Uz molitvu i čeličnu volju hodočasnici iz Kotor Varoša ispunili misiju dugu 400 kilometara

Put bola, suza, krvi i znoja, kako ga opisuju, prepješačili su za devet dana. Poklonički put nije bio nimalo lak, ali su vjera i čelična volja nadvladali sve nedaće. U namjeri da ispune svoju duhovnu misiju bodrili su ih njihovi najmiliji, njihova djeca i prijatelji. Žuljeve na nogama, umor i noći provedene pod vedrim nebom zaboravili su čim su kročili nadomak svetinje.

Trnovite staze do manastira Trivunović je prepješačio i prije dvije godine, a visoka temperatura koja ga je pratila tada, sustigla ga je i ovog puta. Znao je da neće biti lako, ali, svaki napor, kako kaže, vrijedi truda kada se kroči na sveto tlo.

- Heroj je ovoga puta bio Jadranko, koji se već na početku susreo sa žuljevima i nateknućem skočnog zgloba, a na kraju i prehladom. Svakim danom je osjećao neizdržive bolove i nije mi bilo lako da gledam bol u njegovim očima. Vjera i želja da dođe do kraja i da se pokloni svetom Vasiliju bila je jača od neizdrživih bolova. Uz molitvu i vjeru prešao je granice svojih mogućnosti - ispričao je Trivunović.

Ističe da je na put krenuo da bi se pomolio za svoju porodicu, kumove, prijatelje i svoj Kotor Varoš.

- Otišao sam sa željom da zahvalim Bogu na velikom bogatstvu, a to su moja djeca. Prvi put kada sam išao Lazar je punio godinu, a po mom drugom dolasku kćerkica će napuniti godinu. Živimo u vremenu kada smo se udaljili od Boga i kada je sve veći broj teško bolesnih i volio bih da ova naša mala žrtva podstakne bar jedan broj ljudi da se okrenu Bogu, vjeri i molitvi, jer to je lijek za mnoge naše probleme i spasenje - rekao je Trivunović i dodao da se u ime mnogih koji su ga zamolili pomolio za bolesnu djecu.

Za Šebića, koji je do svetinje pješačio prvi put, dolazak u manastir najljepši je poklon, jer je na sveto tlo kročio na dan svog rođenja.

- Nije lako pješačiti devet dana pod teretom opreme, spavati gdje god da se zadesimo, hodati planinama i kanjonima uz bol žuljeva i rana, ali smo nagrađeni neopisivim duhovnim zadovoljstvom - istakao je Šebić, zahvalivši Trivunoviću, koji je bio uz njega i pomogao mu da uz jaku želju, vjeru u Boga i molitvu izdrži do kraja.

Najviše sa, kaže raduje zbog toga što je izdržao put uprkos nateklim zglobovima i nije odustajao od svog cilja. Želja da svoju duhovnu misiju sprovede do kraja održala ga je na nogama. Put je posvetio oporavku srednjoškolca Vanje Pejakovića i smiraju duše pokojnog Vanje Kršića.

- Svoju žrtvu podnosim za zdravlje mojih najmilijih, posebno kćerke Anđele - kazao je Šebić.

Ove odvažne momke, kojima se ponosi cijeli Kotor Varoš, na put do manastira Ostrog uz blagoslov je ispratio paroh kotorvaroški jerej Živko Ilić. Želja im je, kako kažu, da ovo hodočašće postane tradicija i da svake godine mještani ove opštine idu po blagoslov u manastir Ostrog.

Podrška

Kotorvarošane su na hodočasničkom putu podržali mnogi.

- Zahvaljujem svima koji su bili uz nas, a posebno novootvorenoj firmi "Alp" iz Banjaluke, koja mi je obezbijedila opremu - rekao je Dragan Trivunović.

Jadranko Šebić je zahvalio kumu Mili Popu, zatim Mili Grbiću na opremi i Predragu Petroviću Predi.

- Posebnu zahvalnost dugujem Dariju Jukiću, koji nas je toplo dočekao u Vitezu, kafe-baru "Gran pri" Banjaluka i kafe-baru "Roleks" Kotor Varoš - dodao je Šebić.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.