Protojerej-stavrofor Predrag Azap: Bog nam je postao dohvatljiv kroz praznik Roždestva Hristovoga

Poručio je to u intervjuu za “Glas Srpske” protojerej-stavrofor Predrag Azap, paroh u gradu Vinkovcima i voditelj Informativne službe Eparhije osječkopoljske i baranjske.

- Večne vrednosti ovoga praznika su porodica i domaćinstvo. Molimo pred slavskom ikonom sa svojim porodicama, draga braćo i sestre i ovog Božića. Jer “kad je Bog na prvom mestu sve je na svom mestu” kaže jedna istinska hrišćanska izreka - istakao je Azap.

* GLAS: Proslavljamo najradosniji hrišćanski praznik, Božić. Koliko danas pravoslavni narod njeguje i upražnjava običaje Božića? Koliko se obilježavanje Božića danas promijenilo u odnosu na prošla vremena?

AZAP: U našim krajevima Božić je za veliku većinu građana pravoslavne vere verski praznik sa svojim sadržajem koji je nekako ugrađen u nacionalno srpsko biće. Upravo kao verski praznik, toj velikoj većini nije tek neka prilika za provod, nego dan osveženja onog svetog što naš hrišćanski narod nosi u svojim korenima. Bog nam je postao dohvatljiv kroz praznik Roždestva Hristovoga, kroz Božić koji nam dolazi. Ovim praznikom Bog je pošao čoveku u susret, postao je čovekom, postao je malenim detetom u liku Isusa rođenog od presvete Djeve Marije. Postao je čovekom kako bismo ga prepoznali u svakom biću koje se zove čovek. Postao je čovekom kako bismo ga prepoznali i u sebi i kako bismo mu dopustili da u nama zaživi, deluje i ljubi. Obilježavanje Božića se dosta promenilo, to je evidentno i sada ide u dobrom pravcu. Nekada dok je bila bezbožnička vlast, dolazilo se do glupih situacija, koje su po gradovima bile dosta česte, da su vernici za Božić morali kupovati dva bora. Bio je takav običaj i u Slavoniji. Jedan je na balkonu službeno čekao Novu godinu kad su i nevernici kitili borove, a drugog su u stanu okitili kad se to vernički čini, odnosno na Badnje veče. Nije se svugde ni palio Badnjak, a molitve i pesme Roždestva Hristovoga slabo je ko znao, ali danas je ta svečanost proslave Roždestva Hristovoga “obožena i ohristovljena” u pravom smislu reči. I hvala Bogu da je tako.

* GLAS: Koje su vječne vrijednosti ovog praznika? U kojoj su mjeri te vrijednosti danas prisutne u životu pravoslavnih hrišćana i koliko ih se oni pridržavaju? Kako im se vratiti?

AZAP: Večne vrednosti ovog praznika su porodica i domaćinstvo. Božije poslanje je započeto u krilu jednostavne, obične porodice. Prvo što je Hristos posvetio svojom prisutnošću bio je dom. Ništa neobičnoga nije se događalo tih godina u Nazaretu. Između Josifa i svete Djeve Marije postojala je sveta ljubav, duh služenja, razumevanja i želja da jedno drugome učine život srećnim. Takva je Hristova porodica: posvećena, sveta, uzorna, primer ljudskih vrlina, spremna savršeno vršiti volju Božju. Hrišćanski dom mora biti kao dom u Nazaretu: mesto gde Bog može biti prisutan, u središtu ljubavi koju svi gaje jedni prema drugima. Je li takav naš dom? Posvećujemo li mu vreme i pažnju koje On zaslužuje? Je li Hristos središte našega doma? Posvećujemo li se velikodušno drugima? To su pitanja uz ovaj praznik Roždestva Hristovoga dok promatramo malog Hrista, svetu Djevu Mariju i Josifa. Porodica je temeljna i najjednostavnija ćelija društva. To je osnovna “škola svih društvenih vrlina”. Rasadnik je društvenoga života, budući da se u porodici vežbaju poslušnost, briga za druge, smisao odgovornosti, razumevanje i pomoć te se usklađuju mnoge naravi. To se posebno ostvaruje u brojnim porodicama koje Crkva uvek podržava i blagosilja. Molimo pred slavskom ikonom sa svojim porodicama, draga braćo i sestre, i ovog Božića . Jer “kad je Bog na prvom mestu sve je na svom mestu” kaže jedna istinska hrišćanska izreka!

* GLAS: Koja je Vaša poruka hrišćanima za ovaj veliki praznik?

AZAP: Toliko smo već Božića proslavili bez prepoznatljive prisutnosti dobra i solidarnosti među nama. Toliko Novih godina započeli bez izazova novog početka. Nema nikakve sumnje da ćemo i ove godine slaviti samo običaje, ali ako bez Boga i bez novog početka radosnijeg, osmišljenijeg i odgovornijeg načina života to činimo, onda samo slavimo neke datume u našim kalendarima i običaje u narodnoj tradiciji. Kažu da je nemoguće menjati “krive Drine!” Ja pozivam naše vernike da se menjaju na dobro i nabolje, jer to je zadovoljstvo i izazov. Želim Vam da u svojim životima pokušate da se “krivudavi” putevi isprave, treba samo raditi na sebi: iz sebe izbaciti pokoju predrasudu, zabludu i smanjiti količinu praznoverja te pokušati brojne lepe želje upućene sebi i drugima malo-pomalo pretakati i u dela. Zato neka Svetlo istinsko koje dolazi na ovaj svet rasvetli Vaša srca neizmernom i nežnom ljubavlju. Proslavljanjem Božića osetimo se ohrabreni za sve lepo i dobro što smemo kao saradnici Božji učiniti za svoje najbliže i ljude koje nas okružuju.

* GLAS: U kakvoj atmosferi vjernici u Hrvatskoj dočekuju ovogodišnje božićne praznike? Kakva je situacija u Vašoj parohiji?

AZAP: Vernici Srpske pravoslavne crkve dočekaće praznik Roždestva Hristovoga dostojanstveno i molitveno. Činjenica je da je broj Srba u Hrvatskoj smanjen na 4,4 odsto po poslednjem popisu. Velika je potreba sačuvati identitet srpskog naroda, sačuvati veru, srpski jezik i ćirilično pismo. U istočnoj Slavoniji, gde se prostire naša eparhija osječkopoljska i baranjska, postoje škole s srpskim programima i organizovane crkvene opštine i parohije, dok je u drugim delovima Hrvatske mnogo teža situacija. U dve županije, osječko-baranjskoj i vukovarsko-sremskoj, danas živi 52.000 pravoslavnih Srba. Veliki je problem u gradovima, pa tako i u mojim Vinkovcima. Mi smo mala pravoslavna duhovna oaza. Imamo svega stotinjak domova koji dolaze i cirkulišu kroz Crkvu i bogoslužbeni godišnji krug. Mnogo je još onih iz “ćuteće” generacije, mješovitih brakova, koji su prisutni u Vinkovcima. No, trudimo se da okupimo naše ljude, da im budemo neka vrsta zaštite i mogućnosti da slobodno ispovedaju svoju veru i izražavaju svoju nacionalnu pripadnost. To je u današnjoj Hrvatskoj jako teško, zbog opterećenja i posledica proteklog rata na ovim područjima. Teško je biti danas Srbin u Hrvatskoj.

Savjeti

* GLAS: Šta savjetujete onima koji spas od problema i nedaća traže u molitvi i vjeri?

AZAP: Sveta Crkva je kao mati. Kada joj sin sagreši, ona ga kori, ali opet sastradava sa njim. Sveta naša Crkva je izvor koji napaja sve žedne i zato sveštenici služe liturgiju, da bi Hristos blagosiljao ljude i čuvao zemlju od svake bolesti i slabosti. Zato pozivam sve vernike, sve umorne i one koji su u duševnim i telesnim problemima i nedaćama da dolaze redovno na svetu liturgiju i sva druga molitvoslovlja. U crkvi se dešava najbolja sveta terapija.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.