Veljko Večernović iz Nožičkog kod Srpca zanata se ne odriče ni u devetoj deceniji

Dejan Jovičić
Veljko Večernović iz Nožičkog kod Srpca zanata se ne odriče ni u devetoj deceniji

Srbac - Iako je zagazio u devetu deceniju života, jedan od najstarijih obućara u Republici Srpskoj Veljko Večernović (81) iz Nožičkog kod Srpca ne planira da digne ruke od svog posla koji predano radi već pune 63 godine.

Još od 1955. godine, kada je završio zanat kod sugrađanina Jovana Stamenića, popravio je i izradio blizu 100.000 pari obuće, a mušterije mu dolaze ne samo iz Srpca nego i susjednih opština, pa čak i mnogi Srpčani koji dođu u rodni kraj sa privremenog rada u inostranstvu.

- Kad sam završio obuku za obućara, prvo sam radio u selu Povelič, a onda sam otišao u Njemačku kako bih usavršio svoje znanje. Potom sam se vratio u Srbac i otvorio radnju u jednoj staroj kući porodice Trumić, a u svojoj radionici u centru Srpca radim već 33 godine - priča Veljko.

Obuću popravlja na starim “singericama” od kojih je jedna prevalila radni vijek dug 150 godina, a nabavio ju je u Zagrebu kod jednog čuvenog obućara. Kako kaže, mušterije su prezadovoljne njegovim radom, zbog čega već više od šest decenija ne može “dići glave od posla”.

- Tehnologija svakog dana napreduje pa tako i načini popravke obuće, ali ljudi cijene tradicionalne metode koje vrijeme nikada neće pregaziti. Kao u svakom zanatu, i ovdje postoje najmodernija postrojenja, ali ako nemate znanje, džaba vam sve mašine koje posjedujete. Moje stare “singerice” još kvalitetno rade i dovoljne su za sve vrste popravki, a to ljudi u Srpcu znaju i zato se ne mogu požaliti jer posla stalno ima - kaže Veljko.

Dodaje da radi puno radno vrijeme šest dana u sedmici, a osamdesetih godina prošlog vijeka znao je ostajati i do ponoći jer su se pred njegovom radnjom stvarale dugačke kolone.

- To su bila drugačija vremena jer je Srbac imao više stanovnika, a privreda je bila u najvećem usponu. Dolazili su mi radnici nekadašnjih fabrika “Itris” i “Stirokart” koje su zapošljavale na hiljade ljudi. Radio sam i novu obuću po narudžbi, a danas su to uglavnom neke sitne popravke - ističe Veljko.

Sa nostalgijom govori da su prošla vremena kada se proizvodila kvalitetna obuća i dodaje da se današnje cipele i patike bukvalno nose “od danas do sutra”.

- Sve je na bazi lijepljenja i više nema kovane i šivane obuće kao u staro dobro vrijeme. Obuća danas nije skupa, a samim tim i ne traje dugo. Popravka često bude skuplja od vrijednosti obuće pa se ljudima često ne isplati da je krpe. Rijetki su trenuci kada neko donese pravu kožnu cipelu, što dovoljno govori o današnjem kvalitetu - kaže Veljko.

Među mušterijama ima najviše Srpčana srednjeg i starijeg životnog doba, ali i onih koji još nisu postali ni punoljetni, naročito djevojaka koje uglavnom donose štikle na popravku. Veljko kaže da se još nije umorio od posla, a, na svu sreću, i zdravlje ga zasad dobro služi.

- Putujem gotovo svakodnevno na posao iz Nožičkog koje je udaljeno od Srpca desetak kilometara. Često me sin kritikuje što i dalje majstorišem u ovim godinama, ali radiću sve dok me ruke budu služile i dok budem mogao voziti automobil - kaže Veljko.

Sve manje zanatlija

Veljko Večernović jedan je od dvojice obućara koji rade u Srpcu i jedan od rijetkih zanatlija koji žive od svog rada. Primjer za to je zanatski centar u Srpcu u kojem rade svega dvojica zanatlija, dok su preostali lokali orijentisani na ugostiteljsku djelatnost.

 

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.

© AD "Glas Srpske" Banja Luka, 2018., ISSN 2303-7385, Sva prava pridržana