Više stotina Banjolučana oprostilo se od preminule sug

Glas Srpske 12.06.2007 00:00

Slava je uvijek bila nasmijana, vedra i svi su je voljeli. Generacija koja je živjela sa njom zauvijek će se sjećati i nositi je u srcima, rekao Momčilo Vesović

BANjA LUKA - Banjolučanka Slavica Kalaba (26), prije 12 dana preminula od akutne leukemije u Sjedinjenim američkim državama, sahranjena je juče na Perduvovom groblju u Banjoj Luci. Noseći u rukama bijele ruže i vijence, rodbina, prijatelji i poznanici još u 13 časova počeli su da pristižu na groblje i u kapelu gdje se nalazio kovčeg sa Slavičinim tijelom. U maloj kapeli pored kovčega su stajali prijatelji u nošnjama Kulturno-umjetničkog društva "Čajavec", majka Brankica, otac Brano, sestra Jelena koji nisu mogli da izuste ni riječi. Pored njih stajala je najuža rodbina. - Svoju kćerku roditelji su ispratili dostojanstveno kako joj i priliči. Slava, kako su je odmilja zvali, bila je lijepa djevojka, vesela i kulturna i još uvijek ne možemo da vjerujemo da je porodicu Kalaba zadesila ovakva tragedija od koje se još dugo neće oporaviti - komentarisali su prisutni. Od prevelike tuge, bola i nevjerice da je poslije duge borbe za izlječenje ipak izgubila bitku, niko od njih nije imao snage da prozbori ni riječi. - Iako smo uradili sve što je bilo u našoj moći kako bi prikupili novac za njenu operaciju, okrutna bolest bila je jača. Slavica više nije sa nama, ali je za nas postala najhrabriji borac, najveći čovjek, nesalomljivo srce i zauvijek naš anđeo čuvar - rekli su Slavičini najbliži prijatelji. Tom prilikom je sekretar "Čajaveca" Momčilo Vesović istakao da će članovi ovog kulturno-umjetničkog društva i dalje pomagati Slavičinim roditeljima. - Slava je uvijek bila nasmijana i vedra, i svi su je voljeli. Generacija koja je živjela sa njom zauvijek će se sjećati i nositi je u srcima. Kad god budemo igrali "Čačak" mislićemo na nju, jer je to bila njena omiljena igra - izjavio je sekretar Vesović. Na sahranu su došli i njeni školski drugovi iz osnovne i srednje škole i sa fakulteta. Svi oni su imali samo riječi hvale za nju. Kada je tužna povorka krenula ka groblju u nepreglednoj povorci ljudi nije bilo onoga ko nije pustio suzu. Neutješni Slavičini roditelji, rodbina i prijatelji laganim koracima i sa suzama u očima koračali su za kovčegom. Na posljednji ispraćaj. Nad odrom i vječnim počivalištem Slavice Kalabe njeni prijatelji iz "Čajaveca" pročitali su oproštajno pismo svojoj zauvijek najboljoj prijateljici, a u pismu koje je napisala svojim roditeljima i prijateljima Slavica je rekla: "Nisam rođena da gubim, niti neuspjeh teče mojim venama, istrajaću do kraja". N. VRANKOVIĆ PISMO Članovi Kulturno-umjetničkog društva "Čajavec" od svoje najdraže drugarice oprostili su se pismom u kojem su napisali: "Ne postoje riječi koje mogu opisati prazninu koja se stvorila u nama. Slavo, u subotu u Zagrebu odigrali smo koncert za tebe, a šopske igre smo igrali sa suznim očima. Znamo kako si ih ti igrala i voljela. Vrijeme provedeno sa tobom na putovanjima, proslavama, rođendanima i dijeljenja brojnih trema i aplauza ostaće uvijek sa nama. Kad si na jednom od koncerata osjetila slabost i kad su doktori rekli zbog čega, bili smo šokirani, a vjerovali smo da ćeš ti to pobijediti. Molili smo se i borili svi zajedno da ponovo zaigraš i zapjevaš, a nismo ni slutili da ćemo čitati ovo pismo..."

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.