Misija humanosti Pavla Jovičića iz Vardišta ne staje ni poslije smrti

Radoje Tasić
Misija humanosti Pavla Jovičića iz Vardišta ne staje ni poslije smrti

Višegrad - Pavle Jovičić iz sela Vardišta kod Višegrada jedini je u ovoj opštini, a vjerovatno i šire, koji je zavještao svoje organe poslije smrti.

Dva puta ranjavan u proteklom Odbrambeno-otadžbinskom ratu, Jovičić je pet puta operisan na Vojnomedicinskoj akademiji (VMA) u Beogradu da bi mu se spasila noga. U toku operacija 16 puta primio je velike doze krvi.

- Zavještao sam sve organe jer sam uvijek prezirao materijalizam i hedonizam. Svakom ko je zdrav bih preporučio da zavješta organe jer je smrt brža od svega. Zašto da naši organi trunu u zemlji kad mogu nekoga spasiti i produžiti mu život - govori Jovičić.

Kaže da je i njemu neko spasio i produžio život darujući dobrovoljno svoju krv.

U džepu stalno nosi karticu dobrovoljnog davaoca organa koju mu je još 2011. godine izdala Klinika za nefrologiju VMA.

Objašnjava da donorska kartica važi samo u slučaju smrti donora, te da se organi mogu uzeti samo dva sata poslije smrti.

- Procedura da se postane donor je vrlo jednostavna. Potrebno je otići na Institut za nefrologiju na VMA, gdje će medicinsko osoblje uzeti generalije donora, uvesti ga u bazu podataka i dati donatorsku karticu - dodaje Jovičić.

Kartica mora da se nosi uvijek sa sobom kako bi se u slučaju smrti skratila procedura i organi što prije uzeli.

- To je sve na dobrovoljnoj bazi, kao što su akcije dobrovoljnog davanja krvi - kaže Jovičić i navodi da je 18 puta darovao najdragocjeniju tečnost.

Jovičić se iz Beograda, gdje je stekao penziju radeći kao mašinski tehničar na željeznici, vratio u rodno mjesto, gdje povučeno živi baveći se seoskim poslovima.

Veli da svi u njegovom selu i ne znaju da je zavještao svoje organe jer on to nigdje ne ističe.

Njegov rođak Čedo Jovičić kaže da bi ovu humanu misiju trebalo podržati i pomoći onima koji žele dobrovoljno da zavještaju organe da odu do Beograda i VMA.

- Zar ima išta humanije nego pomoći nekom, posebno mladima, koji se najčešće povrijede u saobraćajnim nesrećama - kaže komšija Dragiša Vučićević.

U Srpskoj još nije moguće zavještati organe jer ne postoje institucije koje se time bave, za razliku od FBiH, gdje je to omogućeno.

Religija

Jovičić ističe da donori organa nemaju nikakvu materijalnu korist ni privilegiju jer je to isključivo humani čin ljudi koji žele da pomognu drugima.

- Ovo se ne kosi sa hrišćanskom religijom, posebno pravoslavljem, jer ono potencira humanost i pomaganje ljudima u nevolji - kaže Jovičić.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.

© AD "Glas Srpske" Banja Luka, 2018., ISSN 2303-7385, Sva prava pridržana