FELjTON: Devedesete - izvod iz ratnog dnevnika (30): Krajina ne interesuje Beograd

FELjTON: Devedesete - izvod iz ratnog dnevnika (30): Krajina ne interesuje Beograd 18.01.2018 18:00 | Slaviša Sabljić

Mladić cijelu noć slao telegrame u Beograd i pozivao u pomoć... Određivao je i rokove do kada mu iz Beograda treba odnosno moraju, da stignu odgovori. Međutim odgovora ni od kuda. Ni od koga! Nijednu povratnu informaciju nije dobio

5. avgust 1995.

Ratko Mladić je sa Oštrelja cijelu noć slao telegrame u Beograd i pozivao u pomoć... Zvao je neke tri jedinice da hitno dođu i da se priključe borcima koji brane Krajinu... Mislio je tu i na povrat izgubljene teritorije i na Knin, ali i na mjesta u zapadnom dijelu Bosanske krajine, koja su već bila okupirana... Određivao je i rokove do kada mu iz Beograda treba odnosno moraju da stignu odgovori. Međutim odgovora ni od kuda. Ni od koga! Nijednu povratnu informaciju Mladić nije dobio! Izgleda da nikog u Beogradu ne interesuju događaji u Kninu i Republici Srpskoj Krajini...

5. avgust 1995.

Tragedija. Velika sramota za srpski narod. Preko Oštrelja bježi na desetine hiljada izbjeglica iz mnogih mjesta u Republici Srpskoj Krajini.

Kuda i dokle idu? Ni oni sami ne znaju. Valjda sve dotle dok u traktoru bude goriva ili u vrećama sijena za konje... Kada toga ne bude, pomoć se samo od Boga može tražiti i očekivati. A on, Svevišnji, ostao je sam uz narod i sa narodom. Hrvati već uveliko slave u Kninu. Šahovnica se već vijori na kninskoj tvrđavi... Pala je Republika Srpska Krajina. Na Oštrelju svi – Milan Martić, Mile Mrkšić, Ratko Mladić... Sa mnom su moji drugari, kolege novinari, iz Knina sa kojima sam sarađivao svih prethodnih, prvih godina devedesetih... Danko, Mirko... Svi ćute. Srđo Radulović zanijemio... Samo grize nokte i ćuti... Za tri godine moga izvješatavanja iz Krajine nisam upoznao čovjeka koji je više od moga Srđe volio Knin i Kninsku krajinu... Pad svega što je volio i što mu je u srcu ostalo, nikako ga i ničim nije moglo utješiti... Srđo je bio i ostao takav. Velik i kao čovjek i kao novinar...

5. avgust 1995.

Bez obzira što mi je doktorica rekla da ga ne uznemiravam pošto je "veoma rastrojen i pod šokom" prilazim Milanu Martiću i molim ga za intervju odnosno razgovor prije i iznad svega ljudski... Pristaje... Vidi se da nije zaboravio naše dugogodišnje prijateljstvo...

- Šta da kažem... Izdaja... Izdaja Dedinja... Mislili smo da imamo braću preko Drine... Ali... Vidi ovo zlo... Ne znam kako ću i da li uopšte moći sve ovo izdržati... Pokušaćemo se organizovati pa šta Bog da... Imamo puno vojnika... Ima ljudi koji su spremni za mnom krenuti put Knina i Krajine... Izdržaćemo... Ja ovu okupaciju nikada neću priznati - veli Martić.

5. avgust 1995.

Prilazim vikendici, a sve priče ovih dana su sa Oštrelja, iz koje silazi Mile Mrkšić. Smije se baš kao da je pošao negdje na konjske trke, a ne u kolonu nesrećnika koja je tražila glavi mjesta. Imam osjećaj da je jedva čekao  da se konačno realizuje ono što mu je naložio Slobodan Milošević. O tome su svi pričali...

Mrkšić sa pratiocima sjeda u kola i odlazi... Naravno, Slobi i njegovoj Miri u zagrljaj... Sjetih se onog dana na "Vrelu" kod Knina i priče kolege iz Rojtersa. Sjetih se onih registarskih tablica na džipovima koji su, sa Slobinim ljudima, u Krajinu stigli iz Beograda kako bi "spasili Knin i Krajinu"...  Ali...

5. avgust 1995.

Kod vikendice sam u kojoj je u proteklih nekoliko mjeseci bio ušančen Milivoje Tomanić, novopostavljeni komandant Drugog krajiškog korpusa Vojske Republike Srpske... Iz te vikendice dopire glas Ratka Mladića... Sa nekim razgovara.. Urla od bijesa...

- Pa jesi li svjestan da je Knin pao... Čuješ li me j..... ti... Šalji mi šezdeset i treću iz Niša... Šta ti je... Jesi li poludio... Šta se smiješ, čovječe... Knin više nije naš... Znaš li to... Jesi li svjestan tog gubitka...

Ratko je, saznao sam to malo kasnije, kada je razgovarao sa Momčilom Perišićem... Naravno da nisam čuo onog iz Beograda, ali sam, po Mladićevim reakcijama, zaključio da se Perišić na sve njegove primjedbe i zahtjeve, samo smijao! Baš kao da je htio reći kako je Mladić naivan... Kako ranije nije shvatio, da je sve to dogovoreno... Režirano...

Sutra: Suze Ratka Mladića



© Glas Srpske 2012 ISSN 2303-7385 | Impresum | Marketing | Kontakt | Latinica | Ćirilica