Danas i ovdje: Politički šamar inadžijama

Glas Srpske 18.06.2007 00:00

Piše Veljko KOJOVIĆ

U OVOJ zemlji kao da je sve moguće. Proteklih dana predsjedavajući Savjeta ministara BiH, razočaran, konstatovao je da najviši izvršni organ države djeluje na principu inat politike. Podsjetio me, između ostalog, i na mog poznanika, inače uglednog pjesnika, koji je prije tridesetak godina napisao da po salonima jede slaninu "ljepoti u inat". I na narodno predanje da su, prije mnogo i mnogo godina, pitali Marka Kraljevića da li bi se poturčio. Odgovorio je da bi - samo iz inata. I bez daljih nabrajanja nije teško izvući zaključak o sveprisutnosti ove pojave iako, dobro je poznato, nema nikakve povezanosti sa normalnim ponašanjem, ni sa inteligencijom, ni sa mudrošću, naročito državničkom. Inat je kavgadžijski i, moglo bi se reći, obilježje ljudi sa ovog prostora, ponajviše onih koji učestvuju u vlasti. Kad je u proljeće prošle godine predsjednik Stranke za BiH uspio da "pridobije" jednog od narodnih poslanika iz SDA i da trećinom plus jedan protiv većine od dvije trećine minus jedan onemogući usvajanje dogovorenog paketa ustavnih promjena, inat je prerastao u jedini princip njegove politike i njegovih sljedbenika, svakako. A kad je prvog oktobra, takođe prošle godine, dobio na izborima podršku velikog broja bošnjačkih birača - sve je u ovoj državi stalo osim priča o njemu. Ako je čovjek previše okupiran sobom, ne može drugačije do da se bezmjerno voli. A takvi mrze druge preko svake mjere, a nepomirljivo one koji im se suprotstavljaju i one za koje misle da podržavaju oponente. Samozvani generalisimus, u takvoj situaciji, nastavio je, često se pokrivajući tobožnjim istorijskim pravima i interesima svog naroda - a na štetu drugih - da lansira ideje i projekte, koji su, prirodno, iziskivali odgovore, reagovanja, pa i opora protivljenja. Sve je to izrastalo u nesporazume širih razmjera, koji su, nažalost, počeli da ugrožavaju mir. Na to se odavno upozorava, pa je Kristijan Švarc-Šiling i u svom oproštajnom obraćanju Parlamentu BiH stanje u BiH okarakterisao kao "ozbiljnu političku krizu" i da je ona prouzrokovana neozbiljnim ponašanjem i "nepovjerenjem političara". Kako se nije decidno izjasnio, može se naslutiti da to nepovjerenje istovremeno znači i nepovjerenje među narodima i građanima. Ne odstupajući od inat politike, nosioci odgovornih funkcija (na sreću ima izuzetaka) zaboravljaju da u ovoj državi živi stanovništvo koje, u ogromnoj većini, nema ni minimum onog što im treba, da je rizično i opako shvatanje da ova zemlja, ovakva kakva je, nikome ne treba osim grupi političara da uspješno odglume svoje pozicije i osiguraju lične ambicije. U takvoj situaciji nije odlazeći visoki predstavnik narodnim, ili kako neki vole reći, državnim poslanicima iznio samo svoja mišljenja i stavove. On se dugo i sveobuhvatno konsultovao sa svim relevantnim političkim subjektima u Evropi i svijetu. Zato su izneseni rezolutni stavovi i poruke inadžijama: "da pokušavaju da poremete ustavni i teritorijalni poredak ove zemlje"; "da jednostrano mijenjanje Dejtonskog sporazuma nije pravno moguće"; "da ne postoje pravne obaveze koje proizlaze iz presude Međunarodnog suda pravde na osnovu kojih se poziva na ukidanje jednog entiteta"; da se "igraju opasne igre" koje bi mogle samo predstavljati ozbiljan rizik za mir "u ovim teškim vremenima političke nestabilnosti". Gospodin Švarc-Šiling nije, a nije se ni očekivalo, poimenično pomenuo nosioce bezumnog inata; njegovi stavovi i poruke su ih potpuno identifikovali. I, ma kako prihvatali i tumačili ozbiljna upozorenja, jedno je sasvim sigurno: sa međunarodnom zajednicom neće biti inaćenja, naročito kada nastupi novi visoki predstavnik. Politički, oštar šamar jednoj politici i političarima odvaljen je na pravom mjestu, najvišem organu zakonodavne vlasti ove zemlje. Meni ostaje da vjerujem da taj šamar imperativno traži da inadžije radikalno promijene ponašanje, da konačno prihvate ravnopravnost i dogovor, kojima se jedino mogu očuvati mir, stabilnost i ova državna zajednica; i da se, ono što su sarajevski političari zanemarili, povećaju privredne aktivnosti i na tom osnovu broj zaposlenih, da se poveća izvoz, da se racionalno koriste komparativne prednosti zemlje. U najkraćem rečeno, da stanovnici žive bolje, njima i pripada ova zemlja a ne nadobudnim inadžijama.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.