Uzduž i porpijeko: RENoviranje

Glas Srpske
Uzduž i porpijeko: RENoviranje

SADAŠNjI položaj BiH u onome što se naziva Evropa, možda je najlakše dočarati primjerom "dupleks" kuće koja se našla na trasi puta rezervisanog za saobraćaj krupnih, multinacionalnih interesa. A jednoj takvoj kući se za pravo prolaza moraju plaćati carine, drumarine, mostarine, ležarine, trošarine, preleti i ostali nameti. Od čega se ne može baš obogatiti, ali se, ipak, ima nešto i pod zub staviti. Zato je Evropa, za uzvrat, nas "uzela na zub", i zato nam pokušava nametnuti rješenja, kojima bi u sebe integrisala i nas i troškove koje joj, ovakvi kakvi jesmo, bez potrebe pravimo. Da u "evropskoj" budućnosti, pokraj nas nesmetano i bez ikakvog zastoja zviždi i tutnji promet robe i kapitala, u koji ćemo moći da se uključimo tek usputnom, drumskom prodajom pokoje tegle šumskih jagoda ili kupina, za koje ne budu utvrđeni evropski standardi... Zato mi je u potpunosti jasno i razumljivo zašto se Evropa toliko "sticala" da naše probleme riješi u svom interesu. Međutim, nikako mi nije jasan način na koji te probleme rješava. Jer, ako međe našeg zajedničkog posjeda nisu sporne, onda bi bilo dovoljno da se još samo izgrade odgovarajući priključci za evropske puteve i pruge, i mirna Bosna... Međutim, nemir izaziva to što se kao osnovni problem postavlja unutrašnje uređenje, to jest unutrašnji raspored prostorija u BiH objektu sa nespornim vanjskim gabaritima. Naime, Oli Ren i drugi evropski dizajneri postavljaju principe po kojima od postojećeg dupleksa treba napraviti jednu veliku, zajedničku sobu. Jer, što će nama izdvojene kuhinje, kada u jednoj cjelovitoj možemo skuvati bosanski lonac za sve... Što će nama posebna kupatila, kad ionako trebamo nekog drugog da nam istrlja leđa, a povremeno i nos i uši... Što će nama dva televizora kad možemo gledati samo jedan, pa još na njemu i već "dogovoreni", zajednički RTV servis... Što će nama odvojene spavaće sobe, kada se uveče možemo povaljati po podu, kako bi nas san o Evropi ophrvao na dušecima mekim... Time bi se, kažu, ostvarile silne uštede struje, vode i grijanja, a prema "odokativnim" pokazateljima, budući da "još nije vrijeme" za popis stanovnika i pripadajućih im glava. Naravno, sve navedeno se predlaže kao reforma, to jest "promjena nabolje". Kakve veze sve ovo ima sa običnim priključenjem našeg sokaka na evropske magistrale, još uvijek ne znam, ali dozvoljavam mogućnost da neko od drugih stanara ili njihovih gostiju i te kako zna... Znam jedino to, da mi ovakve ideje sve više liče na Kardeljevu koncepciju po kojoj je sve "svačije i ničije". A Kardeljevi putevi, popločani najboljim namjerama, ne odvedoše nas u samoupravni raj, već u njegovu krajnju suprotnost. Kada bi se mene pitalo, baš kao što me se i ne pita, ja bih na ovom postojećem BiH zdanju dogradio i onu treću, očigledno nedostajuću etažu. Da niti kuća više bude tijesna, niti čeljad bijesna... I da tako u Evropu uđemo kao stabilna zajednica etažnih vlasnika, a ne kao isfrustrirani sustanari ili "zaštićeni podstanari". Siniša DAVIDOVIĆ

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.

Terorizam
Terorizam
Litijum
Litijum
Strateško planiranje
Strateško planiranje
SAD i NATO
SAD i NATO
Godine čekanja
Godine čekanja
Muzej utemeljivača Srpske
Muzej utemeljivača Srpske
Neutralnost
Neutralnost
Raštimovani orkestar
Raštimovani orkestar
Prekogranični praznik
Prekogranični praznik
Prorok Zvizdić
Prorok Zvizdić
© AD "Glas Srpske" Banja Luka, 2018., ISSN 2303-7385, Sva prava pridržana