Vojko Aleksić iz Srpca, šampion humanosti pune tri decenije

Dejan Jovičić
Vojko Aleksić iz Srpca, šampion humanosti pune tri decenije

Srbac - Šezdesetšestogodišnji Vojko Aleksić iz Srpca po svemu bi se mogao nazvati jednim od najvećih humanista ne samo u srbačkoj opštini.

Tokom 30 godina više od 70 puta je dovezao pomoć u rodni kraj, a pomagao je siromašnima, nezbrinutoj i bolesnoj djeci, porodicama palih boraca i starim osobama u čitavom regionu. Naročito ga pamte medicinske ustanove u Srpskoj i u Srbiji, kojima je isporučio više od 300 invalidskih kolica i drugih ortopedskih pomagala.

- Pomoć sam sa suprugom Marom donosio iz njemačkog Špajera gdje sam radio, a najčešće sam dolazio u ratu. Donosio sam zavoje, infuzije i drugu medicinsku opremu za vojnike, ali i veće količine hrane i garderobe. To sam učinio uz pomoć naših ljudi iz inostranstva - kaže Vojko.

Djetinjstvo je proveo u siromašnoj porodici, a težak život ga je opredijelio da pomaže ugroženima. Putem novina koje izlaze za srpsku dijasporu pronašao je na desetine unesrećenih iz RS i Srbije koji su postali njegovi štićenici. Sa nekima od njih druguje više od 20 godina.

- Ne tražim ništa za pomoć koju dajem, ali se uvijek obradujem kad dobijem pismo zahvalnosti koje me posebno dirne. Imam nekoliko albuma sa pismima i zahvalnicama koje sam dobio od ljudi i organizacija kojima sam pomagao. Ne mogu ni izbrojati koliko sam novca do sada odvojio. Mogao sam sagraditi najmanje pet kuća, a ni svoju porodičnu kuću u Srpcu još nisam opremio do kraja. Važnije mi je bilo pomoći drugima - kaže Vojko.

U posebnom sjećanju mu ostaje donacija koju je poslao za majku sa 18 djece iz Brankovine kod Valjeva i pomoć koju već 16 godina pruža Nadi Matić koja je kao petnaestogodišnja djevojčica teško povrijeđena u NATO bombardovanju 1999. godine.

- Nada je tada ostala nepokretna. Upoznali smo se i jedno vrijeme je sa roditeljima provela u Srpcu i u Njemačkoj gdje sam je vodio po raznim klinikama, ali nije bilo pomoći. Nastavio sam da pomažem njeno liječenje, čak sam podigao i kredit kako bih joj pomogao da napravi kuću. Sada je srećno udata za jednog ratnog invalida i ima četvorogodišnjeg sina, a postala je čak i olimpijska reprezentativka Srbije u stonom tenisu za paraplegičare - ponosno završava priču o svojoj heroini.

Šampion u humanosti, koji u svojoj riznici ima gotovo 40 zahvalnica, na kraju poručuje da će pomagati dok god bude živ.

Sinovi

Humanu crtu Vojko Aleksić prenosi i na sinove Sinišu i Gorana koji su odavno zasnovali svoje porodice i trude se kad god mogu da učestvuju u humanitarnim akcijama.

- Već neko vrijeme sam u penziji i više ne mogu da pomažem ljudima u tolikoj mjeri, ali neću odustati od toga dok sam živ. Kad god vidim nekog prosjaka da ispruži ruku, daću mu koju marku, a siromašnu djecu iz Srpca ću kao i do sada, kad ih sretnem, uvijek odvesti u pekaru da kupe nešto za jelo kako ne bi ostali gladni - priča Vojko Aleksić.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.

© AD "Glas Srpske" Banja Luka, 2018., ISSN 2303-7385, Sva prava pridržana