Noć u kojoj su spaljene iluzije

Noć u kojoj su spaljene iluzije
Mirjana Kusmuk
18.10.2014 08:08

Prošli su još jedni izbori, napetiji, neizvjesniji i dramatičniji nego ikada. SDS nije dobio kako se nadao, SNSD je izgubio politički monopol u RS, SDP-ovi komunisti su uramljenu Brozovu sliku zajedno sa vlastitim porazom iznijeli iz političke arene, pobijedili su Bakir i Erdogan, Fahro nije prvi ali jeste drugi u Bošnjaka, SDS je oživio PDP-ovog mrtvaca i Mihajlicu, istraživači javnog mnjenja su "pukli" jer Suljagić nije član Predsjedništva BiH, što znači da ni Reuf neće biti ambasador u SAD...

Ajd iz kola, lolo

Kozaci su svoje odigrali i otišli, "narandžastog proljeća" nije bilo ni u miholjskom ljetu. Babaroga odselila je u predizbornu bajku. Budale i dalje pišu što misle, a pametni koliko im se plati (ili koja im se funkcija obeća).

Ovi izbori otkrili su svašta pa i to da je uticaj Aleksandra Vučića na političku scenu RS minoran. Iako je više od pola reklamnih mjesta od Banjaluke pa sve do Gradiške i nazad zauzela stranka čiji kandidati su se fotografisali sa Vučićem kao pozadinskim dekorom, niko od njih nije dobacio do parlamenta. Eto tako Vučić u RS nije prešao ni cenzus.

Bili su ovo prvi izbori na kojima su se u kampanji borile i TV stanice. Iz noći u noć tukle su se rezultatima mjerenja rejtinga gledanosti. Istovremeno identičan obračun vodile su "Pinkove zvezde" protiv "Zvezda Granda".

Bivšem reisu, na ovim izborima nezavisnom predsjedničkom kandidatu, nije pomogla ni rezolucija u američkom kongresu da izbije u vrh tabele. Ali to njemu nije ni važno kako je i poručio sloganom: "Kome ba da se mi prilagodimo." Zato je efendija Cerić ostao neprilagođen, do kraja. 

Bolje od bivšeg vjerskog poglavara nisu se proveli ni novinari. Pored Suljagića hljeba u politici neće biti ni za dvojicu "hrabrih nezavisnih istraživača" Bakira Hadžiomerovića i Nebojšu Vukanovića. Ovih dana sa nestrpljenjem se iščekuje drugi Nebojšin kambek u novinarstvo. Šta će biti sa Bakirom nikoga izgleda nije ni briga. 

Posjeta predizbornim skupovima političkih stranaka i ovoga puta umnogome je zavisila od menija u šatorima. Skupovi su bili posjećeniji ako se posluživalo meso, manje posjećeni ako je bilo piva, a na onima gdje se posluživala samo voda i sok bio je ko mora biti, stranački aktivisti. Vlado kaže, a ne laže, i u ovoj kampanji njegov jaran se ugojio četiri kilograma. Neka zaliha, trebaće, dodaje.

Član Izbornog štaba Partije u jeku kampanje napisao je da mu je partija bolesna, da mu se lider preliderizovao, da na izborima više šanse ima stranka nego lider, jer lider se davno odnarodovao, a stranka nije... i sve nešto u tom stilu. Ili mu fali daska ili je ubačeni element, špijun u štabu, nije se razotkrilo.

Baš nekako tih dana Ivo Josipović dao je otkaz glavnom političkom savjetniku Dejanu Joviću zbog teksta o referendumu u Hrvatskoj 1991. godine. Niko nije pisnuo jedne. Pa sad neka neko kaže da mi za evropsku Hrvatsku nismo razvijenija demokratija.

Ali nećemo više o tome, jer o Partiji medijima je zabranjeno da pišu, jer o partiji mogu da pišu samo oni koji imaju partijsku knjižicu. I oni koji su napisali knjige koje za 50.000 KM otkupljuje Narodna i nacionalna biblioteka, jer nema ko da ih kupi. I oni zbog kojih svakog dana partija gubi cirka 2,5 glasača. I oni koji imaju nepodnošljiv nagon da za svaki svoj poraz i za vlastitu nesposobnost objese ponekog Pedra. Sve dok Pedro ne bude i lider koji ih je sve stvorio. 

Kampanja u RS počela je veselo sa "umjetnicom" Ćanom. Nešto korisno izrodilo se iz tog političkog obračuna, nova brzalica glasi: Ćanom ćeš me, Ćanom ću te. 

Negdje oko finiša kampanje pale su prve političke glave. Kabadahija od Trebinja Slavko Vučurević skinut je s liste nakon što je organizovao bunu kabadahija, što je koštalo debakla i njegovog stranačkog šefa u gradu podno Leotara. A skoro pa i presudno uticalo i na neke druge rezultate.

"Kroz Trebinje ne trguj, kroz Gacko ne pjevaj, kroz Nevesinje ne ljuduj". Ova narodna od davnina važi, ali time se nije rukovodio prvi pjevač SDS-a Vukota Govedarica. On je kroz Gacko pjevao, pa izgubio skoro sve hercegovačke opštine.  Kako stvari stoje, teško da će sjesti u fotelju ministra policije na koju se baš nameračio.

Ali nije samo Vukota zapikao fotelju, već u samoj kampanji znao se raspored ministara po resorima, direktora javnih preduzeća, a bogami i ambasadora. Ništa čudno i naopako, bitka za glasove, uvijek je bitka za uhljebljenje stranačkih kadrova.

Džaba priče o ukidanju partokratije, jer to dolazi tek kada se kadrovi, bez kojih se može, namire. Ali ni tada. Jer kada se namire kadrovi, onda se podmiruju simpatizeri koji se nisu ofirali u kampanji, ali se zna da su "naši". Potom je na redu dalja i šira rodbina. Posebno tazbina. Tek onda na scenu stupa borba protiv partokratije, ali su sva mjesta već popunjena. 

I taman kada se ispisala kadrovska ukrštenica, nastupio je muk. Na dan tišine dvojica prijatelja zatekla su me nepripremljenu za nove spoznaje. Jedan: "Kako ne kontaš da je tu problem ILj veći od 60". Drugi: "Ćuti i dalje misliš, zar ne kontaš da te to zajebava? Idi šminkaj se, pričaj o modi, pričaj o djeci, kao ovi oko tebe..." Dakle, "homo sapiens" ne važi ako se primjenjuje u praksi, to je samo stručni naziv za ljudsku vrstu. 

I baš kada je u kući ponestalo kokica i kada su ispijene sve zalihe "koka-kole", došao je dan odluke. Ljudi su se lijepo uredili i krenuli put papirnih kutija. Bio je Sveti Mihajlo. U narodu opjevan kao "Miholjdan hajdučki rastanak". Bio je lijep, sunčan dan. 

Moje komšije Nina i Aleksa prvi put su izašli na izbore, jer prvi put imaju 18. Nina je poranila u 8.00 da ne zakasni. Još su je snimile i TV kamere.

Pjesma apsolutni hit tog Miholjdana po izboru kućnog savjeta bila je: "Iznad Tešnja zora sviće dobro doš'o predsjedniče..."

1 + 1 su 6

Satima poslije toga birači pored malih ekrana čekali su rasplet. Onaj iz Federacije stigao je relativno brzo. Republika Srpska živjela je u neizvjesnosti satima, neki će reći i danima.

CIK je potpuno zatrokirao pa smo prve preliminarne rezultate dobili sljedećeg dana u podne. Bar po nečemu smo Florida. I tamo je Obama pobijedio Romnija nakon puna četiri dana brojanja. A i prije toga brojalo se dva puta. Džordž Buš postao je predsjednik Amerike nakon što je u drugom pokušaju izbrojano da je pobijedio Ala Gora sa 537 glasova razlike. Kad može Florida, a što mi ne bismo mogli?

Izborni štabovi političkih partija teško su se uštimavali. DNS je brzo i dobro računao, NDP nije omanuo, ali je brzo zatvorio štab. Oni što nisu naučili sabiranje u osnovnoj školi deportovani su iz štabova na misteriozne načine.   

Poslije se pročulo i to da SNSD na sam dan izbora nije imao svoje posmatrače na čak 33 biračka mjesta u izbornoj jedinici 3. Ali o tome će  sigurno pisati ovlašteni stranački hroničari.  

Analitičar Đorđe Vukadinović oborio je Ginisov rekord pričajući u direktnom TV programu ravno osam i po sati. U izbornoj noći nije bilo Miroslava Lazanskog, jer se ispucao u finišu kampanje. Bila je to tužna noć za sve klinke iz moje generacije koje su u njega bile potajno zaljubljene. A on je godinama učestvovao samo u izboru mis. Usput je iz vojnog, avanzovao u političkog analitičara.

Vukadinoviću se u noći brojanja ozbiljno primakao Dušan Janjić, koji je na jednom drugom TV kanalu evocirao sjećanja o rušenju Miloševića i ko zna čemu još, jer ko bi ga gledao kada su atraktivniji bili oni koji su donosili "friške" informacije iz izbornih štabova.

I kada su se skoro sabrali brojevi bilo je jasno da je Emil Vlajki još jednom postao potpredsjednik iz reda Hrvata sa oko 3.000 glasova. Vinko Perić ponovo neće biti premijer RS, iako se udružio s Vlajkijem, a imao je i ubjedljivo najgledaniji izborni spot "Za Srbina rodila me nana".

Postalo je jasno da će svi oni, kojima je nedostajao Milanko Mihajlica, imati priliku i dalje da ga gledaju u direktnim TV prenosima. U parlament BiH ponovo će i Borislav Bojić i Milica Marković, i oni na kompenzaciju.

To je zato što je kompenzacija još uvijek u modi, iako se već šuška da bi 2018. mogla da je zamijeni cesija. 

Mladi SDS-ov lav Darko Babalj neće u Parlament BiH iako je bio na listi, za razliku od Drage Kalabića koji nije ni mogao ponovo u Sarajevo, jer ga je u trci zamijenio nezamjenjivi kadar Goran Kljajčin. Kalabić neće ni u Skupštinu RS iako je bio na toj listi. A neće ni ministar Igor Vidović, koji je kao logistiku imao jako ministarstvo koje da je nešto radilo sasvim sigurno bi skupio više od tih 3.000 glasova. Ali njega to mnogo ne brine, "jer će kao Hrvat već nešto dobiti".

Dovoljan broj glasova nisu skupila ni mnogo zvučnija imena, kao što su Boško Čeko, Zora Vidović ili Ivan Šijaković.

Lider socijalista Petar Đokić ponovo nije dobio glasove u svojoj bazi (izbornoj jedinici 6), ali ga je od političke smrti spasio Nedeljko Milaković koji je u Banjaluci prikupio dovoljno direktnih glasova da mu obezbijedi kompenzacionu stolicu u parlamentu RS.

Konačni obračun političkih rivala odigravao se u utakmici Bijeljine i Banjaluke. Tradicionalno SNSD-ova Banjaluka je otanjila i nije uspjela da nadoknadi ono što je SDS-ova Bijeljina izgurala. Razlika protivkandidata u Banjaluci mjerila se sa nekoliko stotina, a u Bijeljini sa nekoliko hiljada. Situaciju u korist kandidata SNSD-a spasila je Hercegovina, ali gle čuda, i Istočno Sarajevo, nadoknađujući banjalučki minus.

Iako još uvijek nije utvrđen tačan broj nevažećih listića, dok ovo pišem u trci za srpskog člana Predsjedništva BiH ima ih 48.275, za predsjednika RS 35.090, a za Skupštinu RS 38.522?!

Dok se bilbordi skidaju, a utisci sumiraju, nekima još nije javljeno da je predizborna kampanja završena. I da ukupan skor izbrojanih važećih listića govori da su birači jasno upozorili vladajuće da imaju još jednu šansu da počiste dvorište i da, ako ne shvate poruku, na izbore nećemo čekati četiri godine.

Kolumne Komentar dana

© Glas Srpske 2012 | Impresum | Marketing | Kontakt | Latinica | Ćirilica