Hakovanje koje razara sistem

Hakovanje koje razara sistem
Mirjana Kusmuk
16.11.2013 08:08

Da li je novinarstvo profesija koje izumire? Da li su novinari onog trenutka kada su pristali da budu sredstvo za ispunjenje tuđih ciljeva izgubili svaki ugled i uticaj u društvu i postali jeftino sredstvo političkih elita i interesnih grupa?

Vjerovatno su ovo dva suštinska pitanja o novinarstvu na zapadnom Balkanu koja je 150 medijskih stručnjaka, novinara, profesora, istoričara, predstavnika institucija i novinarskih asocijacija postavilo na ovonedjeljnom skupu u Podgorici održanom pod nazivom "Riječ, slika i neprijatelj".

Sekuritizacija

Konferencija je prvi put na ovim prostorima otvorila problem uloge medija u procesu sekuritizacije, do sada nama nepoznatog termina.

U osnovi teorije o sekuritizaciji nalazi se država, dakle, vladajuće elite koje u medijima kreiraju atmosferu o postojanju neke egzistencijalne prijetnje za opstanak i time sebi stvaraju prostor za djelovanje bez ograničenja. Kreatori sekuritizacije nisu uvijek oni koji predstavljaju državu ili političku elitu, to su vrlo često neke druge grupacije: tajkunske, mafijaške, obavještajne, paraobavještajne...., koje instrumentalizuju medije zarad ostvarenja svojih ciljeva.

Kako je upozoreno na do sada najvećem medijskom skupu na zapadnom Balkanu neka osoba ili događaj u javnosti bivaju sekuritizovani kada njihov medijski "tretman" prevaziđe standardne okvire i kada se predstave kao opasnost po bezbjednost ili funkcionisanje cjelokupnog društva.

Upravo zbog svega toga, a posebno upotrebom novih tehnologija kao što su socijalne mreže i naglom ekspanzijom korišćenja medija i javnih glasila u lične, političke i poslovne svrhe, učesnici konferencije su postavili još jedno važno pitanje: da li termin nezavisni medij na zapadnom Balkanu prijeti da potpuno izgubi smisao?

Jasno je da su, u svim slučajevima u kojima se radi na sekuritizaciji neke institucije, vlasti, organizacije, na meti uvijek ličnosti koje se nalaze na njihovom čelu, kao personifikacija. U prljavom poslu njihove diskreditacije nema ni etike, ni profesionalnih standarda, niti istraživačkog rada novinara. Mediji na tom zadatku najmanje koriste činjenice, jer ih i nemaju, a fabrikovane laži pojačavaju se klevetničkim, prljavim jezikom.

Upravo takvim jezikom, mediji u javnosti o "targetima" stvaraju negativnu sliku. Krajnji cilj je često fizička eliminacija, a prethode joj proskribovanje žrtve, izopštavanje iz javnog života, gubitak ugleda, gubitak političkog rejtinga...

Jezik koji se pri tom koristi ima za cilj da ponizi, zastraši, kompromituje.

Učesnici konferencije složili su se da je atmosfera divlje tranzicije zapadnog Balkana ukinula sve etičke standarde, kako u društvu, tako i u medijima, te da sloboda izražavanja često prelazi u slobodu lažnog optuživanja.

U proteklih nekoliko godina sa pojavom društvenih mreža, posebno "Fejsbuka", "Tvitera", blogova, komentara na portalima, situacija u javnom prostoru se otela kontroli, a pravo javnosti dobili su sadržaji za koje ne postoji ni odgovornost, ni sankcije. Internet nije promijenio samo novinarsku formu, nego i suštinu postojanja same profesije.

Iza govora mržnje, uvreda i laži na netu uglavnom se kriju anonimne ličnosti čije žrtve su stvarne osobe.

Spinovanje

O svemu tome otvoreno su govorili Brankica Stanković (B92), Jakša Šćekić (Rojters), Aleksandar Stanković (HRT), Boško Jakšić (Politika), Srđan Kusovac (RSE), Nikola Tomić (Danas), Goran Milić (Al Džazira) Vesna Mališić (Nin), brojni drugi novinari iz regiona, profesori na katedrama novinarstva, pisci, eksperti iz EU, specijalni savjetnik UN Filip Dust Blazi i predstavnici vlasti Crne Gore.

Na konferenciji, čiji je cilj bio da se pokuša sačuvati čast i ugled novinarske profesije i etike i ukazati na zloupotrebu medija, prof. dr Stevan Lilić upozorio je da je "spinovanje", novinarsko hakovanje, koje razara cijeli sistem.

I tu je suština. Spinovanjem se vrti lažna priča o nekoj ličnosti ili instituciji koja se po narudžbi provlači kroz medije da bi se javnost usmjerila na onu stranu koja odgovara naručiocima za čije interese se takve (dez)informacije plasiraju.

Spinovanje je medijska manipulacija dugog trajanja, a ispinovane laži o nekoj ličnosti izvući će i godinama poslije i oni mediji, koji su uslovno bili na drugoj strani, u trenutku kada ta ličnost zasmeta njihovim nalogodavcima ili sistemu.

I mi u BiH i RS svjedoci smo svakodnevnog spinovanja i sekuritizacije događaja, procesa i ličnosti. Najsvježiji primjer je slučaj Konjević Polje, instrumentalizovan i iskorišćen zarad ostvarenja skrivenog cilja političkih elita u FBiH, a to je razaranje obrazovnog sistema RS.

Kao što to obično biva, "target" je onaj koji predstavlja instituciju koja je označena kao smetnja, u ovom slučaju ministar obrazovanja RS Goran Mutabdžija, koji je u medijima već etiketiran kao "Dodikov monstrum".

I tu dolazimo do onoga što se proteklih godina dogodilo u novinarstvu na ovim prostorima, a to je jezik uvreda i jezik ulice koji su mediji nesmetano koristili u diskreditaciji targetiranih ličnosti.

Dok je Brankica Stanković "Insajder" radila kao ozbiljan istraživački projekat, mjesecima skupljajući informacije, dokumenta i tražeći sagovornike za svaku temu, istraživačko novinarstvo na Javnom servisu Federacije, u nedostatku ozbiljnog rada, uvelo je prvi put u javne medije jezik uvreda i jezik ulice.

Navodno "istraživačko novinarstvo" u emisiji "60 minuta" dobilo je posebno naglašenu terminologiju kada je trebalo diskreditovati mete.

Analiza jezika korišćenog u 100 emisija emitovanih od 2007. do 2010. godine kaže da su na Javnom servisu FBiH najčešće korišćeni termini: mafija, goropadni zlikovac, šumski bandit, bitanga, policijska hulja, ministarska banda, bjelosvjetski hohštapleri, kabadahije, skot sudija, dokazani kriminalci, teški kriminalci, notorni kriminalci, bjelosvjetski kriminalci, bandit u premijerskoj fotelji...

Novinarska zajednica nije odgovorila zadatku, jer se i tada po nalogu političkih mentora razvrstala u osudi tog i takvog fabrikovanja neprijatelja, targetiranja, spinovanja i korišćenja jezika ulice na javnom mediju, i vjerovatno propustila posljednju šansu da se izbori za očuvanje profesije.

Rodonačelnik uvođenja jezika uvreda i ulice u javni prostor RS neosporno je bio tabloid "Prst". Upravo u tom vremenu došlo je do sekuritizacije vlasti Biljane Plavšić, koja je označena kao izdajnik opasan po državu. Političko policijsko obavještajne strukture uhljebljene u Srbiji, ali i one u Palama, našle su oduška kroz prljavi tabloid da se obračunaju sa "izdajnicima".

Ni tada ni pravna država, ni novinarska zajednica nisu reagovale, kao ni kasnije u nekim drugim medijskim projektima kao što su bili listovi "Patriot" ili "Stav" kroz koja su se provlačila spinovanja započeta te 1996. godine i mnogo godina kasnije.

- Medijski je ubistvo mog oca pripremio list "Patriot" - rekao je svojevremeno sin ubijenog direktora "Jahorina osiguranja" Riste Jugovića, Miro Jugović.

Na konferenciji u Podgorici kao poseban slučaj sekuritizacije u medijima istaknut je primjer spinovanja i diskreditacije Zorana Đinđića, koje se završilo ubistvom premijera Srbije. U skladu sa "specijalnim i paralelnim vezama" u tom "poslu" veliki doprinos dali su i mediji i novinari u RS.

Upravo na ovom, ali na mnogo drugih primjera, jasno je da koliko god treba braniti novinare i novinarstvo, toliko, a možda i više, treba braniti društvenu zajednicu i građane od onih koji se kriju iza novinarstva.

- Ovdje nikom nije stalo da mediji rade po zakonu i pravilima službe. Prije svega, mislim na političke, vjerske i privredne subjekte kojima je jedino u interesu da mediji rade u njihovom interesu - upozorio je jedan medijski stručnjak.

Konferencija u Podgorici bila je snažan glas profesije da pokuša da zaustavi zloupotrebe i instrumentalizaciju medija i odbrani pravo javnosti na istinu. Da sačuva novinarstvo od "novinarstva" i javno upozori na problem sekuritizacije u medijima zapadnog Balkana.

Kolumne Komentar dana

© Glas Srpske 2012 | Impresum | Marketing | Kontakt | Latinica | Ćirilica