ruše osnovi svake države". Sto godina kasnije, "toliko je mnogo demokratizma u reči, a toliko malo demokratizma u stvari". Sto godina kasnije, "ne može se reć, gospodo iz većine, da svaki onaj koji ne misli kao vi nije patriot". Sto godina kasnije, "sve se svelo na politiku ličnih razračunavanja i sitnih lokalnih partijskih interesa". Sto godina kasnije, na sceni su oni koji misle da se "u politici neprestano može živeti od podsećanja na prošlost, da se vazda može živeti od istorijskog kapitala".

Iako sto godina kasnije, problemi o kojima je 1912. i 1913. i 1914. govorio Jovan Skerlić doživljavaju kulminaciju, govoriti o njima ne smatra se ni patriotizmom, ni patriotskom obavezom.

Zato sto godina kasnije u poslaničkim klupama nema ni sličnog Jovanu Skerliću. Ni po biografiji, ni po intelektualnoj hrabrosti. Zato ovo i nije priča o Jovanu Skerliću. Ovo je priča o nama.

DECEMBAR

Draga moja Saveta...

Draga Saveta, jesam li ja pametna, stručna i sposobna, jer nemam sertifikat nijedne političke partije da sam pametna, stručna i sposobna. Nisam član, niti sam bila član, niti ću biti član partije, tata mi je na onom svijetu 20 godina, mama me napustila, niko u bližoj i daljoj familiji nije u vrhu bilo koje političke partije.

Pismo dragoj Saveti otišlo je brzom poštom. Odgovor je stigao brzo:

Posljednje teorije jasno su utvrdile da koeficijent inteligencije nije mjerilo uspjeha pojedinca, kao što to nije ni znanje, ni sposobnost, a ni stručnost. Najvažnija je socijalna inteligencija... Samo socijalno inteligentan čovjek shvata da je veoma važno da se prilagodi društvu, da ne odskače i da se ne izdvaja ničim. Ako društvu u kojem živi pojedinac opšte dobro i javni interes nisu na prvom mjestu, nego prije svega lična i partijska korist, onda je prvi korak svake socijalno inteligentne osobe učlanjenje u perspektivnu partiju. Tvoja Saveta

Kolumne Komentar dana

© Glas Srpske 2012 | Impresum | Marketing | Kontakt | Latinica | Ćirilica