Kad porastem biću "mala"

Kad porastem biću
Mirjana Kusmuk
29.11.2014 08:08

Mama, mama, kad porastem hoću ovo da radim, uzvikivao je moj mali brat vireći potrbuške ispod staklene ograde na terasi put parkinga u ulici Žrtava fašizma. Dolje su đubretari istresali kontejnere.

Kasnije je priznao da su mu se u stvari dopala njihova narandžasta odijela. A tek nedavno otkriveno je, posve slučajno, da je bio vidovit, ali da je pogriješio samo mjesto radnje, lokaciju na kojoj može da ostvari svoj dječački san. Ta lokacija je Njujork, grad u kom su đubretari jedan od najtraženijih poslova na koji se čeka i po nekoliko godina. Samo ove godine za 500 slobodnih mjesta đubretara konkurisalo je 94.000 kandidata. Godišnja plata radnika gradske čistoće u Njujorku dostiže 70.000 dolara, a đubretari u Velikoj jabuci imaju status heroja.

- Plate su dobre s razlogom. Grad funkcioniše zahvaljujući njima. Kada ne bi radili svoj posao, grad bi bio u užasnom stanju. Ne zaboravite da su oni napolju po svakom vremenu i zimi kada su ulice pod snijegom. Ovi muškarci i žene se s razlogom smatraju herojima Njujorka - kazali su u sanitarnoj službi Njujorka.

"Tviter" aktivistkinja, Sarajka sa mjestom iznuđenog prebivališta u Kanadi, otkrila mi je da su i kod nje na sjeveru đubretari, parkari i svi koji rade za "citdž" dobro plaćeni, zbog čega je veoma teško dobiti taj posao. Pojasnila je da ih plaćaju tako dobro iz budžeta, jer grad ne bi mogao bez njih da funkcioniše. Istovremeno šalteruše u banci, prodavačice, vaspitačice plaćene su minimalno.

Pitala sam je da li i tamo kod njih u izbjegličkoj dijaspori ima posao savjetnik, šta im je u opisu posla i kako su plaćeni.

- Oni baš "deru lovu" i to je ovdje svačiji san - bio je odgovor.

E neka smo u nečemu isti!!! Iako na prvi pogled baš tako izgleda, u suštini je ipak sve drugačije, ali o tom potom.

Posao finansijskog savjetnika u SAD treći je na rang-listi najboljih poslova, najplaćenijih i najmanje stresnih. Ali za njega su potrebne stručne kvalifikacije. Manje-više slično je i u svim drugim oblastima. Tako se od političkih savjetnika očekuje, prije svega, stručnost i sposobnost da svojim djelovanjem poprave imidž pretpostavljenog i pomognu mu da nađe najpametnija rješenja, donese i po njega i po društvo najbolje odluke.

Budući da je ovaj posao, ipak, za obične smrtnike nedostižan on nije među najtraženijim. Prema jednoj od najnovijih studija urađenih na osnovu ponude i potražnje na tržištu rada, najtraženija zanimanja u SAD za 2015. godinu na listi "deset najzanimanja" predvodi marketinški menadžer. On ujedno ima i najveću prosječnu godišnju platu od 119.000 dolara.

Na drugoj i trećoj poziciji su softverski programer i medicinska sestra, sa platom od 93.000 dolara. Među najdeficitarnijim zanimanjima su i inženjer u industriji (81.000 dolara), sistemski i mrežni administrator (74.000) i veb programer (58.000 dolara). Desetu poziciju zauzima dječji govorni terapeut, sa godišnjom platom od 70.000 dolara, isto koliko zarađuje i đubretar u Njujorku.

In profesije

Posljednje ankete na našim prostorima otkrivaju da su kod mladih ljudi ovdje trenutno najpopularnija zanimanja event menadžer i PR menadžer. Po opisu posla event menadžeri to su oni što derneče od jutra do sutra, oni što organizuju derneke, oni što se druže sa poznatim facama i što imaju VIP karte za sve partije.

PR menadžeri ili portparoli su oni što redovno idu na nadogradnju noktiju i kose, što povremeno čitaju naslovne strane novina, što poslije posjete frizeru daju izjave medijima, što na i-mejlove novinara odgovaraju tek nakon višednevnog razmišljanja i što za sve to dobijaju super platu. Ako su promućurniji i što bi naš narod rekao "sposobniji", osmisle poneku dodatnu aktivnost ili projekat koji neizostavno garantuje dodatni prihod.

Iako se u tim anketama ne pojavljuju kao prestižna zanimanja, nova vremena izrodila su i nove snove, pa su tako u posljednjih nekoliko godina najpoželjnije profesije ovdje: starleta, sponzoruša i tajkun.

I dok su u Americi u toku završne pripreme za otvaranje prvog univerziteta za sponzoruše, na kojem će studentkinje učiti kako da "smuvaju" bogataša iz snova, kod nas, iako samouke, taj posao sponzoruše rade vrhunski profesionalno. Umjesto akademskog školovanja za sponzoruše, one u biznis ulaze odmah nakon posjete estetskom hirurgu, naduvavanja važnih atributa i kupovine nekoliko za konfekcijski broj ili dva manjih markiranih krpica. Ostalo je - prirodni talenat.

U isto vrijeme san svakog prosječnog mladića edukovanog na ružičastim TV stanicama je kako da dođe do velikih para bez po muke pa da provoza "bijesni" auto što brže i što luđe. Nakon toga sponzoruša dolazi sama. I tako se taj krug zatvara.

Oni nešto matoriji i mudriji svoj prostor traže u lagodnijim i uticajnijim zanimanjima. Vrh liste najzanimanja dijele: savjetnik, kompenzacioni poslanik i analitičar.

Kako svaka zemlja ima svoje specifičnosti, uslovi za profesiju savjetnik kod nas su nešto drugačiji nego u ostatku svijeta. A uslovi su:

1. Redovno hvaliti šefa da je najpametniji, a povremeno da je najljepši.

2. Sve one koji bi mogli da upozore na tvoje neznanje, nestručnost ili nerad unaprijed predstaviti šefu kao "veoma opasne, ubačene neprijateljske elemente".

3. Prva dva zadatka izvrši zarad ostvarenja trećeg i osnovnog: sticanje lične, prije svega, materijalne, ali i statusne koristi.

Ako se sve to ima u vidu, ne čudi što broj savjetnika iz godine u godinu rapidno raste. Prema posljednjim zvaničnim podacima u institucijama BiH, RS i FBiH bilo je 157 savjetnika, mada je jasno da je taj broj mnogo veći. Samo u diplomatsko-konzularnim predstavništvima, ambasadama i generalnim konzulatima BiH zaposleno je 107 funkcionera, od kojih je više od polovine u najvećem diplomatskom statusu - savjetnika i ministara savjetnika. Godišnje se za plate savjetnika samo u institucijama BiH izdvaja najmanje 3,7 miliona KM.

Ali savjetnici na svim nivoima vlasti ne žive od plate. Oni imaju pravo i na novčane naknade za odvojeni život, prevoz, smještaj, reprezentaciju, plaćene telefonske račune i brojne druge privilegije. Za pozicije savjetnika se ne raspisuje javni konkurs, a za svoj rad oni odgovaraju onima koji su ih postavili. Sudeći po stanju na terenu, ovaj posao omiljen je među bivšim političarima, direktorima, biznismenima, a uglavom je rezervisan za prijatelje i njihove potomke, ali i nezbrinute i neupotrebljive stranačke kadrove. Naravno, postoji i poneki izuzetak.

Za top tri najplaćenije i najmanje stresne profesije bitku bije "kompenzacioni poslanik". To je "narodni tribun", koji je u parlament došao bez glasova naroda, čije interese samo ko fol zastupa. Uglavnom su to kadrovi koje partije nagrađuju za minuli rad stavljanjem na vrh kompenzacione - poklon liste ili oni kojim se na taj način plaća lojalnost i podrška nekoj političkoj opciji.

U nedavnoj praksi to se posebno "obilo o glavu" SDS-u koji je za podršku na izborima vrh svoje kompenzacione liste poklonio minornim, ali i davno propalim političkim strankama. Zahvaljujući velikodušnosti SDS-a u poslaničkim klupama našao se "Morete glasat" Ilija Stevančević, ali i lider partije bez članstva Milanko Mihajlica.

Atmosferu pred prvu sjednicu parlamenta RS u ovom sazivu danima je do usijanja dovodio "kompenzacioni" Adam Šukalo, a zvijezde višečasovnog skupštinskog cirkusa u režiji KUD "Ko gubi ima pravo da se ljuti" bili su upravo likovi sa kompenzacione liste.

Stručnjaci - psiholozi slažu se da je pojačani angažman "kompenzacionih" poslanika izazvan njihovim potisnutim kompleksom, budući da su isti u dubini svog političkog bića ipak svjesni da u skupštinskim klupama ne borave "u ime naroda".

Istraživanja govore da je jedan od najboljih i najplaćenijih poslova kod nas i dalje mjesto poslanika u Parlamentu BiH, a ako je još kompenzacioni - poklon mandat onda je to mjerljivo sa sedmicom na lotu. Gotovo isto kao i kandidatura za Dom naroda.

Dovoljno je letimično i bez dublje analize pogledati imovinske kartone poslanika i delegata prošlog saziva pa primijetiti kako su i za koliko u četiri godine mandata uvećali imovinu i konto na štednim knjižicama. A kako i ne bi? Poslanici i delegati u Parlamentu BiH su najplaćeniji u Evropi, a pored plate i paušala, imaju pravo na dodatne naknade, dnevnice, odvojen život i slično. Ukupna mjesečna primanja su im od 6.000 KM do 7.000 KM, a ako su pri tome angažovani u parlamentarnim komisijama i odborima, koji se dodatno plaćaju, mogu mjesečno da zarade i do 12.000 KM. Ako se tome dodaju putovanja po svijetu i inostrane dnevnice, pa lobiranja za zakone, jasno je da je to jedno od rijetkih "zanimanja" od kojeg može dobro da se živi i možda jedino u kojem možeš da se obogatiš od plate.

Za top tri profesije ravnopravno se bori i politički analitičar. Ovo zanimanje nastalo je prije nekih desetak godina. Novinari su u nedostatku stručnih i ono kao neutralnih sagovornika, eksperata, iz telefonskih imenika počeli nasumično da izvlače imena osoba koje bi mogli nazvati analitičarima. Riječ je o honorarnom, ali dobro plaćenom poslu.

 - Politički analitičar, uz modne blogere, najpoželjnije je zanimanje u bliskoj budućnosti. Ne zahtijeva nekakvo posebno predznanje, školu, a uglavnom se svodi na iznošenje ličnih stavova o trenutnim događajima u svijetu i kod nas. Već danas svaka televizija sa nacionalnom frekvencijom ima po jednog takvog - predskazao je nepoznati autor.

Analitičari su plaćeni na određeno vrijeme, a ugovori (koje ne potpisuju) ili projekti (koje potpisuju) su sponzorski. Od "težine" ugovora zavisi i ugao iz kojeg gledaju na stvari, način na koji analiziraju, a posebno procesi koje predskazuju. Jedini preduslov za tu profesiju je obezbijeđen prolaz u medijima, ali ni on nije obavezan, jer prolaz često naknadno obezbjeđuju sponzori.

Manje atraktivno, ali posljednjih godina "rođeno" zanimanje je "bot". Definicija kaže da su to stranački vojnici koji za male pare, ali za napredovanje u stranačkoj kadrovskoj karijeri, pišu komentare po portalima i društvenim mrežama. Tako dokazuju svoju lojalnost i požrtvovanost za stranačke interese, uglavnom se skrivajući iza anonimnih, tuđih ili lažnih identiteta. Kod nas je i ovaj vid zanimanja evoluirao pa "botovi" stranačke zadatke garniraju ličnim frustracijama i ambicijama, do podne pod lažnim ili tuđim, a od podne pod vlastitim imenima.

Ovo zanimanje namijenjeno je lako zamjenjivim i nebitnim stranačkim šrafčićima, ostavljenim da kao "prašinari" sagore na prvim linijama fronta ili se na kraju "virtuelnog bljuvanja" uguše u vlastitoj septičkoj jami.

Među javom i međ snom

Sjećam se da sam kao klinka, slušajući drveni radio, onaj što ima gramofon gore, zamišljala kako iz kutije govore mali ljudi koji unutra žive. I sanjala kako ću kad porastem da budem "mala".

Kada je stigao TV sav komšiluk dolazio je kod nas kao na "ćabu" da gleda dnevnik ili utakmicu. Baba Vasiljka, iako je bila veliki vjernik, kada bi Hajduk promašio padala je u besvjesno stanje i kresala kao sav normalan svijet "sunce žarko".

Sjećam se da sam mislila, a nikoga nisam pitala, kako li su se ovi ljudi sada smanjili i stali u kutiju, a opet izgledaju isto kao mi. I dalje sam sanjala kako ću kada porastem biti "mala".

U to vrijeme, profesija novinar bila je u vrhu najpoželjnijih. Profesija profesor univerziteta tada je bila jedna od najpoštovanijih, autoritet u znanju bio je neosporno najviši od svih autoriteta.

A onda je došao rat, pa tranzicija. Sve čega je nedostajalo instant je napravljeno. A stvoreni su i mutanti.

Alisa je zauvijek napustila Zemlju čuda i to onog trenutka kada su desetogodišnji klinci (koji nisu gledali ni nove ni stare "Fazone i fore") pretukli Rašu Popova. Istog časa otišla je da živi u drvenoj kutiji. Ali samo opušteno! Po najnovijim najavama, iz izvora bliskih VD, uskoro bi kvantni fizičari mogli da stave u funkciju vremeplov. Stanite u red.

Kolumne Komentar dana

© Glas Srpske 2012 | Impresum | Marketing | Kontakt | Latinica | Ćirilica