Svijet oko nas: Sertifikovani bar

Glas Srpske

Piše Mikele ALTAMURA

NEKADA davno da bi se dobio posao, trebali ste biti sinovi "nekoga", ili preporučeni od istih. Danas je takozvani demokratski sistem odredio svim onima koji se bave administracijom da provjere svoje zaposlene da li imaju ili ne, određeni "sertifikat" za posao za koji su već dobili diplome. Bolje rečeno, danas ako nemate sertifikat, niste niko i ništa, pošto vam je neophodan kao dokaz da ste inteligentni ili glupi. Jedna novinska agencija me zamolila da napravim istraživanje vezano za udruženja koja izdaju ovakve sertifikate. Tako sam, gospodo moja draga, otkrio da ako želite da osnujete neko udruženje u Americi ili Engleskoj nije vam potrebno ništa osim kompjutera, a to sve će vas koštati samo 100 dolara. Za taj sitni novac mogu vam napraviti lijepe sertifikate, diplome, pisma preporuke, sve ono što vam služi da uokvirite i ukrasite vašu kancelariju. Herbalajf je jedna od takvih firmi koje prodajući svoje proizvode po svijetu, pričaju priče na "naučnim osnovama" multilevela. Eto, to je ta nauka koja vrijedi više ako vi kupite i nakon toga ubijedite još troje, a onda to troje ... još troje. Pitamo se da li su takva udruženja i ti proizvođači sertifikovani od strane državnih instituta i specijalizovanih komisija? Ova lažna udruženja se nazivaju Univerziteti, a posljednji takav sam vidio u Londonu na periferiji, u jednoj zgradi, gdje ni prosjaci ne bi željeli da se nastane. I u Banjoj Luci postoje udruženja koja tvrde da su priznata od strane ambasada. Bez polemike, zanima me šta predstavlja ambasada u slučaju priznavanja diplome koju izdaje neko udruženje kada se zna da su za to nadležne određene državne institucije i državni univerziteti, a ne one pričalice koje bacaju maglu u oči. Ako vam i dalje nastave pričati priče, zamolite ih ljubazno da vam sve to napišu i potpišu, može se desiti da to odbiju, upravo zato što znaju koliko obmanjuju ljude. Čudna američka udruženja koja tvrde da imaju kancelarije, pričajući vam o tome u velikom stilu, koštaju 50 dolara zajedno sa svim profesorima i naučnicima. Ma dajte molim vas! Bolje bi bilo da sjede kući i ne nanose štetu svom društvu, ali ne, oni se trude da vam objasne vlastite ideje tako da ih ni vi sami ne možete razumjeti kako bi vam na kraju dali diplomu ili vas sertifikovali, iako ni sami ne znate gdje vam se to kasnije može priznati. U Americi emigrantima niko i ne gleda diplome, sertifikate i papire kada traže posao ... jedino ih zanima šta neko zna da radi. Gledajući tako razočarane mlade ljude sa svim tim papirima u rukama koji ne služe ni čemu, ispred onih sa kravatama koji se prave važni sa svojim školama za koje niko nije ni čuo, koji čine dio marketinške taktike "kako bolje prevariti, a da te ne otkriju". Nažalost, mnoge su uspjeli ubijediti da su im ti sertifikati potrebni. Isto to vam mogu prodati i na Univerzitetu Srpska of London, ili i onom Srpska of Amerika. Potrebne su nam samo dvije zastave i možemo da prodajemo sertifikate svim onim dobrim studentima. Sve mi to liči na priču o masonima, koji oblače mantile i stvaraju rituale. Možete li samo zamisliti nekog gospodina u godinama koji oblači mantile masona izgovarajući određene fraze nakon čega se grli sa prijateljima koji se nazivaju maestri. Ne možete ni zamisliti da neko plaća da bi ga neko nazivao masonom, a svi ti veliki umovi trošili su novac zarađen u ratovima, ili privatizacijama koji su na kraju završili u rupi u nekoj banci sa dugovima. Budite pažljivi sa ovakvim lažnim organizacijama koje uzimaju novac i nazivaju sebe nacional, strateški , federalni, univerzitet, one koji vam nude nauku samo kad treba da platite. Danas, nažalost, na univerzitetu Banjoj Luci, mjestu koje treba da bude ključ našeg sistema i mjesto na kome mnogi mogu da kažu NE, neki sjede u baru dok ih studenti čekaju da budu ispitani. Studenti putuju kilometrima na ispite čekajući profesora koji nakon ne zna se koliko kafa odluči da pomjeri rok za ispit neki drugi dan, pa onda ponovo tako..... Državni univerzitet je ključ naše nauke koja odlazi svakodnevno negdje vani da bi dobila sertifikate koje niko ne prizna, a ne ostala ovdje gdje je zaista validna. Ko snosi najveću krivici u tome? Ko je odgovoran i saučesnik u ovakvoj dugogodišnjoj obrazovnoj agoniji? Zašto su privatne škole pune, a ne predstavljaju nikakve Institucije? Oni koji ih favorizuju daju samo još jedan bod u ovoj obrazovnoj prevari. Jedina institucija u svoj ovoj zbrci sertifikata, je univerzitet. Oni koji predstavljaju univerzitet u baru nisu ništa drugo nego saučesnici svih stranih "sertifikatora" koji kao gladni psi čekaju ostale da se približe njihovom tanjiru. Ova kulturna i politička degeneracija nije ništa nego posljedica generalnog nedostatka kulture. Ako se svi ti sertifikati traže negdje vani i na nekom drugom mjestu, pitanje je kakav je onda naš obrazovni sistem koji traži pamet negdje drugdje, a ne ovdje u svojoj zemlji. Svi ti sistemi koji nam dolaze izvana nisu ništa drugo nego kompjuterski programi gdje i najveća neznalica, koja zna koristiti kompjuter, može postati "neko". U svakom momentu kompjuter vam kaže gdje ste pogriješili i bez sertifikata. Vrlo je jednostavno optužiti političare za korupciju, ili neke kako su nemaju pojma ni o čemu, ali vi koji ste prodali sve te silne sertifikate, niste li možda uradili isto kao i oni koji su od nečega željeli napraviti biznis? Dakle, dragi moji profesori, želite li i vi sertifikat najboljeg bara u Banjoj Luci?

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.

Klisurine iz pakla
Klisurine iz pakla
Ozdravljenje društva
Ozdravljenje društva
Kenan, SAD i NATO
Kenan, SAD i NATO
Kineski planovi
Kineski planovi
Dobri smo mi kakvih ima
Dobri smo mi kakvih ima
EU i/ili BRIKS
EU i/ili BRIKS
Prošli su aprili
Prošli su aprili
Ahilove pete NATO saveza
Ahilove pete NATO saveza
Terorizam
Terorizam
Litijum
Litijum
Strateško planiranje
Strateško planiranje
SAD i NATO
SAD i NATO
Godine čekanja
Godine čekanja
© AD "Glas Srpske" Banja Luka, 2018., ISSN 2303-7385, Sva prava pridržana