Krajiško srce za zavičaj kuca i kada je miljama daleko

Milijana Latinović
Krajiško srce za zavičaj kuca i kada je miljama daleko

Bosanski Petrovac - Da krajiško srce najjače kuca za zavičaj i kada je miljama daleko od ognjišta još jednom su potvrdili Krajišnici koji žive u Čikagu, a koji su na ovogodišnjem tradicionalnom “Krajiškom prelu” sakupili novac za dogradnju Crkvenoopštinskog kulturnog centra “Petar Mirković” u selu Kolunić kod Bosanskog Petrovca.

Uz bogatu trpezu, zavičajnu muziku i uspomene koje nose iz rodnog kraja, Krajišnici iz Udruženja krajiških Srba “Prelo” u Čikagu okupili su se početkom ovog mjeseca u sali manastira Nova Gračanica u Čikagu, 18. godinu zaredom. Druženje su uveličali folklorni ansambli, a na pozornici su blistale narodne nošnje, dok se srpsko amatersko pozorište iz Čikaga predstavilo dijelovima predstave “Srpska ramonda”, koju su pripremili povodom obilježavanja vijeka od završetka Velikog rata. Kao i prethodnih godina, i ovogodišnje “Krajiško prelo” bilo je humanitarnog karaktera, a Srbi okupljeni u udruženju ponovo su pokazali da nisu zaboravili rodni kraj.

Predsjednik udruženja Ljubinko Špegar, rodom iz Kolunića, rekao je za “Glas Srpske” da je udruženje osnovano kao neprofitna organizacija s ciljem očuvanja srpske kulture, tradicije, jezika, običaja i vjere.

- Jedan od važnijih zadataka je humanost, odnosno prikupljanje pomoći za bolesne, invalide, talentovanu djecu, kulturno-umjetnička društva, popravku i dogradnju srpskih pravoslavnih crkava u FBiH i Hrvatskoj. Ovaj put odlučili smo da novac ide za dogradnju crkvenokulturnog centra u Koluniću. Novac ćemo prikupljati do kraja mjeseca, a već početkom aprila poslaćemo na crkveni žiro račun - istakao je Špegar.

Koliko je podrška i pomoć prijatelja preko okeana velika i značajna najbolje znaju povratnici u ovo krajiško selo, koji su devedesetih u vihoru rata prognani sa svojih ognjišta i koji su se, uprkos surovim uslovima života, vratili da iz pepela ponovo grade kuće i ožive zavičaj.

- Zahvaljujući ljudima dobre volje koji su do sada donirali novac kao i parohijanima ovog sela, objekat koji još nije završen već sada mnogo znači svim povratnicima. Uz božju pomoć i naše ljude preko Bare radovi će uskoro biti završeni. Imaćemo prostor u kojem ćemo, ako bog da, slaviti rođenja, krštenja, vjenčanja i rođendane - kazao je mještanin Duško Latinović, jedan od oko 280 povratnika na području Crkvene opštine Kolunić.

Protoprezviter-stavrofor Zdravko Bogojević, paroh treće parohije petrovačke, kaže za “Glas Srpske” da je izgradnja ovog objekta početa još u avgustu 2010. godine.

- Među prvima pomogli su Duško Perić iz Diseldorfa, porijeklom iz ovog kraja, vlade Srpske i Srbije te brojni privrednici. Zahvaljujući pomoći dobrih ljudi osposobili smo prvi sprat, koji se već koristi uglavnom za daće. Boraveći u svom rodnom selu ove godine, Ljubinko Špegar ponudio se da pomogne. Uz blagoslov episkopa bihaćko-petrovačkog Sergija i novogračaničko-srednjozapadnoameričkog Longina organizovao je humanitarno veče u Čikagu - rekao je paroh Bogojević.

Dodaje da su humanisti te večeri sakupili 2.610 američkih dolara te da je u međuvremenu sakupljeno još oko 1.000 dolara.

- Ne mogu mnogo da očekujem od naroda Crkvene opštine Kolunić jer znamo da su oni povratnici i da ne žive baš u zavidnim ekonomskim uslovima. Uglavnom se rado odazovu na dobrovoljne akcije, bilo da je riječ o izgradnji objekta bilo o uređenju seoskog groblja. Centar “Petar Mirković” ima ogroman značaj, prije svega jer se nalazi u blizini groblja koje je površinom jedno od najvećih i najstarijih na području petrovačke opštine, te se u njemu obavljaju daće nakon sahrana - rekao je Bogojević i dodao da bi objekat u budućnosti služio i za razna druženja i proslave.

Naglasio je da je neophodno još opremiti kuhinju, ugraditi grijanje i fasadu u potkrovlju, gdje je planirano uređenje tri sobe sa kuhinjom i kupatilom kako bi oni koji dođu iz daleka, a nemaju gdje da prenoće, mogli tu da borave.

Petar Mirković

Crkvenoopštinski kulturni centar u Koluniću nosi naziv po čuvenom učitelju Petru Mirkoviću, koji je daleke 1855. godine rođen u ovom krajiškom selu. Kao mladić četovao je u četi vojvode Petra Mrkonjića i bio sekretar poznate velike srpske dobrotvorke mis Adeline Irbi. Ostao je upamćen po svom “Bukvaru za nepismene”, koji je štampan u nekoliko stotina hiljada primjeraka.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.

© AD "Glas Srpske" Banja Luka, 2018., ISSN 2303-7385, Sva prava pridržana