Nesvakidašnje druženje u Jablanici kod Gradiške: Baškale porodične veze ojačale pjesmom i igrom

Anita Janković-Rečević
Nesvakidašnje druženje u Jablanici kod Gradiške: Baškale porodične veze ojačale pjesmom i igrom

Gradiška - Da su rođaci i prijatelji najvažniji oslonac u životu najbolje zna porodica Baškalo iz Gradiške, koja je u subotu organizovala nesvakidašnje druženje, a kojem se odazvalo oko 90 njenih potomaka da uz pjesmu i igru ojačaju neraskidive porodične veze.

Ova porodica koja porijeklo vodi iz istoimenog sela smještenog u brdima iznad Donjeg Vakufa i koja broji oko 200 članova, zbog ratnog vihora prije nešto više od dvije decenije rasula se po svijetu. Najviše ih je porodično gnijezdo svilo je u ravnicama Gradiške, dok su drugi sreću potražili u Bijeljini, Doboju, Novom Sadu, ali i evropskim metropolama. Zatrpana svakodnevnim problemima i brigom o egzistenciji većina se nije srela godinama, a mlađi članovi koji su rođeni poslije rata nikada se ni nisu ni upoznali, pa je susret na izletištu u Jablanici kod Gradiške protekao emotivno, a pale su i suze radosnice.

Nakon bujice emocija i oduševljenja što su ponovo na okupu Baškale su uz harmoniku zapjevale i zaigrale. Takmičili su se i u sportskim disciplinama, pa su potomci Baškala protiv svojih zetova odigrali fudbalsku utakmicu, koju su na kraju i dobili na penale. Potezali su konopac, bacali kamen s ramena, a organizovali su i trku u džakovima, dok su se najmlađi nadmetali u nošenju jaja u kašikama.

Najzaslužniji za ovaj susret je Srđan Baškalo, koji je na ideju o druženju došao prije nekoliko mjeseci.

- Bilo nas je 72 odraslih i 18 djece, a mnogi su došli iz Srbije i Austrije. Druženje je bila prilika da se upoznaju oni koji se ne znaju, a mi stariji da se prisjetimo dešavanja u našem selu, koje je sada, nažalost, zaraslo u korov - priča Srđan.

Ističe da su se svi snašli, iako su ognjišta napustili sa svega nekoliko kesa u rukama.

- Danas, hvala Bogu, svi imamo svoje domove, djeca su završila fakultete i došla do posla. Mnogi su se poženili, poudali i stekli djecu, a smijeh i graja tih mališana je nešto što nas je činilo najsrećnijim na izletu - ispričao je Srđan.

Najstariji član porodice Baškalo, osamdesetšestogodišnji Pilip u Gradišku je došao iz Kotorskog kod Doboja, a kada je ugledao svoje rođake od sreće je zapjevao: “Sastala se braća kraj astala i neka su milom Bogu hvala”.

- Presrećan sam što smo se okupili i da sutra umrem ne bih žalio. Potekli smo od tri brata, a danas nas ima skoro dvije stotine - rekao je Pilip.

I petogodišnja Katarina Baškalo posebno je bila radosna, jer je cijeli dan provela u igri sa rođacima.

- Upoznala sam puno sestara i braće s kojima sam se igrala. Najbolje mi je bilo kada smo trčali u džakovima i s jajima koja su nam stalno ispadala - rekla je mala Katarina, koja je na druženje došla u dresu na kojem je pisalo “Baškalo”.

“Baškalijada”

Srađan Baškalo ističe da su ovo druženje u šali nazvali “Baškalijada”, te da se nadaju da će skup u budućnosti postati njihova tradicija.

- Na rastanku smo obećali da ćemo se okupljati svake godine i to posljednje subote u junu. Nadamo se da će nas svake godine biti sve više - rekao je Srđan.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.

© AD "Glas Srpske" Banja Luka, 2018., ISSN 2303-7385, Sva prava pridržana