Nesvakidašnji događaj u domu književnika iz Rogatice: Kandilo i slike prve unio u kuću

Sreten Mitrović
Nesvakidašnji događaj u domu književnika iz Rogatice: Kandilo i slike prve unio u kuću

Rogatica - Nepisano je pravilo da kad Srbin napravi novu kuću, prvo u nju unosi slavsku ikonu i kandilo i namiriše je tamjanom. To je uradio i Rogatičanin, književnik Slobodan Ristović, koji poslije toga u svoj dom nije unio namještaj nego ga je okitio sa 32 umjetničke slike koje je dobio od prijatelja slikara širom bivše SFRJ.

I umjesto poziva na naselje u novu kuću,  Ristović je slikare Mišu Vemića, Zorana Suvajca Zografa, Janka Lacu, Miodraga-Mišu Nadlačkog, Radu Vujičića, Gordanu Zaklan, Đorđa Stanića, Rašu Jagodića i druge, braću po peru, komšije i prijatelje na samom izmaku 2018. godine pozvao na “Veče kod Ristovića”, u okviru kojeg je otvorena izložba slika i drugih umjetnina kojima on vraća uspomene na prošla vremena. Među njima je i preslica njegove majke, gusle koje su ručni rad Ristovićevog komšije Miloša Grujića i druge njemu drage uspomene.

Na otvaranju ove, u netipičnom ambijentu održane izložbe, kao gosti Ristovića našli su se i slikar Hadži Branko Nikitović, književnik Božidar Stanar, kao i novinar i publicista Radoje Tasić.

Tom prilikom Ristović je, kao što priliči pravom domaćinu, pozdravio prisutne i održao prigodnu besjedu. Za “temu” je uzeo duvar kao asocijaciju na zidove svoje kuhinje, trpezarije i soba koje su za tu priliku bile okićene slikama poznatih slikara, ali i njegove šestogodišnje kćerke Sofije, koja već tvrdi da će biti slikar.

- Zidovi kuće su stojeća, svečana, radna i ukopna košulja. Na njoj su svi zapisi, oni pred kojim se kum odriče svakog greha znajući da nema veće omane od greha. Na njoj su njena nedra, vojnički uprtači, ordenje, broševi i rupe od kuršuma. Od duvara nema lepšeg ogledala, ni oltara. Pred svojim duvarom pevaš, plačeš, smeješ se, kosu čupaš, glođeš malter, posipaš njim rane i guje u njima tražiš. Grehota je sklanjati stvari od duvara, one stvari u kojima ključa znoj, iz kojih se osećaju tamjan i kupus, miris 'leba i deteta. To je livada koja stoji dupke. Na njoj pasu jagnjad i jagnjad kolju vukovi, na njoj je polog srne, polog žene i loga miša. Duvar je knjiga koju svojim dobrom pišeš - besjedio je tako Ristović gostima.

Na izložbi je bilo i 25 Ristovićevih knjiga poezije, romana, pripovjedaka, priča i novela, u kojima on, kako tvrdi Ljubomir Ćorilić, pjeva i piše o svojim junacima jezikom kojim govore hajduci i jataci, orači u kamenitim strminama, bistri i lukavi Belozemljani, mudri očevi i zavadna braća, majke, rodilje, sestre, djevojke, nevjeste i sve žene koje obnavljaju svijet.

- Njegov jezik je jezik srpskih vojnika i vojvoda, rasejanih kosti i lobanja po neznanim humkama i znanim grobljima i najzad, jezik ljubavi i blagoslovene kritike što jesmo, a kao da nismo, što ćutimo kad je potrebno govoriti, a govorimo kad se ćuti - dodao je Ćorilić.

S obzirom na to da je sijelo kod Ristovića bila svojevrsna kulturna manifestacija na njoj su govorili i ostali gosti, Zoran Suvajac Zograf  je ovaj događaj vidio sa stanovišta slikara, dok su Božidar Stanar i Radoje Tasić govorili neke od svojih pjesama, a nije izostalo ni druženje uz gitaru, tako da će to veče prisutnima dugo ostati u lijepom sjećanju.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.

© AD "Glas Srpske" Banja Luka, 2018., ISSN 2303-7385, Sva prava pridržana