Priča Glasa Srpske

Glas Srpske

Nekoliko godina posle smrti moje majke, pronašla sam u ormanu njene sandale. Bile su od crne kože, sa kaiševima, a đon im je bio od plute.

Nekoliko godina posle smrti moje majke, pronašla sam u ormanu njene sandale. Bile su od crne kože, sa kaiševima, a đon im je bio od plute. Skoro nove: ja sam joj sve sandale kupila u Grčkoj, ali ona ih je malo nosila. Nekako ubrzo je umrla. Ponela sam ih na more jer su bile veoma udobne. Smestila sam se sa prijateljicom u kući pored mora. Jedna starica prijatnog izgleda, u šarenoj cicanoj haljini, ponudila nam je sobu, skromno nameštenu. Soba je, međutim, bila veoma čista. Na prozorima su bile šarene cvetne zavese, u dvorištu je gajila raznobojno cveće velikih, čvrstih latica, koje sam nekad davno viđala u gradinama pored reke. Zvali smo ga "ženke". To cveće i posečeno dugo ostaje sveže u vazi - i ja sam ga rado, iz bašte, donosila kući. (Uzgredno zapažanje: i zavese su me podsetile na detinjstvo: majka je na prozor kujne, koji je bio okrenut prema zatvorenom prostoru, šupi sa nadstrešnicom, stavljala raznobojne, šarene, cvetne zavese.) To je bio razlog što sam ja odmah osetila da mi je kod starice prijatno. Ona se, dobrodušno, interesovala odakle smo, koga imamo. Sela bi sa nama ispod zastakljene letnje bašte (okolo su bile "ženke") i mi bismo razgovarale uz kafu. Starica je pričala da ima tri ćerke: sve su otišle u grad. Dolaze leti zbog mora, najčešće sa svojima. Jedna je udata u Americi, ali i ona ne propusti leto da me ne obiđe, govorila je starica ponosito. Pišu mi, šalju lekove. Ja preko leta nešto i zaradim, pa ne živim loše, pomalo se hvalisala. Da li ih i ovog leta očekujete, pitale smo je. Da, da, rekla je i nekako brzo skrenula razgovor. Starica je u dvorištu, na kraju uske betonske staze, u primitivnoj šupi, napravila tuš: ja sam se posle mora, bosih nogu na kojima se zadržavao pesak, radije tuširala u ovom kupatilu. Onako mokra uvijala sam se u veliki peškir, vlažnih nogu obuvala majčine sandale i ostajala u dvorištu na prijatnom suncu. Ponekad bih razgovarala sa staricom. Nakvasićete sandale, govorila mi je, zašto ne uzmete papuče. Ja bih često promrmljala i skretala razgovor na drugu temu. Jednom me je sačekala i odvela u letnju baštu: na tanjiru su bile žute, vodenaste dinje i ona me je nudila. Da se osvežite, rekla je. Onda je iz džepa izvadila kovertu u kojoj su bile neke slike. Da vam pokažem moje, rekla je. Objašnjavala mi je ko je ko, otvorila je dušu. Tada sam prvi put pomislila da je ona usamljena. I ja sam joj, onda, nešto slično rekla. Objasnila sam da mi je majka umrla, da su uspomene sveže. I ne znam zašto, pomenula sam sandale. Rekla sam da su majčine i da su mi veoma udobne. Takav se razgovor do kraja našeg boravka nije ponovio. Čak sam pomišljala da me starica, nekako, i izbegava. Više je pričala sa mojom prijateljicom, kada smo sedele sve tri nekako je više u nju gledala. Pomislila sam da je, možda, nešto ljuta, htela čak da je o tome i pitam, ali sam odustala. More mi je tog leta prijalo kao nikad ranije: odmah preko puta kuće, samo se pređe uzan put, bistro, mirno i toplo; odlazila sam rano ujutru na plažu, na prvo jutarnje kupanje i ostajala do kasno uveče. Nekoliko dana pred kraj odmora primetila sam da je pluta na majčinim sandalama počela da puca, na jednoj sandali koža se odlepila. To je zbog mog tuširanja, pomislila sam. Upropastila sam vodom mamine sandale. Bilo mi je krivo: više nisam mogla da ih nosim. Moraću da ih bacim, pomislila sam. Ispred kuće bila je velika kanta za đubre, ali ja nikako da se odlučim i da ih bacim. Dok smo se pakovale, rekla sam prijateljici šta me muči. Nekako ne mogu, rekla sam, da ovde ostavim majčine sandale. A i glupo mi je da ih, pored ovolikih stvari, vratim tako upropašćene. Prijateljica me je samo pogledala i ništa nije rekla. Ja sam se kolebala. Spakovala sam ih u kesu i stavila u torbu. Jedva sam uspela da zatvorim rajsferšlus. A onda sam otkrila da nisam spakovala peškir, veliki i mokar. Otvorila sam torbu, izvadila sandale i ubacila peškir. Onda sam ih ponovo stavila u kesu i ponela da bacim u đubre. Mislim da sam još jednom rekla prijateljici, otprilike, da "nemam srca da ih tu, u tuđoj kući, ostavim". Ponela sam ih i odustala. Izvadila sam ih iz kese i ne znam zašto ostavila prvo ispred ulaznih vrata, na stepeništu. Tu smo obično ostavljali papuče i obuću: starica je često pomerala papuče da bi moglo da se prođe; stavljala bi ih na ravnu betonsku ploču koja je služila kao nadstrešnica za ulaz u suturen. Ja sam se toga setila i ponovo sam sandale pomerila: stavila sam ih na stranu, na betonsku ploču. Pošle smo na stanicu ranije: bila je velika vrućina, torbe su bile teške i htele smo da se usput pomalo odmaramo. Ja sam, usput, ćutala. Bilo mi je teško i znala sam da je to zbog sandala. Promrmljala sam prijateljici da nije trebalo da tako uradim. Šta nije trebalo? pitala je nekako, možda i zbog vrućine, nezainteresovano. Ništa, rekla sam, svesna da ona to ne bi razumela. A ko bi i inače mogao da razume, pomislila sam. Bilo mi je sve teže. Požurila sam je, govoreći da je bolje da brže stignemo na stanicu pa da se tamo odmorimo. Toliko sam brzo išla da me je ona jedva stizala. Sela sam na klupu i sačekala je. Ja moram da se vratim, rekla sam joj. To je zbog sandala, pitala je i skoro me zbunila. Da, odgovorila sam. Išla sam veoma brzo, skoro trčala. Šta ovo radim, pomislila sam, ali sam brzo tu misao potisnula. Utrčala sam u dvorište. Okrenuta leđima prema ulici, licem prema bašti, na drvenoj stolici sedela je žena kratko podšišana, bele kose, u šarenoj cicanoj haljini. Mama, povikala sam. Mama! Starica je ustala i okrenula se prema meni. Na njenim nogama bile su sandale moje majke. Ivanka Kosanić rođena je u Beloj Palanci 1942. godine. Do penzionisanja je radila kao urednik kulturne rubrike u "Narodnim novinama". Objavila je knjige: "Žena iz crkvenog dvorišta" (priče, 1996), "Niš u svetu - Svet u Nišu (publicistika, 1996), "Duže od dana" (kritike, 1998), "Napuklo zvono" (priče, 2000), "Priča bez glavnog junaka" (priče, 2001), "Pred magijom kritike" (kritike, 2002). Ivanka KOSANIĆ

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.

Terorizam
Terorizam
Litijum
Litijum
Strateško planiranje
Strateško planiranje
SAD i NATO
SAD i NATO
Godine čekanja
Godine čekanja
Muzej utemeljivača Srpske
Muzej utemeljivača Srpske
Neutralnost
Neutralnost
Raštimovani orkestar
Raštimovani orkestar
Prekogranični praznik
Prekogranični praznik
Prorok Zvizdić
Prorok Zvizdić
© AD "Glas Srpske" Banja Luka, 2018., ISSN 2303-7385, Sva prava pridržana