Crkva Svetog Ateja

Crkva Svetog Ateja
Veselin Gatalo
09.11.2013 20:08

Ateizam je vjera. Mnogo mi je vremena trebalo da to shvatim.

 Valjda zato što nemam geografsku školu iz Nikšića, kolijevke crnogorizma i diskutabilnih diploma viših škola. Ili sam prirodno tup i glup, đavo će ga znati. Ateizam, kao i svaka moderna monoteistička religija, hoće nadvisiti ostale religije i proglasiti sebe jedinom pravom i ispravnom vjerom. Automatski je u prednosti jer negira sve druge vjere, i to bez posljedica. Ako bi hrišćanin, recimo, negirao islam, bolje bi mu bilo da nije. Ili, ako bi pravoslavac rekao da je katolicizam naopak, ne bi se proslavio. Ni kod mene, a kamoli kod kakva katolika. Hm, ovo drugo je, priznajem, manje opasno. Dok, recimo, ateista i alternativac u poderanim farmerkama, mirno može reći da Boga nema i ostati ne samo živ, ne samo nekažnjen, već i neopomenut. Pa to je genijalno! Možeš sve vjernike osim ateističkih, proglasiti tupim i glupim, nazadnim i nenaprednim, pa te još i pohvale za naprednost i prime te u nevladinu organizaciju koja zapošljava napredne i slobodoumne ateiste. Otvaraju se neslućene slobode, jer, kako jedan pisac bolji od mene reče, "Ako nema Boga, onda je sve dozvoljeno". Sjajno! Tako je Staljinu uspjelo pobiti 20 miliona Rusa i puno manje Poljaka. Nije se bojao Boga! Koja bezgranična sloboda, da te užas užasni uhvati... Ne dao Bog nikom takvu slobodu, dabogda...

Ateizam nekad i sad

Zanimljiv je taj ateizam stvoren poslije rata. Onaj predratni i nije bio, Tito je sebe proglasio Bogom, baš kao i drug Staljin; i onaj koji ne bi vjerovao u "proglašenog", ne bi se glave nanosao. A svoju su vjeru oba zvali ateizmom. Enver Hodža je u susjednoj i Bosni prijateljskoj Albaniji, čak porušio sve crkve i džamije, da nijednom osim njega, Hodže, ni spomena više ne bude. Postoje vjere, monoteističke, koje su donekle slične ateističkoj, čak je i podržavaju, ali ne znam imam li prostora... Neka, biće. Ateizam je privlačan i zato što nudi raj na zemlji. Tito, Staljin, Hodža, Kim - Il - Sung, obećavali su raj zvani komunizam. Čistilište su nazvali socijalizam. Iz njega su izlazili ljudi toliko pročišćeni da su, dosta često, posebno na počecima socijalizma, po kratkom postupku odlazili pod zemlju, u teistički drugi svijet. Posebno ako se nisu mogli prilagoditi čistilištu socijalizma koji vodi u komunistički raj. Jedan je bio čak nezadovoljan kvalitetom Titovog socijalizma, pa je pobjegao u Albaniju, kod, po njegovom mišljenju, puno tvrđeg i dosljednijeg Envera Hodže. Tek nakon desetak godina, mogao je pisati familiji. Puno je njih to pismo pročitalo prije njegove familije, naravno. Jer, neprijatelj sluša, pa zašto ne bi i PISAO I čitao? Pisao je otprilike ovako: "Dobro sam, imam sve, lijepo mi je ovdje. Tako mi i treba".

Ateizam zapadnog tipa, samo za spoljnu upotrebu

Čudni su ti svjetovi koji potiču ateizam. Vjeru u svjetovima kao što je balkanski, smatraju nepotrebnom, nepoželjnom, čak opasnom. Jer, kako kažu, potenciraju razlike među ljudima i vjerski velikodostojnici blagoslove vojnike kad idu u rat. Hm, šta treba čovjeku koji ide poginuti ili ubiti, ako ne blagoslov, pričest, šta već treba? Možda kakav prospekt za kupovinu ili svilena marama? Ateizam potiču zemlje koje su svoje pravo, baš kao i mi, izgradili na božjim zapovijestima. Zapravo, one su i korijen svakog prava, u svakoj zemlji svijeta. Ateizam je, za ovaj strani svijet, poželjan ovdje, iako se u njihovim zemljama ljudi na sudu kunu da će govoriti istinu držeći ruku na Bibliji (!?) ili se kunući u Boga (!?). Kad bi se na nekom sudu u BiH zakleli Bogom, mislim da bi vam sudinica Meddžida Kreso predložila da Ga pozovete za svjedoka ako je dostupan tužilaštvu. Vjerski dužnosnici, naročito pravoslavni, obavezno se proglase prijetnjom miru. Ako se obrate narodu, kao što i Bog od njih traži, kažu da se miješaju u politiku. Katolička crkva ima svoju državu, i to zemlju koja je jak politički faktor u svijetu. Vatikan niko ne optužuje da se bavi politikom. A tamo su stanovnici uglavnom sveštenici. Možda ja to ne razumijem jerbo sam neuk i nemam onu geografsku školu...

Biju i slušaju

Hm, doduše, nije mi jasno zašto su napali, doduše verbalno, onu nesrećnu Ameriku, zbog ono malo prisluškivanja svijeta i Njemačke. A jes', i sramota je to, što prisluškuju. To je kao virenje kroz ključaonicu dok se neko kupa ili radi nešto drugo. Ali... Ma, moram vam vic ispričat'. Priča Mujo Suji kako je jedan došao p'jan kući, ubio ženu, silovao svastiku, ubio mater... Sujo sluša i vrti zabrinuto glavom. A Mujo nastavlja: "A onda je oprao kosu i otišao opet u kafanu...". Sujo preneraženo uzvikne "Zar mokre kose!!!???". Tako i ovo sa prisluškivanjem. Pobiju stotine hiljada ljudi, izazovu 10 - 20 ratova, prijete svima oko sebe... Pa još i prisluškuju! To be jarabi, što bi rekao Sulejman Veličanstveni kad mu Hurem iščupa obrvu.

Matematička logika

Odoh ja, ni manje ni više, nego u Tursku. Sad se moram vratiti i pročitati šta sam prije pisao... Multikultura je, i to sam shvatio, obrnuto proporcionalna broju Srba. Tamo gdje ima malo Srba, tu ima puno multikulture. Sarajevo, recimo. Kažu da je od 170 hiljada Srba u Sarajevu, u Gradu na Miljacki ostalo deset hiljada. A Sarajevo je primjer multikulturalnosti. Ja ne vjerujem da ih ima više od 5.000. Samo 50 srpske djece se skupilo za pravoslavni vjeronauk. Ni pola autobusa. Ako je vjerovati da je od 170.000 Srba ostalo njih 10.000, onda se multikulturalnost, pošto nikad nije bila jača, usedamnaestostručila. U međuvremenu je broj džamija narastao. Znači, generalni zaključak je da je multikulturalnost obrnuto proporcionalna broju Srba, a upravo proporcionalna broju džamija. Beograd je nemultikulturalan i netolerantan jer ima samo jednu džamiju i pun kufer Srba. Zagreb ima malo multikulture jer ima jednu džamiju, kao i Split i Rijeka. Ima gradova bez džamija, ali na njih ne vrijedi trošiti riječi. Čista matematika i jasna analogija. Sjeverna Mitrovica je za sada još nemultikulturna, ali će Toma Nikolić, Ivica Dačić i Aleksandar Vučić učiniti da Srba na Kosovu bude što manje i da Kosovo bude multikulturno kao Sarajevo.

Djeca & maksumi

Kod sarajevske "raje" čija djeca "hametice" idu na muslimanski vjeronauk, jako je popularno da srpska i hrvatska djeca budu ateisti. A pošto su multikulturni po definiciji, ne predstavlja im nikakav problem da i srpska i hrvatska djeca pohađaju muslimanski vjeronauk. Jer, nije humano razdvajati djecu po vjeri i naciji. Nije evropski i multikulturno. Neće ljudi da prave sramotu i balek (lokalizam) zvan još i "dvije škole pod jednim krovom". Što su srpska djeca gora od muslimanske? Neće da se ijedno dijete osjeti ugroženim. Jednakost za sve. Zato je u Sarajevu Tito tako omiljen. On je zagovarao jednakost, a one koji nisu bili jednaki - protjerivao bi ili ubio. Pošteno, ni po babu ni po stričevima. Hapsio bi i zatvarao sve koji su bili protiv jednakosti među ljudima. Imao je pravo na to, kao komunista, ateista i prvi među jednakima. Bog ga je samo gledao, pustio ga da radi šta je radio. Ne zato što nas nije volio, nego da bismo mi, vi koji čitate i ja, rab božji Veselin, vidjeli kuda to vodi.

Misionari ateizma

Ateizam, baš kao i svaka religija, mora imati i svoje službenike. Svoje nadzornije, vidare i ribare ljudskih duša, svoje misionare. Misionari su, mislim, ovi odrpanci iz cijelog svijet koji nas uče civilnom društvu. Nisu oni siromašni, uglavnom imaju zlatne "VIZA" kartice, ali dođu odrpani, kao što je Isus došao ljudima. Piju, puše, hoće i štogod ušmrknuti, čisto da se vidi da nisu gnostici, to jest tipični vjernici. Propovijedaju pasoše za cijeli svijet, putovanja, unosne poslove, sve što čovjeku treba za raj na zemlji. Najveće i najporočnije grešnike vrbuju, ne da bi ih obratili već da bi ih vezali još jače za postojeće poroke, a najjače za nove koje će im otkriti. Viski, crni rižoto, kavijar, kokain, letovi avionom, ljetovanje u Americi ili Norveškoj, besplatni kursevi ateizma i multikulture po cijelom svijetu... Onda ti nevoljnici postanu misionari ateizma. Nova vjera traži žrtve. Prekid sa vlastitom prošlošću, starom vjerom, porodicom i narodom, neophodan je. Prekid sa starim prijateljima, poželjan, iako nije loše imati više potencijalnih ateističkih vjernika. Mater i oca proglasiti glupim, djedove i pradjedove seljačinama i otisnuti se u novi, bolji svijet, krenuti odmah u raj prije raja. Najveći san ateističkog vjernika je da jednog dana postane ateistički sveštenik. Ili biskup. Da onda ide po dolinama suza čemernijim od ove, po tim Avganistanima, Kurdistanima i nigdjestanima, da prosipa pamet i ateizam nevoljnicima i da za to mlati debele novce, od 2.000 pa do kojih 20.000 evra mjesečno.

Relikvije ateizma

Ima ateizam i hramove. Ima i svete sličice. I časopise. U ime svetog materijalizma, svetog hedonizma i svete pohlepe, teži svome širenju. U tržnim centrima se masovno skupljaju vjernici i oni koji će to postati. U izlozima su ikone nove vjere. Ima tu relikvija za svačiji džep. Od "Prade" i "Hugo Bosa" do odjeće i obuće za srednju klasu; "timberlend", "levis", "katerpilar"... Doduše, tu se ateisti sreću sa monoteistima, ali se uglavnom ne pozdravljaju. Monoteisti dođu da nešto kupe ili vide šta ne mogu kupiti, ne da obožavaju ateističke ikone i simbole. Modni i automobilski časopisi su ateistički "Vidoslov" ili "Glas koncila".

Ateistički blagoslovi

Ateističke institucije, baš kao i one monoteističke, trebaju blagoslov. Za napad na Srbiju ili Libiju, tražio se blagoslov UN. Boriti se i poginuti u ateističkom sistemu i vjeri, smije se samo u okviru NATO-a. Ko ubija van njega i bez njegovog blagoslova, kriminalac je i ratni zločinac. NATO ima čak i fratre, hodže, popove, da im služe u vojsci. Kao Tito one nesretnike u Udbi. Dozvoljeno je sve što u monoteističkim religijama nije dozvoljeno, tu se ti monoteistički kolaboracionisti i ne pitaju. Kod neposlušnih zemalja i naroda, nesklonih ateizmu, nered, sodoma i gomora se i podstiču, čak organizuju. Novac je jedan od dozvoljenih materija koje se smiju obožavati i gomilati. I, kao u socijalizmu, i u Evropskoj uniji, čekaonici za raj, čeka se. Komunizam? Ne. Kapitalistički raj. I to ne nakon smrti, već kad uđemo u Evropsku uniju. Bugarska i Rumunija su već tamo, pa još voze zaprežna kola po selima, tako će gnusni rab Veselin reći. Pa dobro, ne može se odmah u EU raj. Treba biti strpljiv, učiti, slušati, istrenirati se, multikultivisati se, pa ući i čekati. Pa još malo čekati... Nije raj pura.

 

Kolumne Komentar dana

© Glas Srpske 2012 | Impresum | Marketing | Kontakt | Latinica | Ćirilica