Mila Šubara iz Rogatice kuću i dvorište pretvorila u mini-muzej

Mila Šubara iz Rogatice kuću i dvorište pretvorila u mini-muzej 24.11.2018 14:07 | Sreten Mitrović

Rogatica - Gdje god krene, Rogatičanka Mila Šubara nalazi predmete i starine koje je moderan način života istisnuo iz upotrebe. Za svaki se vezuje, nosi ga kući i čuva u svom mini-muzeju starina.

Mila (77) u Rogaticu je doselila nakon egzodusa Srba iz Goražda 1992. Sa suprugom Borom i troje djece seljakala se od nemila do nedraga dok nisu kupili kuću u naselju Đurin brijeg. Tada je, kaže ona, svila gnijezdo i počela da se bavi svojim, do tada negdje u dubini duše skrivenim hobijem, sakupljanjem starih i rijetkih predmeta.

- Jednostavno, počela sam da vidim i ono što do tada nisam vidjela i što drugi oko mene ne vide. U dodiru sa okolinom i prirodom počela sam zapažati predmete koji su me osvajali i sve sam ih nosila kući. U tome su me podržali suprug i djeca i danas mogu da se pohvalim jedinstvenom postavkom starih, zaboravljenih predmeta i jedinstvenih skulptura koje je priroda izvajala - ponosno priča Šubara.

Da bi zadovoljila svoj hobi Mila je od kuće i dvorišta napravila mali muzej. Jedna od kućnih prostorija namijenjena je samo za predmete koji ne trpe kišu i ostale vremenske neprilike. I ne samo to - u dvorištu i svakom drugom mjestu gdje joj se činilo pogodno našla se neka od njenih relikvija i predmet pažnje.

- Kud god se krećem, i kad ne tražim, nailazim na nešto što je neobično bez obzira na veličinu, vrijednost ili znatiželju drugih. Ako idem šumom, samo po sebi mi se otkrije neobično drvo, panj, kamen. U njemu vidim neku simboliku i, naravno, nosim ga kući. Tako sam, uz čišćenje i eventualno sitniju doradu, došla do male srne koja već godinama krasi moje dvorište, ranjenog orla, neobičnih, ali zanimljivih panjeva, gljiva i drugih predmeta koje mi je priroda poklonila - kaže Mila.

Rado skuplja i stare seoske predmete. Priča da je oni vraćaju u vremena kada se porodica na selu okupljala oko sinije, koja je bila okruglog oblika i niko nije bio na ćošku.

- Tu su bili i tronošci, dok su djeca obavezno sjedila na podu. Jelo se drvenim kašikama iz čanka, bakrenog tanjira, tepsije demirlije i svi ti predmeti su ovdje u mom kutku starina. Tu je i ibrik iz koga su mlade nevjeste polijevale svekru, svekrvi i ostalim ukućanima pri umivanju dok im je obavezno na ramenu bio pređni peškir bjelji od snijega. Imam i dio starog pribora za obradu zemlje, stari pribor za kafu u kome je mlin i džezvica sa minijaturnim fildžanima - opisala je Rogatičanka svoju kolekciju starina.

I kad negdje putuje, ona traži neobično. Može to biti parče kamena koje je donijela iz manastira Lovnica kod Šekovića ili komad stalaktita koji je, na samo njoj znan način, iznijela iz pećine Orlovača kod Pala.

Cvijeće

Nisu samo stari i neobični predmeti u sferi interesovanja Mile Šubare. Voli ona i cvijeće i drugo ukrasno rastinje, kojeg je puno njeno dvorište.

- Voljela bih da ste vi nama došli ljetos. Tad biste imali šta da vidite. Ovako, što je, tu je. Jesen je učinila svoje - kaže Mila.



© Glas Srpske 2012 ISSN 2303-7385 | Impresum | Marketing | Kontakt | Latinica | Ćirilica