Miris gurabija vraća u djetinjstvo na Romaniji

Ova poslastica bila je nedavno i jedna od tema predavanja na regionalnoj poljoprivrednoj izložbi u Rogatici, na kojoj je profesorka iz Beograda Snežana Jovanović istakla da bi gurabiji obavezno trebalo zaštititi geografsko porijeklo.

- Što je šuplji koroman za Hercegovinu, to je gurabija za Romaniju, gornjodrinski region i uopšte istočni dio Republike Srpske. Riječ je o starinskom kolaču koji se sprema od najboljeg brašna uz dodatak ulja, šećera i u izuzetnim prilikama. Od davnina to je kolač broj jedan kad je trebalo posebno osvjetlati obraz - rekla je predsjednica Udruženja žena "Snop" Slađana Ujić.

Gurabija se kuva i peče uglavnom na isti način, dodaje ona, ali sa nijansama koje im daju pojedine domaćice. Te nijanse su tajna od domaćice do domaćice i prenose se samo na kćerke ili unuke. Svojevremeno su gurabije nošene na slave, svadbe i druge porodične svetkovine, a posebno su im se radovala djeca.

- Svaki dolazak bake, tetke ili neke rođake značio je i dolazak gurabija. To je bio događaj i velika radost. Posebna čast je bila ako je gošća donijela gurabiju sa kockom šećera u sredini. Takva gurabija imala je višestruko značenje i za gošću i za one kojima je namijenjena - rekla je Ujićeva.

Da bi se razlikovala od običnog slatkog peciva, kazuje Borka Ješić, koja  u "Snopu" slovi za najboljeg majstora u proizvodnji gurabija, za spremanje gurabija treba i slovo.

- To je okruglo izrezbareno drvo, najčešće od javora, jasike ili nekog drugog mekog lišćara, prečnika od sedam do najviše deset centimetara. Što je šara raznovrsnija i dublje urezana u drvo, to je i gurabija ljepša. Zato izraditi slovo ne može i ne zna svako - kazala je Ješićeva.

Na sredini slova ostavlja se  mjesto za kocku šećera, koja se ne stavlja uvijek. Zavisilo je to od onoga kome je namijenjena.

- Najčešće su kocku dobijale gurabije koje idu na čašu uz krsnu slavu, kao poklon posebno voljenoj osobi, kad se ide u prijatelje mlade i mladoženje i uz druge izuzetne prilike.  Bake su ih, nerijetko, pripremale unucima pred duža putovanja da im zamijene suvi hljeb, održe snagu i daju slast - rekla je Ješićeva.

Jedna od mlađih žena kojoj nije teško da skuva i ispeče kvalitetnu gurabiju je i Slobodanka Andrić-Mitrović iz Rogatice. Uz slovo za gurabije koje ona sprema potrebno je, priča ona, kvalitetno pšenično brašno, ali da nije puno čvrsto, jaja, šećer, kiselo mlijeko, ulje i prašak za pecivo. Količina svega nabrojenog je njena tajna i zavisi od toga koliko se planira napraviti gurabija.

- Svi koji su probali moje gurabije kažu da su dobre. Mogu dugo stajati da se ne pokvare. Zapravo, što duže stoje, sve su bolje za jelo. Jednostavno, tope se u ustima. Inače, spremanje gurabija naslijedila sam od majke i svekrve - priča ova vrijedna domaćica. +++

Industrijske gurabije

Slađana Ujić je ispričala da se u posljednje vrijeme u prodavnicama nude "domaće gurabije". Prema njenim riječima, industrijski ih proizvode pojedina preduzeća, ali njihov kvalitet, ukus i izrada su daleko iza pravih, domaćih gurabija koje se spremaju po receptima naših baka.

- U baka je to bio kolač broj jedan i one su se trudile da  bude što bolji. Zato je ideja o zaštiti gurabija velika stvar i ohrabrenje za žene sa sela - rekla je Ujićeva.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.