Stradanje episkopa Platona

Odluku o proglašenju episkopa Platona (Jovanovića) za sveštenomučenika Srpske pravoslavne crkve donio je Sveti arhijerejski sabor, na redovnom zasjedanju 21. maja 2000. godine. To je najveća milost Božija, kojom je ovjenčana Eparhija banjolučka, u svom stogodišnjem trajanju.

Krajem 1939. godine vladika Platon bio je izabran za episkopa upražnjene Eparhije banjolučke.

Bez pompe, svečanog dočeka i počasti, doputovao je u Banju Luku 1. oktobra 1940. godine, i zauzeo svoju episkopsku katedru. Prvu arhijerejsku liturgiju služio je u Sabornom hramu Svete trojice, na dan Svete Petke. Na čelu Eparhije ostao je do svoje mučeničke smrti, 5. maja 1941. godine.

Najprije je, u aprilskom bombardovanju Banje Luke, stradao tadašnji Saborni hram Svete trojice.

- Dvanaestog aprila 1941. godine bila je Lazareva subota. O bogosluženju nije moglo biti ni govora. Protivavionska odbrana sasvim je prestala. Govorilo se o kapitulaciji. Nekako oko četiri časa i 20 minuta popodne, ustremi se avion upravo prema Sabornoj crkvi. U času je pustio tri bombe, od kojih je jedna pogodila crkvu u krov oltarske apside, probila krov i eksplodirala u oltaru. To se zbi u četiri časa i 25 minuta popodne, jer je sat na zvoniku upravo u to vrijeme stao... - bilježe hroničari.

Iako oštećenja na svetom hramu nisu bila tolika da je morao biti srušen, po naređenju stožernika Viktora Gutića, koji je želio da u korjenu zatre sve što je srpsko i pravoslavno, uskoro, na mjestu hrama, nije ostao ni kamen na kamenu.

Vladika Platon čvrsto je riješio da ne posluša ustašku naredbu da se kao "stranac" vrati u Srbiju, nego ostaje sa svojim sveštenstvom i vjerujućim narodom.

Stožerniku Gutiću vladika Platon piše da je kanonski i zakonski od nadležnih vlasti postavljen za episkopa banjalučkog i kao takav obavezao se pred Bogom, Crkvom i narodom, da će voditi brigu o svojoj duhovnoj pastvi, trajno i postojano, bez obzira na ma kakve prilike i događaje, vežući nerazdvojno, život i sudbinu svoju, sa životom i sudbinom svog duhovnog stada.

Ustaški dželati uhapsili su vladiku Platona noću, između 4. i 5. maja 1941. godine, zajedno sa protom Dušanom Subotićem, parohom gradiškim i odvezli ih putem Banja Luka - Kotor Varoš.

Desetak kilometara od Banje Luke, na obali rijeke Vrbanje, krvnici su ih najprije svirepo mučili, a potom ubili i bacili u nabujalu Vrbanju. Krvava rijeka donijela ih je u Vrbas, gdje su, dvadesetak dana docnije, u selu Kumsale, pronađena njihova unakažena tijela.

Prema svjedočenju prote Jove Davidovića, ubijeni episkop Platon sahranjen je na tadašnjem vojničkom groblju, koje je danas dio groblja "Sveti Pantelija", u Boriku, 24. maja 1941. godine, bez opijela i bilo kakve pratnje. Na drvenom krstu nije pisalo ništa...

Tri decenije docnije, tačnije 1. jula 1973. godine, kovčezi sa posmrtnim ostacima vladike Platona i prote Dušana Subotića, preneseni su u kriptu današnjeg Sabornog hrama Svete trojice.

Kult vladike Platona, sa beskrajnom ljubavlju je njegovan pod okriljem Eparhije banjolučke, kroz sve decenije od njegove mučeničke smrti. Danas, kivot sa moštima sveštenomučenika Platona stoji pred oltarom Sabornog hrama Svete trojice, gdje mu vjernici svakodnevno prilaze i cjelivaju kao najveću svetinju.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.