NATO bombe mučki ugasile mladost

 NATO bombe mučki ugasile mladost 30.08.2018 13:00 | Milijana Latinović

Banjaluka - Sjećanje na saborce koji su poginuli u bombardovanju NATO avijacije na Zlovrhu, najvišem uzvišenju Žepske planine, ne blijedi, a rana na srcu ni nakon 23 godine nije zacijelila niti će ikada.

Ovim riječima se jedan od četvorice preživjelih pripadnika rogatičke Lake pješadijske brigade Željko Delić iz Sokoca prisjetio deset poginulih saboraca koji su u noći između 29. i 30. avgusta 1995. godine živote izgubili u nekadašnjem vojno-komunikacijskom objektu na Zlovrhu.

Braneći svoja ognjišta, nejač i otadžbinu do posljednjeg daha nisu odstupali s borbene linije, a njihovo herojstvo utkano je u temelje Republike. Njihovu borbu za slobodu mučki je prekinuo neprijatelj koji je pod okriljem noći na njih istresao granate. Sumorno i prohladno avgustovsko jutro toga dana, prisjeća se Delić, mirisalo je na jesen. Ni slutili nisu da će im kupus s mesom koji su pojeli onako s nogu, biti posljednji zajednički obrok. Kazao je da su u predvečerje toga dana primijetili učestala NATO izviđanja ali da nisu ni pomislili da se povuku s linije. Odavno su već bili, veli, oguglali na nevolju koja im lebdi nad glavama u strašnom vihoru rata.

- Detonacija me prenula iz sna. Nas 14 bilo je u tom objektu, koji se rušio od siline udara. Plafon je otpadao i zatrpavao nas. Ležali smo bespomoćno dok se sve oko nas treslo i raspadalo. Od dima i prašine ništa se nije vidjelo. Osjećao sam samo vrelinu i bezuspješno pokušavao da pronađem naočare i pušku. Ničeg nije bilo - prisjetio se Delić. Sreća u nesreći, kaže, bilo je to što je vojničke čizme imao na nogama, pa je nekako uspio da se oslobodi svega što se sručilo na njega. Još dvije detonacije su odjeknule, a onda je čuo i kapetana Dragomira Karišika.

- I sada mi u glavi odzvanja njegov krik “Pomagajte izginu mi vojska”. Još dvojica saboraca su iako zatrpani do grla zapomagali i tražili pomoć. Jeza se uvukla u kosti, srce je htjelo da mi iskoči iz grudi. Vidjeli smo da NATO avijacija bombarduje kasarnu u Han Pijesku. Detonacije su se nizale jedna za drugom - ispričao je Delić i dodao da su tumarajući kroz noć uspjeli doći do drugog voda jedinice. Sa suzama i sjetom na licu Delić je dodao da su osim Karišika i njega preživjela još dvojica njihovih saboraca, dok je živote na Zlovrhu izgubilo njih deset, mahom mladića, među kojima i jedan devetnaestogodišnjak. Da tu noć nije izvukao živu glavu, dodaje Delić, nikada ne bi saznao da će postati otac jednoj Milici, njegovoj mezimici.

Rodbina, prijatelji i preživjeli saborci nastradalih okupiće se danas kod spomen-obilježja na Zlovrhu da odaju počast herojima za čije stradanje do danas niko nije odgovarao.

Pas vjerni prijatelj

Željko Delić je ispričao da je s njima na borbenoj liniji dvije godine bio pas, koji je u noći kada su bombardovani nestao bez traga.

- Mislio sam da je nastradao. Nakon tri mjeseca, kada smo bili na liniji u Goraždu došao je do nas, prešavši 80 kilometara od Zlovrha. Sam Bog zna kako se spasio - rekao je Delić.



© Glas Srpske 2012 ISSN 2303-7385 | Impresum | Marketing | Kontakt | Latinica | Ćirilica