Generacija učenika Učiteljske škole u Banjaluci proslavila 65. godišnjicu mature: Entuzijazmom rušili sve prepreke
Banjaluka - Generacija maturanata Učiteljske škole u Banjaluci je svečano proslavila 65. godišnjicu, a nekadašnje kolege iz školskih klupa su tom prilikom evocirali uspomene na sliku uslova i života generacije koja je, kažu, prošla trnovit, ali dostojan i svijetao put.
Poodmakle godine i narušeno zdravlje nisu omogućili da svi budu prisutni na proslavi koja je organizovana u srijedu. Našli su se Rajko Kuzmanović, Mira Simidžija, Miloš Vračić, Zdravko Malbašić, Jovo Obradović, Pante Stević, Vukica Kesić, Gina Vukotić, Ljubica Vrančić i Svetozar Pucar.
Generacija koja je stasala od 1950. godine, kažu, nije stajala poslije završene Učiteljske škole. Mnogi su uložili ogroman trud, završili fakultete, magistrirali, doktorirali i iskazali svoj puni potencijal za nauku, umjetnost, kulturu, raznovrsno stvaralaštvo i odgovorne državne funkcije. Neki su bili na čelnim mjestima Republike Srpske, a među njima su istaknuti akademici, univerzitetski profesori, osobe na odgovornim dužnostima u obrazovanju, kulturi, novinarstvu, izdavaštvu, vojsci, politici, bankarstvu.
- Bilo je pravo zadovoljstvo gledati ozarena lica prisutnih koji su na duhovit način proveli divne trenutke zajedničkog druženja i sjećanja na minulo vrijeme - rekao je za “Glas Srpske” Rajko Kuzmanović, koji se danas nalazi na čelu Akademije nauka i umjetnosti Republike Srpske.
Pripadnici te generacije su, kaže, imali sreću da se rasiju po cijeloj bivšoj domovini i da svako na svoj način da maksimum doprinosa u sredini gdje je živio i radio.
Ti mladi entuzijasti shvatili su svoj učiteljski poziv kao obavezu koja jedino može dati najbolje rezultate u datom trenutku. Teškoće i zamke smišljeno, planski i organizovano su, kako su se prisjetili, savladavane, a rezultati su govorili o dobro pripremljenim, stabilnim i opredijeljenim ljudima za plemeniti učiteljski poziv.
- Nisu im smetale ni vrletne, zapuštene seoske sredine, ni nedostatak puteva, vode, struje, elementarnih uslova. Mladi učitelji su sa ponosom i ljubavlju išli u susret problemima. Nisu žalili truda i uključivali su se u razrješavanje najdelikatnijih prosvjetnih problema. To nije ostalo nezapaženo, a vidljivo je u sadržaju monografije generacije “Lučonoše” - istakao je Kuzmanović.
Znanje i širina koje smo ponijeli iz omiljene škole, naglasili su, bili su istinska osnova za sva rješenja koja su se tražila i nalazila u tim osamljenim, besputnim selima i krajevima.
Sjećanje na profesore
Nekadašnji školski drugari prisjetili su se na godišnjici i onih koji su im svojevremeno bili vodilje. Direktor škole Franjo Ludvig bio je, kažu i danas, ne samo rukovodilac nego izuzetan organizator i pravi roditelj svojim učenicima. Ne mogu se, kažu, zaboraviti ni profesori Mustafa Ajanović, Stevo Mijatović, Miodrag Tacić, Ibro Mujčinović, Vjera Marković, Nikola Babić, Rade Zarić, Ljubo Krneta, Omer Jašarević, Rifat Mehmedbegović, Sadik Omerović, Dragica Pavelić, Branko Smiljanić, Aleksandar Bojko.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
