Narodno prosvjećivanje i osvješćivanje

25.05.2008 23:00 | N.N.

Već početkom februara 1992. grupa entuzijasta, sa protojerejom Ratkom Radujkovićem i Nemanjom Savićem na čelu, okupila se oko ideje obnove starog Srpskog pjevačkog društva "Jedinstvo", kome je 1941. godine zabranjen rad i decenijama poslije nije dozvoljena obnova

Vraćajući se svojoj tradiciji i duhovnosti, Srbi u Banjoj Luci od 1991. godine ponovo javno proslavljaju velikog svetitelja i prosvjetitelja, svetoga Savu. Kao što priliči, Sveti Sava se najprije vratio djeci, ponovo se slavi kao školska slava. Svake godine priređuju se duhovne akademije njemu u čast. Kao na duhovnoj smotri, smjenjuju se najumniji među Srbima i Svetosavskim besjedama pokazuju narodu ovdašnjem siguran put kojim valja ići, put svetitelja Save. Duhovne akademije u tadašnjem Domu kulture nisu bile one negdašnje svetosavske zabave, sa igrankama i balovima, no veza između onih ranijih i svih potonjih proslava su molitvoslovlja i besjede svetom Savi, onome kome su se Srbi obraćali kad god nisu znali kako i kuda, da im Svetitelj svojom duhovnom svjetlošću i svetošću pokaže pravi put. Svetosavske akademije su neugasiva ognjišta oko kojih se cijele godine kao oko sabirnog sočiva okupljaju svi duhovni i kulturni događaji.

Na svetosavskim akademijama 1991. i 1992. godine pjevao je Mali crkveni hor pod upravom protojereja Ratka Radujkovića.

Bilo je vrijeme da "Jedinstvo" ponovo propjeva.

Ideja o obnovi "Jedinstva"

Republika Srpska i obnovljeno Srpsko pjevačko društvo "Jedinstvo" rođeni su u isto vrijeme. Naime, 9. januara 1992. Skupština srpskog naroda u BiH donijela je Deklaraciju o proglašenju Republike Srpske. Nekako istovremeno počinje i priča o obnavljanju "Jedinstva".

Bilo je to vrijeme novog duhovnog preporoda. Pravoslavna duhovna muzika je kroz vijekove čvrsto upletenim nitima sjedinjavala Srpsku pravoslavnu crkvu i njen vjerujući narod. Pjevačka društva su, njegujući prije svega duhovnu, potom izvornu narodnu i na njenim temeljima sazdanu srpsku umjetničku muziku, uspješno vršila svoju nacionalnu, ali i kulturnu i umjetničku misiju.

Rat u Hrvatskoj, koji je iz dana u dan postojao surova stvarnost, vratio je krajem 1991. godine profesora muzike Nemanju Savića iz Šibenika u rodnu Banju Luku. I kako narod kaže, "svako zlo za neko dobro", povratak iskusnog dirigenta i njegov susret sa protojerejom Ratkom Radujkovićem, kome je istorija predratnog "Jedinstva" bila dobro znana, značio je obnovu Pjevačkog društva.

Već početkom februara 1992. grupa entuzijasta, sa protojerejom Ratkom Radujkovićem i Nemanjom Savićem na čelu, okupila se oko ideje obnove starog Srpskog pjevačkog društva "Jedinstvo", kome je 1941. godine zabranjen rad i decenijama poslije nije dozvoljena obnova. Formiran je Pokretački odbor, koji su činili: protojerej Ratko Radujković, starješina Sabornog hrama Svete trojice u Banjoj Luci, Nemanja Savić, profesor, Vidosava Grandić, istoričar umjetnosti i direktor Doma kulture u Banjoj Luci, Mirjana Srdić, diplomirani inženjer tehnologije i predsjednica "Kola srpskih sestara" Eparhije banjalučke, dr Đorđe Mikić, istoričar, Miodrag Hrnić, direktor Radio Banje Luke. Nikola Guzijan, novinar "Glasa" i Bišnja Puzić-Radman, pravnica. Već na početku rada Nikolu Guzijana, zbog zauzetosti drugim poslovima, zamijenila je Vladimira Virc. Ubrzo su se priključili i Tatjana Tapavički, novinar, Zoran Egić, akademski slikar i Ranko Risojević, književnik, te Dragan Toroman. Odbor je odmah prionuo na posao i u vremenu od 10. februara do 18. juna održao 10. sjednicu.

Krajem februara u banjolučkom "Glasu" objavljen je prvi tekst o "Jedinstvu" pod naslovom "Audicija od utorka". U tekstu se kaže da će od 25. do 28. februara 1992. godine u Vijećnici Doma kulture biti upriličena audicija za popunu ženskog, muškog i mješovitog hora, dok će se konačan odabir pjevača obaviti u subotu, 29. februara.

"Glasovi" čitaoci imali su priliku da kroz pomenuti tekst saznaju o obnavljanju SPD "Jedinstvo" nakon pet decenija, te da pročitaju ukratko istoriju Društva od 1893. do 1941. godine.

Napad odložio sjednicu

U zapisnicima sa sjednica Pokretačkog odbora ostalo je zabilježeno da sjednica zakazana za 2. mart nije održana jer se u međuvremenu desio napad na srpske svatove u Sarajevu. Naime, 1. marta 1992. na svadbi pravoslavnog sveštenika Gardovića, ubijen je njegov otac Nikola Gardović.

Raspoloženi svatovi, okićeni srpskim znamenjima, pokušali su da dođu do Stare srpske crkve na Baščaršiji, gdje je trebalo da se obavi vjenčanje. Barjak sa nacionalnim obilježjima, koji se vijorio visoko nad svatovima, zasmetao je ubicama. Kada im nije pošlo za rukom da ga otmu, ubili su mladoženjinog oca i ranili još jednog sveštenika, mladoženjinog zeta Radenka Mirovića iz Doboja.

Ovaj događaj simbol je novog stradanja srpskog naroda za vjeru pravoslavnu i srpska znamenja, stradanja koje je bilo na vidiku. Pucanj u srpske svatove izazvao je Srbe u Sarajevu da iziđu na ulice i postave barikade. Pucnji su te noći odjekivali sa svih strana. Sarajevski kotao je proključao...

Pomenuta sjednica Pokretačkog odbora održana je 6. marta. U prvom dijelu prisustvovali su joj i članovi hora koji su položili audiciju, te nekoliko pjevača Malog crvenog hora. Time je simbolično obilježen početak rada Mješovitog hora Srpskog pjevačkog društva "Jedinstvo".

Probe hora obnovljenog "Jedinstva" počele su 12. marta u Domu kulture. Nakon više audicija, hor je imao 40 članova. I dok pjevači sa dirigentom Nemanjom Savićem uče prve pjesme, Pokretački odbor vrijedno priprema materijal o istorijatu i radu Društva u periodu od osnivanja, 1893. godine do Drugog svjetskog rata, nastoji da pronađe stara pravila SPD "Jedinstvo" i prilagodi ih novim uslovima života i rada.

Na sastanku Odbora od 27. marta 1992. godine usvojen je prijedlog da pravnik Vukašin Čulić uradi nova pravila "Jedinstva".

Akademski slikar Zoran Egić preuzeo je obavezu da na osnovu sačuvane značke predratnog "Jedinstva" izradi pečat, grb, amblem i zastavu obnovljenog Društva.

Na prijedlog protojereja Ratka Radujkovića, odlučeno je da krsna slava obnovljenog SPD "Jedinstvo" bude Sveti car Konstantin i carica Jelena.

 

"Bože pravde"

U tom smutnom vremenu pripremana je Obnoviteljska skupština "Jedinstva". Ratno vrijeme nije dozvoljavalo velika slavlja pa je dogovoreno da se hor i članovi Pokretačkog odbora sastanu i održe skromnu svečanost. Kako je rečeno, kad dođe mir, biće vremena za slavlje.

Na sastanku 18. juna zaključeno je da se Obnoviteljska skupština održi 20. juna 1992. godine. Usaglašen je prijedlog Upravnog i Nadzornog odbora, kao i Kandidacione komisije. Odlučeno je takođe da se na Skupštinu pozovu predstavnici: Srpske pravoslavne crkve, AR Krajina, grada Banje Luke, velikih preduzeća, "Kola srpskih sestara", "Srpskog sokola", Radija, TV, "Glasa", Komande Vojske, SDS, Društva "Zmijanje", Društva srpsko-jevrejskog prijateljstva, Srpsko-ruskog prijateljstva, direktori osnovnih i srednjih škola.

Dogovoren je i prijedlog toka Obnoviteljske skupštine i učešće hora, koji će otpjevati "Svetosavsku himnu", "Tebe pojem" i na kraju, "Tamo daleko".

Zalaganjem dirigenta Nemanje Savića, hor je i prije zvanične obnove naučio nekoliko kompozicija i počeo javno da nastupa. Što bi narod rekao - propjevao je prije nego što je prohodao. Bili su to dani pregnuća, kad se nije gledalo ko koliko radi, kad su svi željeli da daju svoj doprinos u borbi protiv zla koje se po ko zna koji put nadvilo nad ove prostore i narod koji na njima živi.

Na Dan bezbjednosti, 13. maja 1992. godine, Mješoviti hor SPD "Jedinstvo" učestvovao je u programu svečanosti, na kojoj je otpjevao srpsku himnu "Bože pravde", i pjesmu solunskih boraca "Tamo daleko".

Himna "Bože pravde", Davorina Jenka, bila je prvi put srpska himna u Kraljevini Srbiji za vrijeme Obrenovića. Srpski narod u Republici Srpskoj odlučio je da ponovo vaspostavi himnu "Bože pravde" kao svoju državnu himnu. Premijerno, himnu je izveo upravo hor "Jedinstvo" i u svoj Ljetopis upisao i ovaj značajan podatak.

Bio je to prvi zvanični nastup obnovljenog hora čijih je 40 članova pokazalo da je spremno da se uključi u kulturni život Banje Luke. Tradicionalno, to je i bio jedan od glavnih ciljeva ovog društva.

Shvativši već na tom prvom nastupu koliko njegova pjesma znači narodu, hor je, pod budnim okom i uhom dirigenta Nemanje Savića, nastavio da savladava duhovni i patriotski program: prije svega da vrijedno uči "Liturgiju Svetog Jovana Zlatoustog", uvježbava himnu "Bože pravde", "Tamo daleko", "Kreće se lađa francuska"... Svakog dana stizali su novi potencijalni pjevači, hor se glasovno bogatio.

 

Obnoviteljska skupština

Iako je već trajao Otadžbinski rat, 20. juna 1992. godine Srpsko pjevačko društvo "Jedinstvo" održalo je u sali tadašnjeg Doma kulture Obnoviteljsku skupštinu, smatrajući da baš u takvim prilikama jedno nacionalno društvo treba da okuplja narod, da ga hrabri i podsjeća na slavnu tradiciju.

Sjednicom Skupštine rukovodilo je Radno predsjedništvo protojerej Ratko Radujković, dr Đorđe Mikić i Vukašin Čulić diplomirani pravnik. Ovom svečanom događaju prisustvovalo je blizu 150 poštovalaca tradicije Srpskog pjevačkog društva "Jedinstvo".

Mješoviti hor "Jedinstvo", sa dirigentom Nemanjom Savićem, pozdravio je Skupštinu "Svetosavskom himnom".

Stihove himne "Jedinstva", koje je davne 1905. godine spjevao Aleksa Šantić, odrecitovao je glumac banjolučkog Narodnog pozorišta Bora Nenić. Kratka istorija SPD "Jedinstvo", iz koje se vidio njegov rodoljubivi i nacionalni rad, uvjerila je učesnike Skupštine da su pokretači obnove Društva u tim odsudnim vremenima bili u pravu. Srpska pravoslavna crkva, kao iskonsko vezivno tkivo srpskog naroda, i nacionalna društva, a među njima i "Jedinstvo", ponovo su preuzeli misiju narodnog prosvjećivanja i osvješćivanja.

 

Novi feljton

"Glas Srpske" sutra počinje sa objavljivanjem novog feljtona o hrišćanskom nasljeđu Kosova i Metohije. Dijelovi su uzeti iz knjige "Nečujna zvona" Zorana Bogovca.



© Glas Srpske 2012 ISSN 2303-7385 | Impresum | Marketing | Kontakt | Latinica | Ćirilica