KOMENTAR: SIMBOLI BANjALUKE - u procjepu između mercedesa i praznog papira

Razlog za početak ove priče leži u Odluci Ustavnog suda Republike Srpske iz februara 2013. godine, kojom je utvrđeno da odredbe Statuta grada Banjaluka, koje propisuju grb i zastavu grada, nisu u saglasnosti sa Ustavom Republike Srpske i Zakonom o lokalnoj samoupravi. Sud je ocijenio da se ne radi o simbolima sa kojima se mogu identifikovati svi građani koji žive u gradu. Ova presuda naslonila se na raniju presudu Ustavnog suda BiH, koji je poništio tadašnji grb i himnu Republike Srpske.

Od tada traje još jedna priča, tako tipična za ovu komplikovanu zemlju, u kojoj su čak i obilježja predmet sudskih sporova i odluka, sa prvim ciljem (onih koji su osporavali) da simbola, grba i zastave, kako Republike, tako i opština i gradova, uopšte ne bude ili, kao druge mogućnosti, da rješenja budu potpuno bezlična. Treću mogućnost je svojevremeno patentirao jedan poslanik bošnjačke nacionalnosti u Narodnoj skupštini predlažući "pravilo mercedesa" tj. da simbol - grb bude na primjer krug podijeljen u tri polja (kao simbol "mercedesa") te da "svaki konstitutivni narod crta" u "svom" polju.

Pošto "mercedes" nije prihvatljiv jednima, a postojeći simboli drugima, a bezlična obilježja većini, godinama traje sudska, politička, dizajnerska i emotivna borba. Grad Banjaluka već više od četiri godine ne uspijeva izaći iz čvora emocija, sudske odluke, dizajna i politike i danas grad nema ni grb, ni zastavu, što većina građana ni ne zna, već se, po inerciji, koriste "stari" grb i zastava. Naime, izvršavajući pomenutu odluku Ustavnog suda, Skupština grada je još 30. maja 2014. godine izbrisala iz Statuta opis grba i zastave i od tada, dakle, tačno tri godine, naš grad nema važećih simbola.

Dodatni paradoks ove priče je da se radi o izvršenju odluke Ustavnog suda i to Republike Srpske te je njeno nesprovođenje urušavanje autoriteta jedne od najvažnijih entitetskih institucija, što opet može ići samo u korist onih koji ne vole i ne žele ni ovu instituciju, ni Republiku.

U osnovi se radi o izboru između više loših rješenja postavljenog problema:

- tvrdoglavo insistiranje na ranijim simbolima je i teoretski neizvodivo, jer su oni obrisani iz Statuta još 2014. godine,

- neizvršenje presude urušava autoritet institucije Republike Srpske i koristi samo protivnicima Republike i njenih institucija,

- izvršenje odluke po principu "mercedesa" neprihvatljivo je većini stanovnika,

- opredjeljenje za "grad bez simbola" te izbor "bijelog papira" do daljeg i prihvatanje grada bez ikakvog službenog identiteta i "vizuelne lične karte" je pogotovo neprihvatljivo i bio bi kao život ličnosti bez ličnog imena i prezimena.

U takvom okviru, izboru između više loših rješenja, grad, Uprava i odbornici nalaze se i sada, četiri godine nakon donesene odluke. Tri pokušaja izbora, javni konkursi i direktne ponude su propali. U rješavanje problema ušlo se po četvrti put za četiri godine.

Treba da kažemo i da pokušaj traženja istorijskih korijena ne pomaže. Banjaluka nema heraldičke tradicije. Ranija istorija samo vodi do pojedinih porodičnih, velikaških grbova sa šireg područja. U arhivama i spisima nema tragova grba grada prije Prvog svjetskog rata. U Kraljevini Jugoslaviji prvi pokušaj dizajniranja se pojavio kao neobičan pokušaj istorijsko-nacionalne podvale, jer ponuđeni grb Banjaluke je neobično ličio na grb Zagreba. Poslije se, na prvom, ne baš likovno uspješnom, grbu pojavljuju motivi Kastela i Vrbasa, koji traju kroz sva obilježja u proteklih stotinjak godina. Nakon Drugog svjetskog rata pojavljuje se već poznato obilježje grada na štitu zelene boje, koje je modifikovano izbijanjem rata 1992. godine.

Rješenje koje je sada ponuđeno, u četvrtom pokušaju, predstavlja maksimum koji se može postići u zadatim nemogućim okvirima. Dizajnirao ga je neosporan autoritet u regionalnoj heraldici Dragomir Acović iz Beograda, a izbor motiva i elemenata grba i zastave teško je osporiti. Podlogu na štitu čine boje u rasporedu sa zastave Republike Srpske (crveno/plavo/bijelo odozgo nadolje na štitu), što je jasan znak pripadnosti Banjaluke Republici Srpskoj i značaju glavnog grada. Struktura na štitu ima sličnosti sa grbom Beograda, jer na njoj dominira tvrđava (Kastel) u čijem je podnožju rijeka (Vrbas). U grbu Beograda na rijekama je prikaz galije, a na novom štitu Banjaluke su vrhovi prepoznatljivih dajak čamaca, kao još jedne specifičnosti. Osnovni grb, štit, je baroknog oblika koji mu daje dodatnu dinamiku kompozicije, a po čemu je takođe sličan grbu Beograda. Nova zastava grada je lijepo stilizovana, sa prikazom sadržaja sa štita u kvadratnoj formi, tj. na crveno-plavo-bijeloj podlozi su motivi Kastela, Vrbasa i dajaka.

Viši nivoi grba, koje ranije Banjaluka nije imala, dodaju još lokalnih simbola. U srednjem grbu štitu se dodaje bedemska kruna, karakteristična za prestone gradove, s uklopljenim, prepoznatljivim pročeljem/fasadom Banskog dvora, koje je i ranije bilo na gornjem rubu grba. U velikom grbu, koji je heraldički tradicionalno složena kompozicija i koristi se u rjeđim prilikama, dodato je i lišće kestena u podnožju te dva istorijska lika čuvara grba. Tražeći adekvatne likove u istoriji Banjaluke sami su se nametnuli likovi Petra Kočića, koji simbolizuje i umjetnost i pisanu riječ i slobodu i patriotizam, te bana Milosavljevića, vojnika i državnika, kao simbola urbanizacije i intenzivnog razvoja grada.

Cijeloj ovoj kompoziciji teško je naći primjedbe, kako izboru simbola, tako i heraldičkom prikazu, a o likovnim rješenjima - crtežima je puno teže diskutovati, jer tu počinju dominirati estetske procjene i pitanje ukusa, a, "o ukusima se ne raspravlja".

Otpori novom rješenju dolaze sa raznih strana i iz različitih razloga. Dio otpora je emotivne prirode, zbog identifikacije sa prethodnim grbom. Drugi dio otpora je politički, čak politikantski, jer oni koji ne moraju tražiti rješenje opstruišu dolazak do njega po principu "što gore to bolje" nalazeći sjajnu temu za politički otklon. Treći otpori dolaze od onih koji i dalje traže "mercedes", a četvrti zbog sujeta ko je dizajnirao nove simbole grada. Sve u svemu, broj i struktura onih koji pružaju otpor nalaženju novog rješenja je vrlo šarolik i u potpuno različitim uglovima scene.

Kao i u svim drugim otvorenim problemima - najmanji rizik je ne činiti ništa. Ova administracija će rizikovati čineći i nudeći rješenja. I ovdje imamo rješenje i njime možemo biti zadovoljni u zadatim državnim i istorijskim okolnostima.

Igor Radojičić, gradonačelnik Banjaluke

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.