Doboj: Humanisti brišu ožiljke od poplava
Banjaluka - Davorka Pejanović iz Doboja, koju je životni put odveo u sunčanu Atinu, gdje je svila dom, nije zaboravila rodni grad koji često posjećuje i pomaže mu kad je najteže.
Poslije posljednje posjete Doboju Pejanovićeva je shvatila da je ovom gradu i dalje potrebna podrška.
- Doboj pokušava da sakrije ožiljke od nedaća koje su ga snašle. Ipak, situacija je značajno popravljena i nadam se da će biti sve bolje, jer ovaj grad to zaslužuje - rekla je Pejanovićeva.
Ova tridesetšestogodišnjakinja otišla je 2004. godine u posjetu sestri, koja već dvije decenije živi u Grčkoj, i na prvi pogled se zaljubila u ovu mediteransku zemlju. Nedugo zatim se udala za Grka Jorgosa i rodila sina.
Često dolazi u Doboj i upoznata je sa teškom ekonomskom situacijom u Srpskoj, koja je, kako kaže, slična onoj u njenoj drugoj domovini. Kaže da u posljednje dvije godine Grci mnogo teže pronalaze posao nego ranije, a i plate su im dosta manje. Ipak, i pored toga, mnogi od njih nisu zaboravili na humanost.
O privrženosti rodnom gradu i sugrađanima svjedoči priča o akciji skupljanja pomoći za poplavljeni Doboj, koju je prošle godine pokrenula u Grčkoj.
- Tradicionalno dobri odnosi između naših bratskih naroda pokazali su se na djelu tokom poplava koje su zadesile Srpsku i region - prisjeća se Pejanovićeva.
Iz Atine je tada u Doboj dopremljeno oko devet tona pomoći u vidu hrane, odjeće i sredstava za higijenu. Akciju je podržala i medijska kuća SKAI, a poznati pjevači su na koncertima pozivali humaniste da pomognu.
- Počeli smo pomalo, skupljali smo stvari od prijatelja i komšija za naše ljude, koji su tada preživljavali strašne trenutke. Kasnije su se uključile i ambasade Srbije i BiH preko kojih smo organizovali dopremanje pomoći u Doboj - priča Pejanovićeva i dodaje da je svaki paket zapakovan sa mnogo ljubavi i pažnje.
Kaže da je tokom vremena provedenog na punktu u Marusiju vidjela mnogo prizora od kojih zastaje dah. Starije gospođe su teškim koracima išle do marketa kako bi kupile hranu za poplavljene porodice u RS. Odziv Atinjana bio je nevjerovatan, donosili su ćebad i hranu i sve što su imali.
- Zaboli pomisao da smo, kao i tokom rata, zavisili od tuđe pomoći, ali u istom trenutku me raduje što još postoje ljudi koji su spremni da pruže ruku u nevolji - kaže Pejanovićeva.
Ističe da ju je posebno dirnula priča jedne starije Grkinje koja je ustupila prostorije na starom aerodromu za potrebe skladištenja pomoći.
- Pričala mi je o Doboju za koji je i tokom rata organizovala skupljanje pomoći - dodaje Pejanovićeva i dodaje da je ponosna na svoje nove sugrađane, jer su i pored teških uslova života bili spremni da pomognu Dobojlijama i drugim stanovnicima Srpske.
Prijateljstvo
Da poznata priča o srpsko-grčkom prijateljstvu nije mrtvo slovo na papiru potvrđuje i veliki broj ljudi iz RS, koji su se u potrazi za boljim životom odlučili na život u grčkoj prestonici.
- Neki od mojih prijatelja odlazili su u klubove u kojima se naši ljudi okupljaju, ali ja ih nisam stigla posjetiti zbog obaveza. Imam nekoliko prijateljica koje su, kao i ja, udate za Grke i sa njima se često družimo - kaže nasmijana Dobojka.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
