Radenku selo podno Romanije draže od Pariza

Sreten Mitrović
Radenku selo podno Romanije draže od Pariza

Rogatica - Da odlazak na rad u bilo koju zemlju Evrope ne znači definitivno napuštanje zavičaja pokazuje i Radenko Batinić (75) iz Rogatice, koji se sa suprugom Milom, poslije tri i po decenije provedene u bijelom svijetu vratio u rodno Gučevo.

On je davne 1968, u 25. godini, napustio Rogaticu u kojoj je radio kao konobar i uputio se u Francusku gdje je ostao sve do penzionisanja 2004. godine.

- Kada vratim sjećanje na tu 1968. zaključujem da je moj odlazak u Francusku ličio na veliki avanturizam. Ideš, a ne znaš kuda ideš, ni šta te tamo čeka, ni ko te čeka ni šta ćeš raditi, kako i s kim živjeti. Uz te muke, tu je bila i ona najveća, nisam poznavao jezik, ali otišao sam, nosila me mladost - priča Radenko koji svoje penzionerske dane najvećim dijelom provodi u rodnom Gučevu.

Noseći se sa svim teškoćama, prve gastarbajterske dane u Parizu uspješno je prebrodio. Umjesto konobarskog posla obreo se u građevinarstvu i u njemu ostao punih 36 godina.

- U Parizu sam se i oženio Milom Nikolić, rodom iz okoline Kragujevca. U slozi i ljubavi dobili smo sina Nenada  - priča Batinić. Kaže da je u Gučevo dolazio kad god je mogao, te da su ga u selu prozvali Francuz.

- Iako u Parizu imam sve, posebno najmilije, ja sam i u snu i na javi vidio samo moje Gučevo i zavičaj podno Romanije u koji sam počeo sve češće dolaziti. Na našem imanju u rodnom selu, pored stare očeve i majčine, napravio sam i opremio novu kuću i počeo krčiti zapušteno imanje - s ponosom priča Radenko.

Za sve je imao podršku supruge Mile i zajedno su stvorili kutak za solidan život i zasluženi odmor poslije godina rada u tuđini.

Radenko je najveći dio godine u Gučevu, a Mila dođe povremeno, jer brine o ostatku porodice u Parizu. Ove godine i ona je sa njim od aprila i, kako reče, ostaće do prvog snijega. Dvorište je uredila i izgleda kao iz bajke.

- Cveće uzgajam za sebe i svoju dušu. Ponela sam to iz porodice i mog sela kod Kragujevca - priča Mila.

I dok Mila vodi brigu o cvijeću, Radenko se bavi uzgojem voća. U voćnjaku ima oko 70 stabala šljive i krušaka.

Radenko od drveta i drugih materijala napravi ono što njegova Mila traži, a sve sa ciljem da dvorište izgleda što ljepše. U tom zajedništvu voća i cvijeća, kako kažu, imaju prekrasan kutak za odmor duše i tijela.

Plastenik

Iako penzioneri iz Francuske, Radenko i Mila uz uzgoj voća i cvijeća, bave se i drugim poslovima. Imaju miniplastenik u kome za svoje potrebe proizvode paradajz, krastavce, paprike i drugu zdravu hranu. S obzirom na to da je ove godine voće dobro rodilo Radenko ga je već sakupio i spremio za rakiju.

- “Vatrena mašina” već je počela da radi i radiće sigurno do kasne jeseni. Možda će nešto ostati i za proljeće, jer prava berba šljiva tek predstoji - kaže Radenko.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.

© AD "Glas Srpske" Banja Luka, 2018., ISSN 2303-7385, Sva prava pridržana