Duh nacizma

Duh nacizma
Mirjana Kusmuk
30.11.2013 08:08

"Suočavanje sa zločinom počinjenim u ime vlastitog naroda" zvao se program u kom su novinari iz BiH, pod pokroviteljstvom Ambasade SAD, skoro prije deset godina posjetili Beograd i Zagreb.

Suočavanje

U Beogradu je bilo mnogo organizacija koje su se vrlo sistematično suočavale sa tim i takvim zločinom, pa je samim tim posjeta bila sadržajnija. Inicijativa mladih za ljudska prava, Helsinški odbor, Tužilaštvo za ratne zločine, Kancelarija za saradnju sa Haškim tribunalom, koju je vodio Rasim Ljajić, bile su neke od destinacija novinarske ekspedicije.

Potom razgovor sa Ljubicom Gojgić na TV B92, kao prvim izvještačem iz Haškog tribunala.

Jedna koleginica iz Sarajeva, sada urednica jednog nedjeljnika, za sve njih od tužioca za ratne zločine Vukčevića, preko Ljajića do Ljubice imala je jedno jedino pitanje: Kako i zašto je Srbija optužila Ramiza Delalića Ćelu za ubistvo srpskog svata na Baščaršiji jer na to nema pravo!

I dok je u odbrani Ćelinih ljudskih prava bila veoma agresivna svi su joj staloženo davali stručno pravne odgovore, izuzev Ljubice, koja je pokušala, ali taj izliv agresije nije mogla da otrpi pa je uzvratila:

Šta vi od nas hoćete? Srbija je u Hag isporučila cijeli svoj politički, vojni i policijski vrh iz tog vremena. I vi ste sada došli da meni držite lekcije i da u Srbiji branite kriminalca i ubicu! Vi nemate snage ni sa takvima da raščistite! Sramota.

Poslije Srbije tako suočene sa zločinom počinjenim u ime vlastitog naroda, ekspedicija je krenula za Hrvatsku. Tamo nisu imali baš mnogo destinacija na koje su mogli da nas odvedu. Nije bilo Tužilaštva za ratne zločine, ni Kancelarije za saradnju sa Haškim tribunalom. Jer pobjednici u ratovima se ne suočavaju sa zločinima. Pobjednici u ratovima ne čine zločine. To su herojske bitke za domovinu.

Istina, bila je jedna NVO koja je trebalo da se bavi tim pitanjem. Helsinški odbor za ljudska prava Hrvatske. Ušli smo u poveliki stan koji su koristili kao kancelarije u to vrijeme. Na svim računarima u Helsinškom odboru bile su nalijepljene slavljeničke fotke Hrvatske vojske na tenkovima i sa zastavama. Iznad je pisalo "Oluja - Pobjeda" ili tako nekako.

Potom je pravnica Helsinškog odbora, predsjednik nije imao vremena da nas primi, objašnjavala kako su Srbima u Hrvatskoj s pravom oduzeti stanovi, jer nisu branili domovinu. I kako ne mogu da imaju stanove oni koji su pobjegli i nisu učestvovali u domovinskom ratu. Rekla je još hiljadu gluposti. O pogromu krajiških Srba i egzodusu više od 200.000 ljudi ni slova.

- Kako vas nije sramota? Šta je sa 200.000 ljudi koji su napustili Hrvatsku bježeći da spasu živote - principijelno je poludjela jedna druga koleginica iz jednog sarajevskog nedjeljnika.

Nije bilo odgovora. A tih 200.000 civila sve do sela Svodna kod Novog Grada u Republici Srpskoj bombardovali su avioni Hrvatske vojske.

U Domu novinara o ratnim zločinima pričali smo sa malim brojem onih, tada uglavnom nezaposlenih, koji su pokušavali da pišu o ratnim zločinima ili o ubistvu jednog od rijetkih svjedoka ratnog zločina u Gospiću Milana Levara.

I sa nekoliko NVO, kao što je Centar za suočavanje sa prošlošću "Dokumenta", koje su pokušavale da ovo pitanje pokrenu sa mrtve tačke, ali slabašnih snaga i sa slabom podrškom javnosti.

Razlika u suočavanju između Beograda i Zagreba bila je velika. Bila je vidljiva golim okom.

Nacizam

Mnogo godina poslije Tompsonovih "Jasenovac i Gradiška Stara" i histerije po koncertima, iz Vukovara je protjerana ćirilica. Hrvatski fudbaler Josip Šimunić potom je na utakmici Hrvatska - Island s podignutom ljevicom sa terena masi na tribinama uzviknuo ustaški pozdrav "Za dom". Oko 30.000 ljudi u transu je klicalo "Spremni".

- To sam uvijek želio da uradim i baš me briga da li će neko da me kazni. Nemam se zbog čega stidjeti. Igrao sam za svoj dom, a oni kojima smetaju ti povici mogli bi proučiti istoriju - poručio je te noći Šimunić, dijete imigranata iz BiH, rođen u Kanberi.

Za samo tri dana na "Fejsbuku" grupa "Potpora Josipu Šimuniću" dobila je podršku više od 150.000 ljudi.

Epidemija NDH počela je da se širi Hrvatskom. Na utakmici između Hajduka i Osijeka (u davno nekada "crvenom" Splitu) sa sjeverne tribine navijačka grupa "Torcida" krenula je: "Za dom!". Sa istoka su odgovarali: "Spremni!". Sa zapada: "Ajmo, ajmo ustaše..." A onda svi uglas: "U boj, u boj!".

Potom je direktor Kancelarije za jugoistočnu Evropu u Stejt departmentu Džonatan Mur rekao da su SAD šokirane i razočarane zbog ustaških pozdrava u Hrvatskoj.

- Posebno zapanjujuće što je i igrač na terenu to uzvikivao. Izgleda da je on neko ko ne zna istoriju svoje zemlje - dodao je Mur.

Oglasila se i šokirana EU, a na sajtu Organizacije za obrazovanje o holokaustu i genocidu Nefesh Hadža pokrenula je internet peticiju za izbacivanje fudbalske reprezentacije Hrvatske sa Svjetskog prvenstva u Brazilu zbog Šimunića i zatražila njegovo drastično kažnjavanje.

A šta je sa 30.000 gledalaca i sa više od 150.000 ljudi "potpore" na FB? Znaju li oni istoriju fašističke Hrvatske? Znaju li nešto o Jasenovcu, o Jadovnu, o pogromima stotina hiljada Srba, Jevreja i Roma u Drugom svjetskom ratu. O ubistvima i ratnim zločinima u ovom ratu. Sada je jasno da ne znaju, jer pobjednici se ne "suočavaju sa zločinima počinjenim u ime vlastitog naroda".

Veliki italijanski pisac Umberto Eko fašizam je definisao kao zlo u deset tačaka. Po njemu prvo obilježje je kult tradicije. Ljudima koji osjećaju da im je otet vlastiti socijalni identitet fašizam dodjeljuje kao jedinu privilegiju da su rođeni u nekoj zemlji. To je izvor i nacionalizma. A jedna nacija dolazi do sopstvenog identiteta samo preko makar i izmišljenog neprijatelja.

- Fašizam govori novogovorom. Orvel je u "1984" izmislio novogovor kao službeni jezik Anglosoca. Svi nacistički ili fašistički školski udžbenici poslužili su se osiromašenim vokabularom i elementarnom sintaksom kako bi u klici zatrli instrumente kompleksnog i kritičkog mišljenja - kaže Umberto Eko.

Sve ovo, ipak, na kraju će se obiti novoprimljenoj članici EU - Hrvatskoj o glavu. Cijenu će platiti, prije svih, njeni građani.

Između skandiranja huligana u Srbiji "Ubij, ubij ustašu" i ustaških pozdrava na hrvatskim stadionima ipak će teško moći da se stavi znak jednakosti, kako danas Hrvatska pokušava. Huligani i nacizam su dva različita fenomena. Dva para opanaka.

Vjerovatno je ovo posljednji čas da Hrvatska nadoknadi propušteno i suoči se za zločinom počinjenim u ime vlastitog naroda. To su shvatili i EU i SAD, ali hrvatska javnost, na njenu žalost, još nije. I to je veliki problem, prije svega, za novu članicu EU, kojoj je u ovom trenutku najmanje potreban nacistički imidž koji uporno gradi. Duh nacizma je davno pušten iz boce. Hoće li biti snage da se vrati? Nažalost, to je veoma, veoma teško pitanje.

Kolumne Komentar dana

© Glas Srpske 2012 | Impresum | Marketing | Kontakt | Latinica | Ćirilica