Magareći časovnik zvao đake u školu u višegradskom selo Veletovo
Višegrad - Selo Veletovo nadomak Višegrada sredinom prošlog vijeka bilo je prepoznatljivo po magarcima, koji su, osim što su obavljali težačke poslove, često zamjenjivali i časovnike.
Tačno u podne, kada se iz škole vraćala prva smjena učenika iz Veletova, ispred gotovo svake kuće javljali su se magarci. Prvo bi zanjakao otegnuto magarac na Previji, pa su ga onda slijedili oni ispod Ćorovine, sa Duba, Prljuše i Zabrana.
Za učenike je to u početku bio pravi doživljaj kada istovremeno njače desetak magaraca. Oni bi se kopitama ukopali u zemlju, malo iskrivili glavu na stranu, isturili njušku i skoro zaneseno, kao u transu, njakali isprekidano i veoma dugo.
Na "nularicu" ošišane prvačiće majke su prvi dan dovodile u školu, veliku kamenu građevinu sa dvije učionice, kuhinjom, bibliotekom i stanom za učitelja.
Radoznale dječake, željne znanja, zanimao je izgled izvora Pljevuna, bunara na Dubu, stare veletovske kule, do sada neviđene kruške zimnjače i jabuke bedrike, ali najveće iznenađenje priređivali su im - magarci. U ostalim selima oko Dobruna niko nije imao ovu tegleću životinju, pa je Veletovo po njima bilo prepoznatljivo.
Starina Vidoje Stanojčić objašnjava da je neko na Previji poslije Drugog svjetskog rata nabavio magaricu, koja je bila "isplativa", pa su i ostale komšije kupile sebi životinje koje su se kasnije ždrijebile.
- Magarac je tvrdoglava životinja, ali kada hoće može da ponese po tovar tereta. Nije mu trebalo puno sijena za ishranu, a nije zauzimao ni veliki prostor u tada malim štalama - priča Stanojčić.
Njakanje magaraca u selima u kojima je tada rijetko koje domaćinstvo imalo sat veker označavalo je podne, a bake su đake druge smjene u školi požurivale riječima: "Poteci u školu - njače magarad u Veletovu".
Stanojčić je na magarencetu donosio "namiru" iz dućana, drva za ogrev sa padina Stoca, sijeno sa Biganjine bare. Kad je zatrebalo - na magarcu bi se bolesnik "prevezao" do voza da bi stigao u Višegrad ljekaru.
Početkom osamdesetih godina prošlog vijeka nestalo je magaraca u Veletovu. U selo je stigao makadamski put, "fiće" su dovozile "namiru", odvozile radnike na posao u Višegrad i bolesnike do ljekara. Pred početak posljednjeg rata zamandaljena su vrata seoske škole, jer nije više bilo učenika.
Mokra Gora
Zanimljivo je da su magarci uzgajani i na Mokroj Gori, sada poznatoj po vozu "ćiri", Šarganskoj osmici i Drvengradu režisera Emira Kusturice. U narodu je ostala pjesma: "Mokra Gora - majka magaradi, a Vardište - koza i jaradi".
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
