Imanje i biznis na plećima Rogatičanke Ane Abazović
Rogatica - Da se nekim povodom u Rogatici bira najvrednija žena sa sela, bez sumnje bi visoko mjesto zauzela Ana Abazović iz Bjelogoraca.
Na takav zaključak nesumnjivo upućuje mišljenje koje o toj mladoj ženi imaju njeni sugrađani - naizgled krhka, ali vrijedna domaćica, kojoj ništa nije teško i koja može biti primjer drugim ženama.
- Ana je vrijedna žena, dobra domaćica, uzorna supruga i majka, na čijem plećima je porodični biznis i poljoprivredno gazdinstvo. Svakodnevno od jutra do mraka marljivo obavlja poslove na selu. Uz redovne obaveze, bavi se uzgojem muznih krava i proizvodnjom mlijeka, sira i skorup-kajmaka - kaže predsjednik mjesne zajednice Kozići Dragiša Bjelaković, kojoj pripadaju i Anini Bjelogorci.
Tragom mišljenja prvog čovjeka u mjesnoj zajednici posjetili smo Anu i njenu porodicu. Sa suprugom Goranom (37), ona se brine i o troje djece. Sin Aleksandar rođen je 2007, kćerka Andrijana 2009. i najmlađi Petar 2017. godine.
Kuća u kojoj Abazovići žive je prizemna, novije gradnje. Kupili su je, kaže Ana, kad su zbog brojnosti porodice morali napustiti kuću svekra Dragomira, poznatog po slučaju “Abazović”, kome su 2006. italijanski karabinjeri iz sastava EUFOR-a, ni krivu ni dužnu, pucajući joj u leđa, ubili suprugu Radu. On je tada teško ranjen, kao i njegov sin Dragoljub, koji je imao samo devet godina.
- Pošto sama kuća na selu ne znači mnogo i od nečega se mora živjeti, morali smo graditi i pomoćne objekte - kolibu, svinjac, kokošinjac i štalu - priča Ana.
Štala Abazovića je priča za sebe. Veća je od kuće i u njoj ima mjesta za desetak grla goveda, a sad su u njoj dvije visokomliječne krave.
- Imali smo osam krava, svakodnevno predavali mljekari “Milkos” više desetina litara mlijeka, sirili sir i skupljali kajmak. Sve smo to morali prodati da bismo napravili i opremili i ostale objekte i kupili mini-brentu za prorezivanje drvene građe, čime se Goran bavi kad ostavi posao automehaničara u Šumskom gazdinstvu “Sjemeć” - dodaje Ana.
Sa ponosom ističe da su djeca njihovo najveće bogatstvo. Aco i Andrijana idu u osnovnu školu u Rogatici, u šesti odnosno četvrti razred. Pošto je škola udaljena skoro pet kilometara, ujutro idu sa Goranom kolima, a vraćaju se kombijem koji prevozi đake sa područja Kozića.
- Ovo dvoje mojih vrijednih Abazovića ipak skoro svakog dana prepješači udaljenost od naših Bjelogoraca do grada i obrnuto, idući u školu karatea u Rogatici, sporta u kojem su se našli i jedno i drugo - priča njihov tata Goran.
Iako ima mnogo posla, Ana se ne žali. Krave muze uz pomoć električne muzilice i pri tome joj već uveliko pomažu djeca. Aleksandar hrani krave i čisti štalu, a Andrijana obavlja kućne poslove.
- Dovoljno mi je što Andrijana bdije nad najmlađim Petrom, dok ja radim ostale kućne poslove ili sam u vrtu, odnosno pomažem suprugu pri obavljanju njegovih poslova, koji traže više ruku, pa makar to bile i ženske - priča Ana.
Nema vremena za rukotvorine
Ana Abazović kaže da, pored svih obaveza na selu, ne stiže da se bavi pletenjem, heklanjem, vezenjem i sličnim ženskim poslovima.
- Jednostavno za to nemam vremena - priznaje ova mlada žena, rodom iz sela Prevrać kod Foče.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
