Hljeb s plodnih ravnica u Donjem Žabaru zarađuju mukotrpnim radom

Hljeb s plodnih ravnica u Donjem Žabaru zarađuju mukotrpnim radom 02.03.2018 15:37 | Anita Janković-Rečević

Donji Žabar - Plodne ravnice i nepregledni pašnjaci stanovnicima Donjeg Žabara vijekovima donose prihode, a soja, kukuruz i pšenica koje uzgoje spretne ruke posavskih ratara nadaleko su poznati po svom kvalitetu.

U ovoj opštini, nastaloj poslije, ratnog vihora, zbog povoljnih klimatskih uslova i geografskog položaja, mještani se većinom bave poljoprivredom, koja je u ovom kraju od davnina nosilac privrednog razvoja.

Vrijedni seljaci ističu da koru hljeba zarađuju mukotrpnim radom, koji ponekad traje i po 15 sati dnevno. 

U devetočlanom domaćinstvu Stojišića rad u polju višegodišnja je tradicija, a glava kuće, sedamdesetdvogodišnji Nikola, većinu poslova već je prepustio sinu Branislavu (38) koji, iako mlad, želi da ostane na selu i radi po receptu svojih predaka. 

- Poljoprivredom se bavio moj pradjed, djed, otac i evo sada ja. Obrađujem 30 hektara zemlje i najviše proizvodimo soju, kukuruz i pšenicu. Imamo ugovor sa "Bimalom", koji po veoma korektnim cijenama otkupi svaki gram soje koji proizvedemo. Bavimo se i tovom junadi i svinja, ali u manjem obimu - priča Branislav i ističe da su u njegovoj kući svi, osim brata koji je zaposlen u elektrodistribuciji u Pelagićevu, angažovani u poljoprivredi, počevši od oca i majke, preko snahe, bratičine, supruge i njihovih dvoje djece, koji iako mali rado priskoče u pomoć kad zatreba.

Ovih dana kad zima pokazuje zube posebno su radosni što, kako kažu, mogu još malo odmarati jer kad stigne proljeće i sve zazeleni, očekuje ih naporan rad do kasne jeseni.

- Pripreme za novu sezonu polako počinju, obilazimo apoteke i kupujemo sjemena. Koliko truda, rada i vremena ulažemo u posao, da smo negdje u inostranstvu, imali bismo milione, a ovdje živimo prosječno. Ipak, ne želimo da napustimo vjekovno ognjište - priča Branislav, koji se ozbiljnije počeo baviti poljoprivredom prije 18 godina, nakon što je odslužio vojni rok.

Ističe da im prirodno težak posao dodatno otežava slaba podrška nadležnih.

- Malo šta nam ide naruku. Ratari u Brčkom, koje je od nas udaljeno dvadesetak kilometara, imaju dva puta veće podsticaje. Problem su i koncesionari, jer firme zakupe koncesiju na pet godina i jedan dunum zemlje ih košta pet-šest maraka, a mi parcele koje uzimamo u zakup plaćamo 40 KM po dunumu. Kad stigne naša pšenica i kukuruz, granice su otvorene i uvozi se sve i svašta, a mi ništa izvesti ne možemo. Sa takvim uslovima nikom nismo konkurentni - navodi Branislav. 

Poljoprivredom se bavi i Stevo Todorović (33), koji godišnje obradi više od 35 hektara zemlje.

- Nisam imao izbora da radim bilo šta drugo. Bilo je da li da nastavim očevim stopama ili idem u inostranstvo. Odlučio sam da ostanem i u ovom poslu sam već 15 godina. Sijem kukuruz, pšenicu, soju, a u posljednje dvije godine i duvan, koji je zbog navodnjavanja boljeg kvaliteta od hercegovačkog i sav prodam firmi u Bijeljini - priča Todorović, s kojim u domaćinstvu, osim supruge i troje djece, žive otac i majka. Ističe da u jeku poljoprivredne sezone njegov radni dan počinje ujutro u pet, a završava naveče oko devet sati.

- Poljoprivreda je zahtjevna jer svaki dan treba nahraniti junad, svinje, napraviti im hranu, počistiti štale, uzorati njive, posijati i požnjeti kulture. Sve to traži mnogo radne snage i često moram angažovati mještane, koji mi pomažu za nadnicu - dodaje Todorović navodi da bi sve bilo mnogo lakše kada bi BiH zaštitila domaću proizvodnju.

Peradarska proizvodnja

Načelnik Donjeg Žabara Nikola Đokanović ističe da peradarska proizvodnja daje pečat ukupnom privrednom razvoju ove opštine. 

- Proizvodnja konzumnih i rasplodnih jaja, te brojlera i inkubatorskih stanica za piliće su našu malu opštinu učinili prepoznatljivom u regionu - rekao je Đokanović i dodao da opština, nažalost, već nekoliko godina nema novca da poljoprivrednicima isplaćuje podsticaje.



© Glas Srpske 2012 ISSN 2303-7385 | Impresum | Marketing | Kontakt | Latinica | Ćirilica