Nezavisni od pravde

Nezavisni od pravde
Mirjana Kusmuk
10.09.2015 23:29

Danima se nije stišavala bura nakon što je Visoki sudski i tužilački savjet BiH donio odluku kojom Misiji OEBS-a dopušta uvid u dokumentaciju Tužilaštva BiH u slučajevima ratnih zločina, a Tužilaštvo javno poručilo da to ne dolazi u obzir, jer je odluka "nezakonita".

Iako su kao argument tužioci isticali da bi ulazak OEBS-a u predmete, koji 20 godina skupljaju prašinu po ladicama, ugrozio istrage, pravni stručnjaci su se slagali da se radi o obavezi preuzetoj u Dejtonu prije ni manje, ni više nego punih 20 godina.

Sa Tužilaštvom su se solidarisale i neke političke partije od kojih su najglasnije Stranka za BiH i SDA. SBiH ide dotle da uvid OEBS-a u dokumenta Tužilaštva proglašava "uplitanjem u suverenitet BiH", a SDA traži vanrednu sjednicu Parlamenta BiH zbog zahtjeva OEBS-a.

Ako je vjerovati u onu narodnu da "ne pada snijeg da pokrije brijeg, nego da svaka zvjerka ostavi trag", onda primijenjeno u konkretnom slučaju ove reakcije jasno otkrivaju ko to ima politički uticaj na rad Tužilaštva, "nezavisnog od politike".

Da bude još ljepše i jasnije, četiri poslanika SDA u Parlamentu BiH prije tri dana u pismu predsjedniku stranke jasno i nedvosmisleno su potvrdila da ta stranka ima uticaj na pravosuđe i agencije za sprovođenje zakona.

"SDA mora biti podložna provjeri i mora se utvrditi sistem u kojem ovo pitanje neće biti mehanizam unutarstranačke borbe, sa grubom zloupotrebom uticaja na pravosudne institucije i agencije za sprovođenje zakona, što je bio slučaj do sada", napisali su poslanici.

A onda je, ipak, došlo do obrta i nakon višednevne drame Tužilaštvo je popustilo i odlučilo da OEBS-u dozvoli da analizira predmete ratnih zločina, jer su saznali da "neće ulaziti u istrage i povjerljive informacije".

Kao argumente zbog kojih je odbijalo da OEBS izvrši analizu rada na predmetima ratnih zločina Tužilaštvo je navodilo da će ozbiljno biti ugrožena privatnost istraga, bezbjednost tužilaca i stranaka u postupku i da "nigdje u svijetu nije dozvoljeno da strani državljani mogu ostvarivati uvid u istrage".

Ne treba se mnogo ni truditi u istraživačkom poslu da bi se otkrilo gdje to "u svijetu" OEBS sarađuje sa tužilaštvima za ratne zločine. Dovoljno je otvoriti sajt jednog od najjačih tužilaštava za ratne zločine u regionu, onog u Srbiji, pa pročitati da je jedan od prioriteta Misije OEBS-a u toj zemlji pružanje podrške tužiocima u jačanju kapaciteta za vođenje postupaka protiv počinilaca ratnih zločina.

Misija OEBS-a je sa Ministarstvom pravde Srbije još 2004. zaključila Memorandum o saradnji, a saradnja sa Tužilaštvom za ratne zločine je konstantna. Da li su tim bili ugroženi procesi i svjedoci? Nije do sada otkriveno. Da li je zbog toga država Srbija manje suverena od BiH? Teško da jeste.

Kako je moguće?

Iako OEBS-u nije jasno zašto im Tužilaštvo BiH nije dozvoljavalo da pristupe predmetima ratnih zločina, ni nakon naloga Visokog sudskog i tužilačkog savjeta, svakom i barem površno obaviještenom žitelju ove zemlje odavno je sve jasno.

Kako da dozvole da se otkrije kako je moguće da zastari istraga protiv poslanika SDA Šemsudina Mehmedovića za prikrivanje arsenala naoružanja i eksploziva pronađenog 2013. u šumi kod Tešnja kada im je SIPA još lani dostavila sve dokaze o tome?

Kako da dozvole da OEBS upita tužioca Mesuda Mustafića zašto je napisao SIPA da ne može više da vodi istragu protiv Mehmedovića? Zašto ne može kad mu je to posao? Ko mu je naredio? Da li mu je neko prijetio?

Šta da kažu zašto 20 godina nema optužnice protiv Mehmedovića, koji je u ratu bio jedan od pokrovitelja dolaska mudžahedina iz islamskih zemalja koji su se borili u redovima Armije RBiH?

Šta da kažu zašto i kako Mehmedović i drugi nisu optuženi za odsijecanje glava Momiru Mitroviću, Predragu Kneževiću i Gojku Vučiću na Vozući?

Šta da kažu kako je moguće da 20 godina nema optužnice protiv ratnog komandanta Petog korpusa Armije RBiH Atifa Dudakovića kada su sve TV stanice prije 10 godina emitovale snimke na kojima Dudaković u Izačiću 1994. godine pred kamerama naređuje ubistvo ratnih zarobljenika?

Šta da kažu kako je moguće da od 2007. vode istragu protiv Dudakovića i 21 oficira Armije RBiH, osumnjičenih da su počinili ratne zločine u Krajini i zašto optužnice nema?

Šta da kažu šta je sa krivičnom prijavom koju su 2006. godine protiv Dudakovića podnijeli nekadašnji i sadašnji predsjednik RS Dragan Čavić i Milorad Dodik?

Šta da odgovore na pitanje: kako je moguće da je nekadašnji rukovodilac Odjeljenja za ratne zločine Vesna Budimir javno rekla da će optužnica biti podignuta do 1. juna 2013, a da je nema ni 11. septembra 2015?

Šta da kažu kako je moguće da niko nije optužen za zločin u Dobrovoljačkoj ulici u Sarajevu?

Šta da kažu kako je moguće da niko nije optužen za zločine nad srpskim civilima u sarajevskom naselju Pofalići 16. juna 1992?

Šta da kažu dokle je došla istraga za ubistvo narodnog poslanika i čuvenog sarajevskog ljekara Milutina Najdanovića, zeta Isaka Samokovlije, na početku rata na Koševu?

Šta da kažu vodi li se istraga za ubistvo sarajevskih ljekara Milice Gutović, ortopeda Branka Stančića, interniste Milorada Tomaševića, Gojka Šurbata...?

Šta da odgovore na pitanje: jesu li stvarno mrtvi sarajevski kriminalci Juka, Ćelo, Caco jedini činili ratne zločine?

Tajne

Samo ovih nekoliko pitanja dovoljan je razlog da Tužilaštvo krijući se iza navodne "nezavisnosti" pokuša da spriječi uvid u istrage stavljene davno ad akta. Iako je jasno da ratni zločin ne zastarijeva, ništa manje nije jasno da svjedoci zločina umiru. To znaju i tužioci. Zato isticati ulogu Dejtonskog sporazuma po ustavnopravni poredak BiH i preuzete obaveze u vezi s njim za Tužilaštvo nije bio dovoljan argument da dozvoli OEBS-u da ispuni svoj mandat propisan Aneksom 6.

I na kraju suštinsko pitanje je da li će analiza OEBS-a i  kada bude završena, nešto promijeniti? Sudeći po iskustvu svih prethodnih analiza i revizija, koje su ovdje urađene, teško? Hiljade analiza, revizorskih izvještaja, novinarskih otkrića godina ne mijenjaju baš ništa. A i kada ugledaju svjetlo dana svi se prave da ih nisu pročitali po novokomponovanom pravilu: "Ćuti - svaka vijest već sutra je stara".

Kao što je već star i revizorski izvještaj o radu Tužilaštva BiH za 2014. godinu, objavljen u julu, u kojem je navedeno da je Tužilaštvo iz sredstava IPA kupilo vozilo "touareg" od 113.700 KM, dok istovremeno tužioci u odjeljenju za ratne zločine nemaju plate. Sredstva iz IPA projekta bila su predviđena za plate i naknade tužilaca koji rade na ratnim zločinima i njihove troškove. Pa nije li to ugrozilo njihov rad, mnogo više od dolaska sudije iz Velike Britanije Džoane Konor koja treba da izvrši analizu predmeta?

Revizori doduše nisu optuženi da se miješaju u rad Tužilaštva, ali jest OEBS, ali i svi oni koji su postavili pitanje imovinskih kartona zaposlenih u pravosuđu.

Plate sudija i tužilaca su uglavnom javne, ukoliko nije riječ o platama njihovih šefova, i kreću se oko 4.000 maraka mjesečno plus regres od 2.174 KM. Ukupno u prošloj godini za plate i naknade Tužilaštvo BiH isplatilo je 8,9 miliona KM, za putovanja 335.919 KM, a za ugovorene usluge 705.800 KM.

Poslovanje Tužilaštva zahvaljujući reviziji je javno, ali imovina tužilaca i dalje je tajna. Sve dok je to tako biće nemoguće utvrditi da li su u pravu mediji kada pišu da su mnogi od njih radeći taj posao stekli enormnu imovinsku korist i da im se privatna imovina mjeri milionima.

Ni ovdje ne treba ići mnogo daleko pa vidjeti da je praksa u svijetu drugačija. Recimo tužioci i sudije u Hrvatskoj moraju obavezno i redovno da popunjavaju imovinske kartone.

Poslije tolikih tajni teško da nekoga može začuditi što pravosuđe u BiH, po svim istraživanjima, ima najmanji stepen povjerenja građana.

Ali Tužilaštvo to ne brine. Oni su nezavisni i od pravde i od javnosti.

Kolumne Komentar dana

© Glas Srpske 2012 | Impresum | Marketing | Kontakt | Latinica | Ćirilica