Selo Čavaš u tišini spava
ČAVAŠ - Davno je bilo kad se kroz Popovo polje pjevalo "Čavaš - čelo, a Dvrsnica - glava, Veličani - srce iz njedara". Danas čela, sela Čavaš, nekada sela dobrih domaćina, vrijednih radnika, vjernika i patriota nema. Ili gotovo da nema.
Genocid je počeo 11. avgusta 1941. godine kada su ustaše iz Stoca i obližnjeg sela Gornje Hrasno, uz blagoslov lokalnog katoličkog sveštenika, pobile 103 žitelja ovog sela i jednog najamnog radnika koji se tu zatekao.
Juče je u Čavašu, na mjestu gdje je nekada bila grobnica, koju je Hrvatska vojska porušila 1993. godine, služen parastos nastradalima, koji je obavio mostarski sveštenik Danilo Boro.
- Ne smijemo zaboraviti, ali moramo oprostiti - rekao je sveštenik Boro okupljenim potomcima stradalnika.
Oni koji su preživjeli, petnaestogodišnji dječak i sredovječni muškarac koji se sakrio u šumi iza kuće, pričaju da ni mitraljeski meci nisu mogli ništa šestogodišnjoj djevojčici Neđeljki Mijatović, koja je ustala između leševa i svom krvniku rekla: "Čiko, ja nisam ništa kriva, nemojte me."
Zločinac joj je poslije toga ispalio pet metaka u glavu. Drugoj djevojčici ustaški monstrumi su razbili glavu o kamen "mrginj", a krv koja je ostala na ovom kamenu graničniku decenijama se nije mogla obrisati.
- Nadamo se da ćemo dogodine napraviti na ovom mjestu malu crkvu i vratiti spomenik koji se nalazi sada u manastiru Tvrdoš. To je naš dug nastradalim precima - kaže Jovo Milošević, čiji je otac preživio stradanje.
Velimir Mijatović kaže da već dvije godine živi u nečemu što samo iz daljine izgleda kao kuća. Posljedice posljednjeg rata još su vidljive. Ali Velimir ne gubi nadu.
- Dobio sam prošle godine frezu. I neki namještaj, a obećali su da ću do jeseni obnoviti kuću u potpunosti. Sadim malo duvana, bavim se poljoprivredom, imam kravu, kokoške. Sin radi u Ljubinju, ali je život težak. Nemamo struju, to je najgore. Hljeb je najgori. Čini mi se da je i hljeb nekada bio slađi nego ovaj danas - kaže Velimir.
- Živi se, kako se kod nas kaže, "deveri se".
- Neka Maja iz Sarajeva je obećala da će nam i struju dovesti. Meni je svejedno odakle došla, iz RS ili Federacije, samo da svjetlo proradi - priča Velimir i dodaje da njemu i ženi veliko zadovoljstvo predstavlja dolazak unuka preko ljeta u Čavaš.
Povratak u ovo selo još je, 15 godina poslije Dejtona, mrtvo slovo na papiru.
Iz kantonalnih i republičkih vlasti nemaju sluha za Mijatoviće i Miloševiće, koji čekaju i vodu i struju, i nadu u bolje sutra. Ali, kako lijepo rekoše Miloševići, Mijatovići i ostali, dok ima njih - ima i nade.
Zločin
Pitomo selo Čavaš, na obodu Popovog polja, oko 50 kilometara od Trebinja, u Hercegovini, Dalmaciji i primorju svi znaju kao "mučeničko mjesto", u kome su ustaše 11. avgusta 1941. godine izvršile stravičan zločin.
U tom stradalničkom danu, od 57 članova porodice Milošević, preživjelo je samo dvoje, a od 23 člana porodice Mijatović preživjelo je samo troje. Stradali su i Miletići, Mihići, Mičete i Pivci, o čemu je svjedočio veliki kameni spomenik nevinim žrtvama, koji je 1993. godine porušen, a stanovništvo protjerano.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
