Porodica Vinčić iz Prnjavora ruši stereotipe: Sreću našli na selu

Brane Radulović
Porodica Vinčić iz Prnjavora ruši stereotipe: Sreću našli na selu

Prnjavor - Da se na selu može lijepo živjeti i bez bavljenja poljoprivredom najbolji pokazatelj je porodica Vinčić iz prnjavorskih Gornjih Smrtića.

Braća Tihomir i Igor, nakon završetka elektrotehničkog fakulteta i sticanja porodice, odlučili su da ostanu na ognjištu uprkos tome što im je radno mjesto u Banjaluci i svakodnevno su više od dva sata “na točkovima”. Igorova supruga Ljiljana, profesorica engleskog jezika, takođe putuje na posao, te sinove Novaka, Žarka i Luku vodi u vrtić, a tako bi, kaže, radila i da živi u centru grada.

Tihomirova supruga Duška završila je geografiju, trenutno je nezaposlena, ali je “puno radno vrijeme” angažovana u domaćinstvu i oko kćerke Marije i sina Petra. Dok se mnogi njihovi prijatelji i poznanici često sa čuđenjem pitaju “zašto se muče na selu”, Vinčići uglas odgovaraju da nije velika ušteda vremena kada se živi u gradu.

- Na selu imamo mir, harmoniju i čist vazduh. Sve o čemu stanovnici grada mogu da maštaju - složna je ova porodica.

Igor kaže da nikada nije razmišljao o životu u gradu.

- Ostao sam u roditeljskoj kući, a zemlju smo brat i ja raspodijelili, i to bez ikakve svađe - priča uz osmijeh.

Vinčići kažu da stanovnici u velikim gradovima putuju duže da bi stigli na posao nego oni iz Gornjih Smrtića.

- Živio sam u gradu, pa znam da ne gubimo puno vremena putujući. Kada je saobraćajna gužva u gradu izgubi se gotovo isto kao i od Smrtića do Banjaluke - kaže Tihomir i dodaje da u putu do posla provedu oko sat i petnaest minuta.

On i supruga Duška su pet godina živjeli u malom stanu u Banjaluci, a sada uživaju u 120 kvadrata i velikom dvorištu.

- Kada sam razmišljao o gradnji  kuće, vodio sam se time da li da bude bliže poslu ili da bude bliže srcu. Mnogi izdvajaju ogromne sume da bi osjetili čari odmora na selu i čist vazduh, a ja sam na odmoru svaki dan, što je jako bitno jer programerski posao zna biti stresan - kazao je Tihomir.

On i supruga imaju i baštu, a djeca se igraju u dva dvorišta jer su Igorova i Tihomirova kuća jedna preko puta druge.

Odlukom da ova braća i njihove porodice ostanu na selu najzadovoljniji je njihov otac Neđo Vinčić. Radni vijek je proveo u Ljubljani, ali nikada nije zaboravio svoj rodni kraj, gdje je sa suprugom Slavkom sagradio kuću, koju sada ispunjavaju dječji osmijesi i graja. Živi sa sinom Igorom i snahom Ljiljanom, pripazi unuke kada god zatreba i uživa u penzionerskim danima. Ponosan je na sinove, snahe veoma poštuje, a unuci i unuka su njegova najveća ljubav. Jedino za čim žali je što njegova Slavka nije živa, da vidi kako su im sinovi i snahe uspješni i da uživa s unučićima.

- Četiri mlade visokoobrazovane osobe ruše stereotipe i pomodarstvo da je sreća samo u gradu. Oni idu na kulturna dešavanja, koncerte, u pozorište, možda i više nego neki u gradu. Koliko sam ponosan na sinove, toliko sam i na svoje snahe jer ako žena kaže da neće da živi na selu, muškarac je neminovno prati i povinuje se njenoj odluci - kaže Neđo.

Ljiljana i Duška su saglasne da je njihova odluka da podižu porodicu na selu ispravna. Za čuđenje okoline krive nedostatak širine pogleda na život. Znaju za primjere kada su se ljubavne i bračne veze zbog toga raskidale.

- Za djecu je bolje da odrastaju na selu, lakše ih je izvesti na pravi put, naučiti radnim navikama. Pošto sam živjela i u gradu, vidim kako selo pozitivno utiče na djecu. Imaju više prostora, vazduh je čist, ljudi prijatni, a rođake obožavaju - kaže Duška, dodajući da planiraju proširenje porodice.

Na pitanje, da mogu ponovo da biraju, da li bi izabrale život na selu, obje uz osmijeh potvrdno odgovaraju.

  • Možda je jedan od razloga to što se ljudi ne odlučuju za selo taj jer se plaše da je dosadno, ali to nije tako. Radim sve što sam radila i kad sam živjela u gradu, pjevam u crkvenom horu, pišem, imam hobije, život teče kao i prije, samo je mirnije i manje užurbano - kazala je Ljiljana.

Perspektiva na selu

Vinčići poručuju da selo definitivno ima perspektivu bolju od grada zbog ekonomske situacije u našoj državi.

- Sve više mladih odlazi u inostranstvo, time se gubi radna snaga. Kada količina radne snage padne ispod granice, dolazi do situacije da se gase industrijske grane, tako da to silno stanovništvo u gradu neće imati gdje da radi. Na selu mještani uvijek imaju tu sigurnost da će moći normalno da žive i da prehrane porodicu od rada. Tako da grad, gledajući dugoročno, nema nikakvu prednost - kaže Tihomir.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.

© AD "Glas Srpske" Banja Luka, 2018., ISSN 2303-7385, Sva prava pridržana