Umijeće i vjeru posvetili Bogu

S. Mitrović, D. Stokanić
Umijeće i vjeru posvetili Bogu

Neko je nekad rekao - daj mi dijete da ga vaspitam do 12 godina, a onda neka ga uzme ko god hoće, ono će do kraja života ostati sa onim što sam ga ja naučio i kako sam ga vaspitao.

Ako u tome ima istine, onda će Dejan Duvnjak, učenik petog razreda Osnovne škole „Sveti Sava“ u Rogatici cijeli život biti poklonik običaja koji se upražnjavaju uz vjerske praznike među kojima je i Roždestvo Hrista, u narodu popularni Božić.

Iako je u junu tak navršio deset godina, Dejan je stalni božićni polaznik u više porodica u susjedstvu. On taj zadatak obavlja i na način kao da mu je puno više godina, a sve uz tradicionalne zdravice za ovaj najradosniji hrišćanski praznik.

Nakon žaranja badnjaka, Dejan po starom dobrom običaju ostavi koju paru pred šporetom i  zatim daje „dozvolu“ da se domaćin i ostali ukućani mogu omrsiti, plećkom od zaoblice. Za uzvrat, kad polazi iz domaćinove kuće, ili koji dan kasnije, kao uzdarje dobija prigodan poklon na svečanosti koja se naziva „prevođenje polaznika“.

Sa tri godine ovog nevjerovatnog dječaka, roditelji Mirko i Nataša, uveli su u osnovnu molitvu „Oče naš“ i prvu strofu molitve uz lomljenje slavskog kolača, poznatu kao „Slavarica“. Time je on sebi obezbijedio mjesto u vrhu slavske trpeze u svakoj kući  gdje je, sa roditeljima, ili sam, išao na slavsko veselje.

Pored posvećenosti vjeri, Dejan je istovremeno i odličan učenik. Posebno se ističe na časovima vjeronauke. Bez njega rijetko može proći neka priredba uz školsku slavu Sveti Sava, godišnjicu crkvenog KUD „Sretenje“, čiji je prvi predsjednik protojerej Gvozden Arambašić i otkrio njegov talenat. Recitovao je čak i pred mitropolitom dabrobosanskim, gospodinom Nikolajem.

Dejan ne samo da kao odrastao čovjek govori božićne, slavske i ostale molitve i  zdravice, on veoma dobro recituje i poeme „Rađajte majke Srpkinje“ Božidara Glogovca i „Zdravicu srpskom narodu“ Ljubivoja Ršumovića koje su namijenjene afirmisanim dramskim umjetnicima.

Jovica Gajin iz Banjaluke, već dvanaest godina bavi se pirografijom, jednom od najtežih i najzahtevnijih tehnika oslikavanja drveta. Pirografiju, što u prevodu znači „oslikavanje vatrom“,  Jovica koristi za izradu ikona.

Talentovani Jovica, iako ima cerebralnu paralizu, do sada je izradio oko 500 radova i na svih sedam kontinenata nalazi se bar jedna njegova ikona.

Jovica kaže da materijale za pirografiju pronalazi uglavnom u okolnim selima.

- Laganim potezima pirografa, preciznim sagorijevanjem drveta stvaraju se linije, a lik sveca trajno se prenosi na drvo. Po završetku crtanja pomoću pirografa, ikona se lakira specijalnim lakom, koji joj daje konačan izgled. Za pirografiju se obično koristi svijetlo drvo kao što su lipa, bukva ili breza jer imaju nenametljivu teksturu pa daju dobre kontraste. Međutim, koriste se i druge vrste drveta kao što su bor i hrast - ispričao je Gajin.

On je dodao da se pirografija takođe primjenjuje i na predmetima od kože.

Rijetko radim druge motive. Do sada sam izradio veliki broj ikona, imam oko 500 radova. Za izradu jedne ikone veličine A4, potrebno mi je oko dva do tri dana. Ova vrsta umjetnosti dugo vremena bila zanemarena kod nas, ali u zadnje vrijeme sve više ljudi prihvata i traži ikone i druge motive urađene pirografijom - naglasio je Jovica Gajin koji je poseban na svako svoje djelo koje s vjerom i ljubavlju izrađuje.

Fenomen

Kada je uz nedavnu krsnu slavu Svetog Stefana Dečanskog protojerej-stavrofor Rajko Cvjetković lomio krsni kolač u porodici Duvnjak i čuo sve ono što je Dejan svake godine radi, kazao je da je dječak rođen sa duhom Božijim i treba učiniti sve da nastavi putem kojim je pošao.

- U budućnosti ja u njemu vidim velikog crkvenog dostojanstvenika, čak i vladiku, zašto ne. Fenomeni se ne rađaju često - istakao je sveštenik.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.

© AD "Glas Srpske" Banja Luka, 2018., ISSN 2303-7385, Sva prava pridržana