Glumac Branko Janković o poljoprivredi, životnom pozivu i stanju u društvu: Novac diktira životne uloge

Anita Janković-Rečević
Glumac Branko Janković o poljoprivredi, životnom pozivu i stanju u društvu: Novac diktira životne uloge

Svojim životom i radom želim da budem primer, pre svega, svojoj deci, a onda i svima ostalim, dok uzgojem koza želim pokazati da se može živeti od poštenog rada za dobrobit društva i ove zemlje.

 

Rekao je ovo u intervjuu za "Glas Srpske" glumac Branko Janković kojeg je javnost zavoljela kao kadeta Džakovića u TV seriji "Vojna akademija", ali i kao Mićka u seriji "Meso".

- Vreme je takvo da će se ljudi po svaku cenu prerušiti u bilo koju profesiju kako bi došli do novca. Ako treba, biće istovremeno i glumac, političar, sveštenik, apsolutno sve. Ništa ne možemo uraditi ako unutar profesije, ma koja bila, nema morala, zdravih kriterijuma, stručnosti i kvaliteta - rekao je Janković.

GLAS: Šta Vas je nagnalo da se okrenete poljoprivredi i kako ste se opredijelili za uzgoj koza?

JANKOVIĆ: Budućnost ovih prostora je u proizvodnji prirodne hrane jer ni u jednoj industrijskoj grani nemamo šanse. Majka priroda nam je dala razna bogatstva i proizvodnja hrane je siguran put. Zapadna Srbija i moje selo Gunjaci su u odumiranju, njive zarastaju, a prostor pun šiblja i korova je idealan za uzgoj koza.

GLAS: Da li je teško pronaći tržište za kozje proizvode?

JANKOVIĆ: Ne. Moje proizvode ko jednom proba, uvek kupuje i preporučuje drugima. Mreža se širi i smatram da svaki proizvod, ako se radi na pravi način, ima kupca.

GLAS: Kako reaguju Vaše kolege kada čuju da uzgajate koze?

JANKOVIĆ: Iz šale me zovu don Branćini jer se moj brend zove "Koza nostra", ali predlog za širenje kozarstva sam dobio od njih. Porodična kuća u Gunjacima mi je nekoliko puta poslužila za organizovanje premijera filmova i predstava i na tim događajima moja mama Cvetina bi dočekala ljude kako dolikuje našoj kulturi, prepunom trpezom svega. Gostima se ta hrana dopadala, želeli su da je kupe i tako je sve krenulo. U šali znam reći da je to hrana sa mirisom na ruke majke.  

GLAS: Jeste li razmišljali o tome da se potpuno oprostite od glume i okrenete porodičnom biznisu?

JANKOVIĆ: Ne, ne razmišljam o takvim stvarima. Kada čovek ima talente, ne treba nijedan suzbijati. Uvek sam bio vezan za prirodu i zavičaj, ali gluma me objašnjava, kristališe i preispituje. To je sve jedna celina.

GLAS: Šta je za Vas gluma i kako ste se odlučili za taj poziv?

JANKOVIĆ: Gluma nije trka na sto metara već maraton, a da bi postigli uspeh, neophodno je svakodnevno učenje i usavršavanje. Kao srednjoškolac sam razmišljao kojom profesijom bih mogao da se bavim a da budem zadovoljan, srećan i uspešan. Probao sam amaterski da glumim i ubrzo na časovima uvideo da je to ta širina koja me ispunjava.

GLAS: Da li se bolje snalazite u komedijama ili ozbiljnim pozorišnim komadima?

JANKOVIĆ: Važan mi je sadržaj teksta i ekipa sa kojom radim. Od toga zavisi da li ću se osećati bolje ili lošije u nekoj ulozi, bez obzira na žanr. Ta dva elementa su ključna da lik koji tumačim uradim što bolje i  temeljitije.

GLAS: U čiji lik i kožu Vam je bilo najteže "ući" tokom karijere i zašto?

JANKOVIĆ: Dva lika koja sam tumačio su mi bila izuzetno kompleksna i daleka. Prvi lik je Tuzembah, u predstavi "Tri sestre". Bio sam student i životno nedovoljno iskusan za tu ulogu pa mi je bilo teško da u potpunosti dočaram njegovu platonsku ljubav prema Irini. Druga uloga je bila Franc Ferdinand u predstavi "Četrnaesta", a razlog je visok društveni stalež koji nije prisutan u mom privatnom životu pa nisam mogao koristiti lična iskustva pri kreiranju tog lika.

GLAS: Kako gledate na činjenicu da su novi uzori postale starlete i instant zvijezde rijalitija?

JANKOVIĆ: Gigantske firme da bi prodale svoj proizvod, koji je većinom nikakav, u javni život pozicioniraju svoje marionete pomračenog uma, sposobne da zavedu masu. Ljudi su spremni dati ogroman novac da bi bili poput tih svojih uzora na javnoj sceni. Te iste gigantske firme uništavaju školstvo, zdravstvo, moral, sve s ciljem zaglupljivanja mase, a uz pomoć starleta i instant zvezda. Nekada su tu ulogu imale etikete na proizvodima, a sada su, nažalost, te etikete ljudi.

Želje

GLAS: Po čemu ćete pamtiti 2017. godinu i šta priželjkujete u ovoj godini?

JANKOVIĆ: U 2017. sam postao otac, po drugi put, kćerkice Koviljke i po tome ću zauvek pamtiti prošlu godinu. U ovoj želim još jedno dete. To mi je najveća želja.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.

© AD "Glas Srpske" Banja Luka, 2018., ISSN 2303-7385, Sva prava pridržana